1              Poslovni broj: Gž-1276/2022-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. I., odvjetniku u R., protiv tuženika P. B. e, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-205/2022-9 od 21. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-205/2022-9 od 21. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja M. R., V. koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 56.654,24 EUR, uvećanom za ugovorene i zatezne kamate, naknade i druge troškove, i to kamatnu stopu od 7,25%, te zateznu kamatnu stopu u iznosu od stope redovne kamate uvećanu za 5% godišnje, a koja teče od 17. siječnja 2018. godine pa do namirenja, a na temelju Suglasnosti o zapljeni od dana 11. srpnja 2005. godine, ovjerene od strane javnog bilježnika B. Š. iz V. pod posl.br.: … dana 12. srpnja 2005. god.

II. Nalaže se F. agenciji odmah po privitku ovog rješenja opozvati naloge bankama za zapljenu i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 56.654,24 EUR, uvećanom za ugovorene i zatezne kamate, naknade i druge troškove, i to kamatnu stopu od 7,25%, te zateznu kamatnu stopu u iznosu od stope redovne kamate uvećanu za 5% godišnje koja teče od 17. siječnja 2018. godine, a koji su izdani radi naplate novčane tražbine temeljem Suglasnosti o zapljeni od dana 11. srpnja 2005. godine, ovjerene od strane javnog bilježnika B. Š. iz V. pod posl.br.: … dana 12. srpnja 2005. god.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 5.000,00 kn uvećan za 25% PDV-a, te troškove sudskih pristojbi prema iznosu koji sud odredi svojim rješenjem, s pripadajućom zateznom kamatom određenom čl. 29 Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dana donošenja rješenja do isplate".

II. Nalaže se tužitelju M. R., V. da tuženiku P. B. e, OIB …, nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn1 /3.318,07 EUR (slovima: dvadeset pet tisuća kuna / tri tisuće tristo osamnaest EUR i sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude, 21. listopada 2022. pa do isplate u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, uvećan za trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim postupka izravne naplate pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu tuženika, temeljem Suglasnosti o zapljeni plaće, mirovine i drugog stalnog novčanog primanja od 11. srpnja 2005. ovjerene od strane javnog bilježnika B. Š. iz V. poslovni broj … od 12. srpnja 2005.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj 12. srpnja 2005. potpisao i ovjerio potpis na Suglasnost o zapljeni plaće, mirovine i drugog stalnog novčanog primanja (dalje: Suglasnost o zapljeni), radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 35.000,00 Eura uvećano za ugovorene i zatezne kamate, naknade i druge troškove po Ugovoru o otplati kredita od 11. srpnja 2005. (dalje: Ugovor), kao što i nije sporno da je tuženik po predmetnom Ugovoru pokrenuo ovršni postupak na založenim nekretninama tužitelja, da je taj ovršni postupak pravomoćno okončan 31. listopada 2012. rješenjem o dovršetku ovrhe poslovni broj Ovr-1419/2008-55 od 24. rujna 2012. Nadalje, u postupku tuženik navodi da je po Suglasnosti o zapljeni tuženik nalogom za postupanje po ovršnoj ispravi od 11. listopada 2011. pokrenuo pljenidbu plaće tužitelja te da je poslodavac tužitelja postupao po predmetnom nalogu i ustezao plaću tužitelja u razdoblju od 15. studenog 2011. do 15. svibnja 2017.

 

7.1. U postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik po Suglasnosti pokrenuo postupak izravne naplate 30. siječnja 2018., te da je po prijedlogu tužitelja kao ovršenika, zaključkom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1029/2018-8 od 8. veljače 2019. tužitelj kao ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog zastare potraživanja (članak 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje: OZ), zbog čega je prvostupanjski sud u postupku trebao utvrditi da li je nastupila zastara potraživanja temeljem suglasnosti o zapljeni, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina, propisan odredbom članka 379. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91), sada po odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO/05) ili zastarni rok od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO/91, sada članak 225. ZOO/05.

 

8. Prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev jer smatra da Suglasnost o zapljeni od 11. srpnja 2005. predstavlja javnobilježnički akt pozivajući se na pravno shvaćanje VSRH u presudi poslovni broj Rev-1924/2017-4 od 5. veljače 2020. da navedena Suglasnost zapljene plaće, mirovine i drugog stalnog novčanog primanja predstavlja javnobilježnički akt i prema članku 178. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., - dalje: OZ) ima svojstvo pravomoćnog rješenja o ovrsi, čime se ima smatrati "odlukom drugog nadležnog organa" u odnosu na koju potraživanja zastarijevaju za 10 godina u smislu članka 379. stavak 1. ZOO/91.

 

8.1. Prvostupanjski sud smatra da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama tužitelja 3. rujna 2008., ponovno počela teći pravomoćnošću rješenja o dovršetku ovrhe poslovni broj Ovr-1419/2008-23 od 24. rujna 2012., a koje je postalo pravomoćno 31. listopada 2012., te kako do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 30. siječnja 2018. nije protekao desetogodišnji zastarni rok, to prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

9. Prema odredbi članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – dalje: OZ/96) "dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati Suglasnost da se radi naplate novčane tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate."

 

10. Prema odredbi članka 379. stavak 1. ZOO/91 sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Navedena odredba sada je sadržana u članku 233. stavak 1. ZOO/05.

 

10.1. Prema odredbi članka 240. stavak 1. ZOO/05 dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

 

10.2. Prema odredbi članka 241. ZOO/05 zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

11. Žalbeni navodi tužitelja da Suglasnost o zapljeni plaće, mirovine i drugog stalnog novčanog primanja od 11. srpnja 2005. ne predstavlja javnobilježnički akt nisu osnovani.

 

12. Prema odredbi članka 54. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93. i 29/94. dalje ZJB) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja Suglasnosti o zapljeni, proizlazi da je javnobilježnički akt izvršna isprava ako je u njoj utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje. Prema odredbi stavka 6. članka 54. ZJB-a javnobilježnički akt predstavlja i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika.

 

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 183. stavak 1. OZ/96 Suglasnost o zapljeni od 11. srpnja 2005. na kojoj je ovjeren potpis dužnika ima svojstvo rješenja o ovrsi čime se smatra "odlukom drugog nadležnog organa" u odnosu na koju potraživanja zastarijevaju za 10 godina, prema odredbi članka 379. stavak 1. ZOO/91, sada prema odredbi članka 233. stavak 1. ZOO/05, što proizlazi iz pravnog shvaćanja u odluci VSRH Rev-1924/2017-4 od 5. veljače 2020., na koje se pravilno u obrazloženju poziva prvostupanjski sud. Time valja nadodati da je članak 54. stavak 1. ZJB/93 izmijenjen odredbom članka 27. stavak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 16/27. od 9. veljače 2007.), kada je propisano da učinak javnobilježničkog akta ima isprava iz članka 54. stavak 1. ZJB-a i privatna isprava koja je potvrđena od strane javnog bilježnika (solemnizirana).

 

13.1. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Suglasnost o zapljeni od 11. srpnja 2005. predstavlja javnobilježnički akt, jer se u vrijeme izdavanja Suglasnosti po tada važećim propisima nije tražila solemnizacija od strane javnog bilježnika, pa se u konkretnom slučaju na zastaru potraživanja primjenjuju odredbe članka 379. stavak 1. ZOO/91 i članka 233. stavak 1. ZOO/05, a koja propisuju da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

14. Kako predmetna Suglasnost o zapljeni ispunjava sve zakonske uvjete, to Suglasnost predstavlja javnobilježnički akt i na Suglasnost se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok.

 

15. Kako je Ugovor o otplati kredita broj … od 11. srpnja 2005., po kojem Ugovoru je tužitelj izdao Suglasnost o zapljeni od 11. srpnja 2005. postao ovršan 3. veljače 2008., i kako je tuženik po navedenoj Suglasnosti o zapljeni pokrenuo postupak izravne naplate 30. siječnja 2018., to nije protekao zastarni rok od 10 godina, prema odredbi članka 379. stavak 1. ZOO/91 i članka 233. stavak 1. ZOO/05, jer zastara ne može početi teći prije dospjelosti tražbine dana 3. veljače 2008.

 

16. Slijedom navedenog je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, jer nije protekao rok od 10 godina propisan za zastaru potraživanja temeljem predmetne Suglasnosti o zapljeni, jer je unutar tog roka od 10 godina tuženik pokrenuo postupak izravne naplate 30. siječnja 2018., čime je prekinuta zastara.

 

17. Pri tome valja nadodati da protivno zaključku prvostupanjskog suda prekid zastare nije nastupio podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama ovršenika, jer je ovršni postupak na nekretninama ovršenika pokrenut temeljem ovršnog javnobilježničkog akta Ugovora o otplati kredita od 11. srpnja 2005. solemniziranom po javnom bilježniku B. Š. iz V. broj … od 12. srpnja 2005., a koji akt je postao ovršan 3. veljače 2008.

 

18.  Žalbeni navodi tužitelja da je predmetna Suglasnost o zapljeni protekom zastarnog roka izgubila svoje učinke (članak 50. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude, jer je prvostupanjski sud odlučivao o zastari potraživanja (članak 50. stavak 1. točka 11. OZ-a), a zbog kojeg razloga je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom po pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1029/2018-8 od 8. veljače 2019.

 

19. Iz tog razloga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a.

 

20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom u postupku nije uspio, pa je njegov zahtjev odbijen prema odredbi članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a kao neosnovan.

 

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 9. veljače 2023.