1              Poslovni broj: Gž-241/2023

Poslovni broj: Gž-241/2023

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja po sucu Mihi Mratoviću,  sucu pojedincu, na temelju prijedloga odluke sudske savjetnice Mirne Veža, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. V., odvjetniku iz K., protiv tuženika E. & S. B. d.d. R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici posl.br. 6 P-353/2021-6 od 12. prosinca 2022., dana 9. veljače 2023.

r i j e š i o   j e

1. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 6P-353/2021-6 od 12. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da se rješenje preinači sukladno žalbenim razlozima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2,. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud razmatrao je poštenje ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti u smislu odredbe članka 82. u svezi s čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03), te odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), kao i odredbe članka 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09,112/12,147/13,9/15,78/15,102/15 i 52/16 – dalje: ZPK) te zaključio da je ta ugovorna odredba, naznačena pod čl. 14. Ugovora o kreditu od 18. ožujka 2005., ništetna. Obrazloženjem prvostupanjski sud navodi da predmetni ugovor sadrži unaprijed formuliranu ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu b. u slučaju spora, o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, time da tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj takve ugovorne odredbe. Nepoštena ugovorna odredba time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana koja se konkretno odražava u dodatnim troškovima dodatnom vremenu tužiteljice radi odlaska na ročišta, ukoliko bi mjesno bio nadležan sud prema sjedištu tuženika, ovo sve iz razloga jer je prebivalište tužiteljice u mjestu S., na području Koprivničko-Križevačke županije. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da primjenom odredbe članka 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, pri čemu odredbom članka 59. ZPP-a nije propisan uvjet da bi poslovna jedinica trebala biti upisana u sudski registar.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda glede utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 14. Ugovora o kreditu, pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, kao važećeg zakona u vrijeme sklapanja ugovora, budući da se konkretno radi o ugovornoj odredbi, unaprijed formuliranoj od strane tuženika, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, koja odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući bi, radi ostvarenja svojih prava pred sudom, tužiteljica bila u obvezi putovati iz mjesta S. u mjesto sjedište tuženika, -Rijeku, a što bi iziskivalo dodatan trošak i potrebno vrijeme.

8. Za zaključak o odlučnoj činjenici kako je mjesto sjedišta tuženika Rijeka, ne kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud Zagreb, jest utvrđenje proizašlo iz dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega je riječ očito o omašci u pisanju prvostupanjskog rješenja, a što ne spori ni sam tuženik kao žalitelj. Stoga navedeno ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

9. Na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 29. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje, potvrđeno i zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020., a prema kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta b., klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo pa je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (b.), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju "questio facti".

10. U konkretnoj pravnoj stvari o ocjeni nadležnosti Općinskog suda valjalo je odlučiti uzimajući u obzir i odredbu članka 19. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje: ZPK), kao lex specialis, koja propisuje da potrošač (tužiteljica) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tuženika) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

11. Kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno da tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, to je nedvojbeno da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica mogla ustati tužbom protiv tuženika na području suda svog prebivališta odnosno pred sudom u Koprivnici, pa je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada se pozvao i na odredbu članka 59. ZPP-a.

12. Upravo takva primjena citirane odredbe čl. 19. toč. 1. ZPK, proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u oduci poslovni broj Grl 143/2019-2 od 11. prosinca 2019. prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l ZPK, mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, pri čemu nije o značaja da je predmetna odredba stupila na snagu nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, obzirom da se radi o postupovnoj odredbi, pa se ta odredba primjenjuje na sporove koji nastanu nakon stupanja odredbe na snagu, radi čega je ista i konkretno primjenjiva.

13. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja .

14. Sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe.

Split, 9. veljače 2023.