1              Poslovni broj: Gž-1447/2021-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. A. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici u R., protiv tuženice J. K. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K., odvjetnicima u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3285/2017-48 od 1. listopada 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3285/2017-48 od 1. listopada 2021. u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke), dok u preostalom nepobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju iznos od 15.644,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.10.2021. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 8.340,05 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u visini od 94.356,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

III. Odbija se zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa iz točke I. kao neosnovan."

 

2. Pravodobnom žalbom tuženica osporava prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u svezi odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženice i preinači prvostupanjsku presudu, podredno istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Pogrešno žalbenim navodima tuženica ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude jer je prvostupanjski sud odlučivao u okviru granice postavljenog tužbenog zahtjeva od 110.000,00 kuna, a koji tužbeni zahtjev je tužitelj postavio u tužbi i koji se odnosi na izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu i plaćenih troškova korištenja predmetne nekretnine.

 

5.1. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu nužnih i korisnih troškova koje je tužitelj imao na kući u S. u suvlasništvu parničnih stranaka u ½ dijela.

 

7. Prvostupanjski sud u postupku provedenim dokazima utvrđuje slijedeće činjenice:

- da su parnične stranke bile upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine u S. čk.br. 430/317 zgrada broj 84 st/78 upisane u zk.ul.br. 643 k.o. S., na adresi M. M.,

- da su parnične stranke vodile postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine kod Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj R1-2/2011 u kojem postupku je provedeno građevinsko vještačenje radi procjene vrijednosti nekretnine po stalnom sudskom vještaku D. D. koji je utvrdio tržišnu vrijednost predmetne nekretnine od 75.274,82 Eura/567.572,16 kuna, te da je u navedenom postupku donijeto rješenje poslovni broj R1-2/2011 27. ožujka 2013. kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina stranaka civilnom diobom na način da se predmetna nekretnina ima prodati na javnoj dražbi ili drugi prikladan način i dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5821/2013-2 od 19. veljače 2014.,

- da je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice tužitelj kao protustranka iznosio prigovore da je izvršio određena ulaganja u predmetnu nekretninu, a koja ulaganja se odnose na održavanje kuće radi urušavanja i propadanja,

- da je tuženica temeljem naprijed navedenog rješenja o civilnoj diobi pokrenula ovršni postupak radi diobe predmetne nekretnine civilnom diobom i da je u ovršnom postupku po prijedlogu tuženice zaključkom poslovni broj Ovr-1363/2015 od 14. lipnja 2016. utvrđena vrijednost predmetne nekretnine od 567.572,16 kuna,

- da je predmetna nekretnina prodana na drugoj javnoj dražbi 14. ožujka 2017. tuženici za kupovninu od 253.786,08 kuna i da je tuženica tužitelju isplatila iznos od 133.895,54 kune, kao polovicu ostvarene kupoprodajne cijene (umanjene za iznos troškova postupka od 13.145,00 kuna i 2.850,00 kuna troškova sudskih pristojbi),

- da je tužitelj građevinske radove na predmetnoj nekretnini u većem intenzitetu izvodio u razdoblju od 1996. do 2012.,

- da su u suposjedu predmetne nekretnine bile prednice tuženice do 2007., a nakon toga od dana kupnje polovice suvlasničkog dijela predmetne nekretnine od strane tuženice, tuženica i tužitelj,

- da su provedenim građevinskim vještačenjem po građevinskom vještaku V. V. M., dipl.ing.građ. iz R. utvrđena ukupna vrijednost izvedenih radova u visini od 31.288,00 kuna, i to nužni radovi u visini od 20.720,00 kuna i korisni radovi u visini od 10.568,00 kuna,

- da je tužitelj predmetnu kuću predao u posjed tuženici za Uskrs 2017.

 

8. Temeljem naprijed navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 38. stavak 2. i članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) obvezuje tuženicu na plaćanje nužnih i korisnih troškova u ½ dijela suvlasničkog omjera tuženice po utvrđenoj vrijednosti po građevinskom vještaku od 15.644,00 kune (suvlasnički omjer tuženice u ½ dijela) zaključujući da navedeni radovi predstavljaju nužne i korisne troškove koje je imao pošteni posjednik nekretnine jer se navedenim radovima povećala tržna vrijednost nekretnine u suvlasničkom dijelu tuženice u ½ dijela. Prvostupanjski sud odbija prigovor zastare tuženice primjenom odredbe članka 164. stavak 7. ZV-a zaključujući da je tužitelj tuženici predao u posjed kuću (ključeve predmetnog objekta) u vrijeme Uskrsa 2017., te kako je tužba podnijeta 28. prosinca 2017., to nije protekao zastarni rok od 3 godine propisan odredbom članka 164. stavak 7. ZV-a.

 

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tuženica upućuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a jer je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio da je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine i utvrđuje da tuženici nije mogla ostati nepoznata činjenica da je tužitelj od 1996. do 2012. izvodio građevinske radove na predmetnoj kući, koje radove tuženica po svojim prednicama do 2007. nije zabranila, a ni kasnije do 2012. Stoga, iako izvedeni radovi predstavljaju poslove izvanredne uprave na nepodijeljenoj stvari (članak 41. ZV-a), a za što je potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, tužitelju i prema institutu poslovodstva bez naloga prema odredbi članka 1124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) pripada pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je tužitelj poduzeo radi zaštite kuće od uništenja, a s obzirom na starost objekta (objekt izgrađen 1930.) uslijed čega ti radovi po svom karakteru spadaju u rekonstrukciju koja je bila od utjecaja na produljenje vijeka trajanja predmetnog objekta. Ovi radovi kao nužni i korisni utvrđeni su nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka koji nalaz prihvaća prvostupanjski sud i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Pogrešno žalbenim navodima tuženica prigovara pasivnoj legitimaciji tuženice pozivajući se na činjenicu da je većina radova izvedena prije nego što je tuženica postala suvlasnicom predmetne kuće 2007., s obzirom na činjenicu da je teret dokaza koje je radove tužitelj izvodio, u kojem razdoblju bio na strani tuženice (članak 7. stavak 1. i članak 219. ZPP-a), a što tuženica u postupku nije dokazala.

 

11. Osnovano tuženica navodi da je tuženica pravomoćnošću rješenja o dosudi Ovr-1365/2015 od 14. ožujka 2017. postala vlasnicom predmetne kuće, a za koju je platila kupovninu u visini od ½ dijela za suvlasnički dio u ½ dijela tužitelja, i da je za predmetnu nekretninu izvršena procjena po građevinskom vještaku nakon izvođenja predmetnih radova, koji je utvrdio tržišnu vrijednost predmetne nekretnine prije javne dražbe, no tom činjenicom što je tuženica kupila suvlasnički dio od ½ dijela kuće tužitelja ne umanjuje pravo tužitelja na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je isti uložio u suvlasnički dio tuženice od ½ dijela, a koju vrijednost radova tuženica nije naknadila tužitelju, a koji radovi su po mišljenju vještaka povećali vrijednost nekretnine.

 

12. Pozivanje tuženice na pravno shvaćanje zauzeto u odluci VSRH poslovni broj Rev-x-350/2015 od 20. veljače 2019. nije primjenjivo u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju.

 

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tuženica upućuje na žalbene razloge iz odredbe članka 355. i 356. ZPP-a a kojima tuženica osporava zaključak građevinskog vještaka o ukupnoj vrijednosti nužnih i korisnih radova za koje je vještak utvrdio da su utjecali na povećanje vrijednosti predmetne nekretnine, a koje je tužitelj izveo na stambenoj kući u S.. To stoga što građevinski vještak ocjenu nužnih i korisnih troškova je utvrđivao prema pravilima struke, uzimajući nužnost tih radova u vrijeme izvođenja radi slijegavanja kuće, poremećaja statike te stvaranja mogućih pukotina na kući, a koju korist radova vještak ocjenjuje radi produljenja trajanja predmetne zgrade.

 

13.1. Pravilno u tom dijelu prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u kojem vještak utvrđuje i konkretizira nužne radove koje je izveo tužitelj na predmetnom objektu, kao i korisne radove utvrđene po građevinskom vještaku, te pravilno zaključuje da su ti radovi bili nužni i korisni, a što je sve vještak usmeno obrazložio u svojoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu održanom 30. kolovoza 2021., kojoj dopuni nalaza tuženica nije prigovorila i nije predložila provođenje novih dokaznih prijedloga, odnosno provođenje novog građevinskog vještačenja.

 

14. Prema odredbi članka 164. stavak 2. ZV-a zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Prema stavku 7. istog zakonskog propisa pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari.

 

15. Slijedom navedenog nije osnovan žalbeni razlog tuženice iz odredbe članka 356. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrdio radove koje smatra nužnim a koje smatra korisnim, prihvatio vrijednost tih radova po građevinskom vještaku i primjenom odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a obvezao tuženicu na plaćanje istih u presuđenom iznosu.

 

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kojima tuženica upućuje na primjenu odredbe članka 164. stavak 3. ZV-a jer tuženica u postupku nije dokazala da je tužitelj kao pošteni posjednik promijenio namjenu kuće, što tuženici nije od koristi, posebno uzimajući činjenice utvrđene nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka koji je ocijenio nužne radove koji se odnose na učvršćivanje predmetne kuće sa potpornim zidovima, potpornim daskama, zidanjem zida radi zaustavljanja slijevanja oborinskih voda, postave priključne kanalizacijske cijevi iz konobe, kao i postavljene električne i vodovodne instalacije u konobi, koji svi radovi predstavljaju korist vlasniku nekretnine radi produljenja trajanja nekretnine. Ujedno, i iz zaključka građevinskog vještaka proizlazi da su ti radovi bili potrebni da bi održali stabilnost i statiku predmetnog objekta i tako onemogućili objekt od propadanja.

 

17. Kako je prvostupanjski sud na pravilan i potpun način utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio odredbu članka 164. stavak 2. ZV-a, to žalbeni navodi tuženice nisu osnovani, pa je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18. Prvostupanjski sud je pravilno odlučivši o troškovima parničnog postupka primijenio noveliranu odredbu članka 154. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), pravilno utvrdio kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku i tužitelju dosudio troškove postupka prema uspjehu u visini od 14,22%, slijedom čega žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

 

19. U predmetnom postupku nije moguće primijeniti odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a na koji se poziva tuženica, jer je tužitelj uspio u osnovi tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, a u visini od 14,22%, što čini uspjeh tužitelja od 57,11%, a kako je tuženica uspjela u odnosu na kvalitativan i kvantitativan uspjeh od 42,89%, to je prvostupanjski sud pravilno priznao troškove tužitelju u omjeru uspjeha 14,22%, čime tuženica pogrešno zaključuje da je tužitelj uspio u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

20. Pravilno prvostupanjski sud tužitelju prema odredbi Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) priznaje tužitelju trošak sastava podneska od 5. studenog 2020. jer je tužitelj rješenjem suda poslovni broj P-3285/2017 od 6. studenog 2020. bio u obvezi po pozivu suda dostaviti dokaz o plaćenom predujmu za građevinsko vještačenje, slijedom čega se navedeni trošak podneska od 5. studenog 2020. ukazuje potrebnim za vođenje ovog parničnog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

21. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

22. Obzirom da tuženica nije uspjela sa žalbom, to ista nema pravo na naknadu troškova žalbe (članak 154. stavak 1. i članak 166. stavak 1. ZPP-a).

 

23. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 9. veljače 2023.