Poslovni broj: Gž-1449/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1449/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B  L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz V. T., V. J. 13, OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz V., protiv tuženika D. V. Č. O. iz V. T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. i R. j.t.d. iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pn-61/2020-27 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pn-61/2020-27 od 29. travnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom 16.587,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Protiv te presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu kojom je pobija zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1., kao i zbog razloga iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista ukine.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog oštećenja nastalih u poslovnom prostoru kojeg je tuženik imao u posjedu za vrijeme trajanja zakupa na temelju Ugovora o zakupu od 4. svibnja 2005 i Aneksa tom ugovoru od 4. studenog 2016. 

 

6. U ovom postupku sporno je, prije svega, stanje nekretnine koja je predmet Ugovora o zakupu prije stupanja tuženika u posjed, osnova odgovornosti tuženika, te visina nastale štete.

 

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće nesporno i odlučno činjenično stanje:

 

- da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu koji  je sklopljen 4. svibnja 2015. i aneksa tog ugovora od 4. studenog 2016.,

- da je predmet tih ugovora zakup prizemlja tužiteljeve kuće površine 100 m2, garaže površine 20 m2 i dvorišta,

- da je tuženik s 1. ožujka 2019. raskinuo navedeni ugovor o zakupu zajedno s pripadajućim aneksom i istog dana napustio predmetni poslovni prostor,

- da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza pod poslovnim brojem R1-45/19 u kojem je očevid proveden 6. svibnja 2019. i u kojem postupku je vrijednost radova potrebnih za  sanaciju predmetnog poslovnog prostora procijenjena na 16.587,50 kn

- da sudskoj vještakinji za graditeljstvo mr.sc. M. C. K., d.i.g. koja je sudjelovala u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-45/19 prilikom očevida nisu prezentirani zapisnici o primopredaji nekretnine

- da stranke ugovora nisu sastavljale primopredajne zapisnike s opisom predmeta zakupa, prilikom početka trajanja ugovora o zakupu, niti su tom prilikom predmetni prostor fotografirale, te da primopredajni zapisnik nije sačinjen ni pri prestanku obvezno pravnog odnosa.

 

8. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je smatrao da je tužitelj bio dužan dokazati stanje predmetne nekretnine na dan predaje nekretnine u zakup tuženiku, a što je tužitelj propustio dokazati. Budući da tužitelj nije postupio u skladu s odredbom članka 9. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11 64/15), kao ni u skladu s odredbom članka 10. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski je sud primjenom odredbi članka 219. i 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

9. S ovakvim stavom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj sud, a obrazloženje dano prvostupanjskom presudom u cijelosti prihvaća kao pravilno i zakonito.

 

10. Odredbom članka 9. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano je da prilikom primopredaje poslovnog prostora ugovorne strane sastavljaju zapisnik u koji se unose podaci o stanju poslovnog prostora.

 

10.1. Odredbom članka 10. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

 

10.2. Nadalje, odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da će sud u situaciji kad na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

11. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je kako je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan prije svega iz razloga što smatra da tužitelj nije dokazao kako je stanje predmetne nekretnine – poslovnog prostora po isteku Ugovora o zakupu i napuštanja prostora od strane tuženika u svibnju 2019. odstupalo od stanja u vrijeme kada je Ugovor o zakupu sklopljen, odnosno kad je tuženik nekretninu koja je predmet Ugovora o zakupu preuzeo.

 

12. Naime, Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora sklopljen je 4. svibnja 2015. , dvije godine nakon što je, prema navodima samog tužitelja, predmetni prostor prestao koristiti raniji zakupoprimac R. d.o.o. koji je u svibnju 2013. izvršio sanaciju predmetnog prostora. Međutim, u spisu nema podataka o načinu korištenja predmetnog prostora u periodu od svibnja 2013. do svibnja 2015. kada u posjed predmetnog prostora stupa tuženik, pri čemu zatečeno stanje nije fotografirano, niti je prilikom primopredaje predmetnog prostora sačinjen zapisnik o primopredaji, slijedom čega je moguće da bi sporna oštećenja za koja tužitelj tvrdi da su nastala za vrijeme korištenja poslovnog prostora od strane tuženika, bila zatečena i da su postojala i u vrijeme preuzimanja poslovnog prostora od strane tuženika.

 

13. U tom smislu iskazuje i u postupku saslušana sudska vještakinja mr.sc. M. C. K. koja je sudjelovala u postupku osiguranja dokaza u predmetu posl. broj: R1-45/19, navodeći kako joj prilikom očevida na predmetnoj nekretnini nitko od prisutnih stranaka nije predočio nikakav zapisnik o primopredaji iz kojeg bi bilo razvidno stanje u kojem se nekretnina nalazila prilikom stupanja u posjed tuženika, dok je za fotografije koje su joj tom prilikom predočene od strane tužitelja izjavila da nisu nosile oznaku datuma, te da pretpostavlja kako na istima nije prikazano stanje nekretnine u vrijeme kada je tuženik predmetni prostor preuzeo.

 

14. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je tužitelj mogao osnovano potraživati isplatu samo u slučaju da je dokazao da su u trenutku napuštanja posjeda predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika postojala odstupanja u izgledu i stanju prostora od onog kakvo je bilo u trenutku kada je tuženik predmetni prostor preuzeo. Međutim, tužitelj u tom pravcu nije iznio niti jednu relevantnu činjenicu kojom bi utemeljio svoj zahtjev, niti je predložio dokaze kojima se bi te činjenice utvrdile, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 16.587,50 kn, s osnova obveze tuženika na naknadu štete.

 

15. Pri tome treba navesti da u smislu odredbe članka 299. stavak 3. ZPP-a prvostupanjski sud ispravno nije uzeo u obzir kao dokaz fotografije koje je tužitelj priložio uz tužbu, jer iz istih nije moguće nedvojbeno utvrditi na koje se razdoblje odnose, niti je moguće utvrditi prikazuju li stanje nekretnine u vrijeme kada su stranke sklopile ugovor o zakupu, odnosno kada je tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine.

 

16. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili koji pobija navod i dokaze protivnika. Prema odredbi članka 220. stavak 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Shodno odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica odlučit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

17. Prvostupanjski sud je upravo polazeći od citiranih odredbi, te dokaza ponuđenih od strane tužitelja i izvedenih u postupku, pravilno ocijenio da tužitelj u postupku u odnosu na ovaj iznos nije uspio dokazati postojanje ni visinu štete, a time ni odgovornost tuženika, pa je osnovano tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1.  ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

 

19. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.  

 

20. Budući da tužitelj u žalbi nije uspio, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je i njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

21. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 9. veljače 2023.