1              Poslovni broj: Gž-230/2023-3

                           

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-230/2023-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sande Crljen Ivančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. B. F., OIB: … i 2. T. F., OIB: …, oboje iz B., zastupani po punomoćniku A. K. odvjetniku iz R., protiv tuženika R. B. S. A., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. M. odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-194/2021-19 od 29. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-194/2021-19 od 29. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo tužiteljice B. F. i drugo tužitelja T. F. koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o jednokratnom kreditu, broj 540.294 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 14. svibnja 2008. godine, pod točkom A naslova Predmet kredita i uvjeti, koja glasi: „jednokratni troškovi obrade EUR 2.100.“

2. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o jednokratnom kreditu, broj 540.294 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 14. svibnja 2008., pod točkom A naslova Predmet kredita i uvjeti, koja glasi: „jednokratna naknada EUR 840.“

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 22.244,96 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima prouzročene troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se prvo tužiteljici B. F. i drugo tužitelju T. F. nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kn sve u roku od 15 dana."

 

2.              Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka podredno da se ista ukine.

 

3.               U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu, te tuženiku nadoknaditi troškove odgovora na žalbu.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja:

- da se utvrdi ništetnim odredba ugovora o kreditu broj 540.294 sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, dana 14. svibnja 2008. pod točkom A naslova Predmet kredita i uvjeti, koja glasi "jednokratni troškovi obrade EUR 2.100",

- da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o jednokratnom kreditu, broj 540.294 koja glasi "jednokratna naknada EUR 840",

- zahtjev za isplatu iznosa od 22.244,96 kuna.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.

 

7.              Istovremeno nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u svezi sa člankom 265. stavka 3. ZPP-a, iz razloga što prvostupanjski sud nije saslušao tužitelja iako je uredno opravdao svoj nedolazak.

 

8.              Naime, prvostupanjski sud koristeći svoje zakonske ovlasti odbio je zahtjev tužitelja za odgodom ročišta, ali na taj način nije uskraćena tužitelju mogućnost raspravljanja pred sudom te nije povrijeđena odredba članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, te nije povrijeđeno načelo saslušanja stranaka, budući da je sud odlučio saslušati stranke na istom ročištu na kojem tužitelji nisu pristupili.

 

9.              Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

10. Iz postupka proizlazi:

- da je ugovor o jednokratnom kreditu broj 540.294 od 14. svibnja 2008. potpisan u Republici Austriji gdje je ujedno i sjedište tuženika, a sastavni dio među strankama sklopljenog ugovora su i opći uvjeti poslovanja koji su sastavni dio ugovora prema kojim općim uvjetima poslovanja i to odredbi članka 20. na isti se odnos između stranaka primjenjuje austrijsko pravo,

- da je iznos od 2.100,00 Eura iznosi 2% od iznosa kredita i u naravi predstavlja jednokratne troškove obrade kredita,

- da iznos od 840,00 Eura, predstavlja naknadu koja se u to vrijeme ugovarala i naplaćivala na području Austrije i o kojoj se nije moglo pregovarati jer se radi o tzv. porezu na kredit koji je iznosio 0,8% iznosa kredita i koji se naplaćivao u vidu te naknade, a taj iznos se obračunavao odmah i uplaćivao nadležnom poreznom tijelu Republike Austrije,

- da nije osnovan prigovor litispendencije budući da između istih stranaka po tužbi tužitelja vodi se parnica pod poslovnim brojem P-2594/21 u kojem ovdje tužitelji zajedno sa M. C. zahtijevaju utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu od 14. svibnja 2008., ali ne postoji objektivni identitet parnica, jer se isto odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu.

 

11.              Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na činjenici da se radi o odredbama ugovora o kojima se nije pregovaralo te da su te odredbe u suprotnosti sa propisima o potrošačkim pravima.

 

12.              Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenog između stranaka 14. svibnja 2008. uvažavajući činjenične navode tužitelja na kojima temelji svoj zahtjev u ovom postupku, nije osnovan niti uz primjenu austrijskog a niti uz primjenu prava Republike Hrvatske.

 

13.              Iz ugovora o jednokratnom kreditu proizlazi da je tuženik istog potpisao u Republici Austriji, sa sjedištem banke u Republici Austriji, a čiji su sastavni dio ugovora i opći uvjeti poslovanja i koji u odredbi članka 20. normiraju primjenu austrijskog prava.

 

14.              Temeljem odredbi austrijskog Zakona o bankarstvu koji je u primjeni u konkretnoj pravnoj stvari a u svezi sa ugovorima o potrošačkim kreditima kakav je konkretni ugovor, Parafom broj 33. stavkom 2. citiranog zakona propisano je da je neovisno o valjanosti pravnog postupka za potrošački ugovor o kreditu potreban pisani oblik.

 

15.              Kreditna institucija dužna je potrošaču prilikom sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu predati primjerak ugovora na njemačkom jeziku. Na zahtjev tražitelja kredita kreditna institucija dužna je istome predati nacrt namjeravanog ugovora. Potrošački ugovor mora sadržavati minimalno slijedeće podatke:

Svaki od navedenih iznosa u apsolutnom iznosu

a) Ukupni teret sukladno st.7.

b) Zbrojeve troškova koje je sukladno st.7.red 2. slovo c i d potrebno oduzeti i zbrojeve iznosa, efektivno godišnju kamatnu stopu arapskim brojevima na vidljivom mjestu ugovoru, uputu na oglas važećom fiktivnom godišnjom kamatnom stopom zakašnjenja u plaćanju, eventualnu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se vezuje za objektivna mjerila, broj, visinu i vrijeme dospijeća rata ukupnog duga ako je potrebno vratiti te napomenu o komponenti štednje kada se u svrhu osiguranja kredita s potrošačkim ugovorom o kreditu treba sklopiti osiguranje za starost odnosno o osiguranju u slučaju smrti te napomena da za slučaj da je iznos osiguranja veći od ukupnog tereta ili da je trajanje osiguranja duže od trajanja kredita.

 

16. U konkretnom slučaju evidentno je da je među strankama sklopljeni Ugovor, sklopljen u pisanom obliku te da su u sadržaju pisane isprave o sklopljenom ugovoru jasno i određeno naznačeni troškovi i tereti koje su se tužitelji kao korisnici kredita obvezali isplatiti tuženiku kao davatelju kredita a koji su naznačeni u apsolutnom iznosu i to kako u pogledu troškova obrade kredita koji su ugovoreni u visini od 2.100,00 Eura tako i u pogledu jednokratne naknade u visini od 840,00 Eura to u situaciji kao što je konkretna kada su svi ti iznosi naznačeni jasno i određeno u apsolutnom iznosu evidentno da je zadovoljen i sadržaj i forma koji Ugovor o potrošačkom kreditiranju mora sadržavati prema odredbama naprijed citiranog austrijskog prava zbog čega predmetni Ugovor nije protivan odredbama austrijskog zakona pri čemu se ni Direktivi 93/13/EEZ o ugovornim odredbama o potrošačkim ugovorima, ne protive odredbe da se na teret potrošača stave troškovi zajmodavca u svezi s sklapanjem Ugovora o kreditu.

 

17. Naime, tužitelji su od tuženika zatražili kredit koji kredit je tuženik odobrio tužiteljima pod uvjetima koji su jasno i određeno naznačeni u ugovoru time da su tužitelji kao korisnici kredita preuzeli obvezu izvršiti plaćanje jednokratnih troškova kredita u visini od 2.100,00 Eura kao i jednokratnu naknadu u visini od 840,00 Eur, pa kako je konkretni Ugovor sklopljen u skladu s odredbama austrijskog zakona to sklopljeni Ugovor u dijelu kojim su tužitelji preuzeli obvezu izvršiti plaćanje predmetnih naknada obvezuje iste te suprotno tvrdnjama tužitelja odredbe Ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenom između stranka kojim je ugovoreno plaćanje istih nisu ništetne.

 

18. Nadalje, ništetnost odredbi Ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenog između stranaka 14. svibnja 2008. u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini od 2.100,00 Eura te jednokratne naknade u visini od 840,00 Eura tužitelji u ovoj pravnoj stvari temelje na odredbama hrvatskog Zakona o zaštiti potrošača s čim u vezi valja naglasiti da niti uz primjenu domaćeg prava predmetne ugovorne odredbe nisu ništetne.

 

19. Konkretni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen je 14. svibnja 2008. pa bi se uz primjenu hrvatskog prva na istoga primjenjivale odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 – dalje: ZZP/07.

 

20.              Uz primjenu hrvatskog prava i to odredbi ZZP/07 a identična je primjena prava i kod austrijskog prava.

 

21.              Naime, odredbom članka 96. stavka 1. ZZP-a normirano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, s time da se smatra da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi standardnog ugovora trgovca (članak 26. stavak 2. ZZP/07).

 

22.              U smislu odredbe članka 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, razumljive i uočljive, kako to normira odredba članka 99. ZZP/07.

 

23.              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio zahtjev tužitelja glede utvrđenja ništetnosti odredbi i dijela kojim se određuje obrada kredita u visini od 2.100,00 kuna i jednokratna naknada u visini od 840,00 Eura. Naime, i prema utvrđenju ovog suda, radi se o ugovornim odredbama koje su jasne, lako razumljive i uočljive, zbog čega uopće nije dopušteno ispitivati njihovu poštenost sve sukladno odredbi članka 99. ZZP/07.

 

24.              Nije u pravu žalitelj kada u žalbenom dijelu ističe da se radilo o tipskom ugovoru te da se o tim odredbama nije pregovaralo. Naime, ugovor u tom dijelu nije tipski jer se visina te obveze utvrđuje ugovorom, ona je jasna i razumljiva i određuje se s obzirom na visinu kredita i radi se o naknadi koja se plaća na području Austrije i kojoj se ne može pregovarati jer je iznos od 840,00 Eura porez na kredit koji iznosi 0,8% od kredita i koji se odmah uplaćivao nadležnim tijelima Republike Austrije.

 

25.              Isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se jednokratni trošak obrade kredita u iznosu od 2.100,00 Eura odnose na troškove koje banka ima, a koji se odnose na troškove u svezi sklapanja ugovora, odnosno troškovi pogona, zaposlenika, a određuju se u rasponu od 2 do 5% a u konkretnom slučaju određeni su u najmanjem iznosu od 2% iznosa kredita, a isto tako pravilan je zaključak kako suprotno odredbama Direktive 93/13 EEZ-a nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije isključeno da se na teret potrošača stave troškovi zajmodavca koji su povezani sa zajmodavčevom djelatnošću kao što su troškovi infrastrukture ili osoblja. Stoga tuženik i prema utvrđenju ovog suda nije bio obvezan detaljno navesti prirodu svake usluge koju pruža u obliku protučinidbe za troškove koje snosi potrošač, a važno je da su te odredbe sastavljene kod potrošača na način da ne stvaraju zabunu kada je riječ o njegovim obvezama ili ekonomskim posljedicama slijedom čega su upravo iz navedenih ugovornih odredbi tužitelji mogli bez ikakvih dvojbi i nejasnoća procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi te obveze koje proizlaze na temelju takvih ugovornih odredbi.

 

26.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

27.              Kako žalba tužitelja nije osnovana, to je kao takva odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka koji su doneseni temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) u svezi sa člankom 354. stavkom 1. i 155. ZPP-a.

 

28.              Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer prema utvrđenju ovog suda ta faza u ovom postupku nije bila neophodna.

 

U Splitu 9. veljače 2023.