- 1 -

                                  Broj: Ppž-8921/2022

 

                              

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okr. T. B., podnesenoj putem braniteljice K. Š., odvjetnice u Z., protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: 87 Pp-4204/2022 od 20. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. U povodu žalbe okr. T. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. T. B. činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. T. B. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 260 (dvjesto šezdeset) eura / 1.958,97 kuna[1] (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), u koju novčanu kaznu se na temelju  čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 15. srpnja 2022. u 21,35 sati do 16. srpnja 2021. u 10,45 sati kao 79,64 (sedamdeset devet eura šezdeset četiri centa) eura / 600,04 (šesto kuna četiri lipe) kuna pa je okr. ostao za platiti iznos od 180,36 (sto osamdeset eura trideset šest centi) / 1.358,92 (tisuću tristo pedeset osam kuna devedeset dvije lipe) kuna novčane kazne.

 

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. T. B. dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba okr. T. B. te prvostupanjska presuda u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

 

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a okr. T. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 20 (dvadeset) eura/150,69 kuna (stopedesetkunaišezdesetdevetlipa) u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

             

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. T. B. proglašeni je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju kaznu je okr. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 300,00 kuna tako da mu je ostalo za platiti 1.700,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 90 dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okr. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. T. B. je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, a podredno, preinačiti pobijanu presudu u korist žalitelja.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okr. pobija prvostupanjsku presudu, dok je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, pazeći na pravilnu primjenu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, već predstavljaju parafraziranje zakonskog teksta, a da nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati pa ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza ispitanih svjedoka, okr. sina G. B., žrtve nasilja i M. B., izvanbračne supruge okrivljenikovog sina, a koji su suglasno iskazivali o nasilničkom ponašanju okr., koje iskaze je sud prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, bez nelogičnosti i kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik verbalnim psihičkim nasiljem prema sinu ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.2. Bezuspješno okrivljenik u žalbi nastoji obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka, navodeći da nije počinio terećeni prekršaj te da je zapravo on bio verbalno napadnut (što nije iskazivao u obrani tijekom postupka), jer sin i njegova izvanbračna supruga ne žele iseliti iz stana u kojem žive, iako se okr. sin to obvezao učiniti, o čemu su ovjerili i izjavu kod javnog bilježnika, zbog čega su ti svjedoci neistinito svjedočili. Ponavljajući u žalbi vlastitu konstrukciju događaja, okr. neosnovano pokušava relativizirati događaj i otkloniti svoju prekršajnu odgovornost ističući da je dolaskom u stan samo tražio da sin G. B. i njegova izvanbračna supruga M. B. oslobode njegov dio stana, a kada su to odbili te mu nisu htjeli dati ključ od stana, pozvao je policiju, pri čemu sina nije vrijeđao. Slijedom toga po ocjeni ovog suda, ti žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja na način kako je to utvrđeno u provedenom postupku na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okr. počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

6.2.1. S tim u vezi je potrebno ukazati žalitelju da okolnost što je on pozvao policiju nakon što su sin i njegova izvanbračna supruga odbili napustiti stan i dati mu ključ, ni na koji način ne može opravdati ili umanjiti njegovu prekršajnu odgovornost, kao što to ne može niti okolnost da je okr. prijavljen na adresi predmetnog stana, a njegov sin i izvanbračna supruga nisu, budući da su te okolnosti irelevantne za utvrđivanje postojanja zakonskih obilježja predmetnog prekršaja.

 

6.2.2. Osim toga, ocjeni objektivnosti iskazivanja navedenih svjedoka govori u prilog i činjenica što je okrivljenik tijekom postupka imao mogućnost suočiti se s istima te osporiti navode tih iskaza postavljanjem pitanja i primjedbi na iskaze, a što nije učinio, ne pristupivši ispitivanju tih svjedoka, iako je bio uredno pozvan (na zapisniku o ispitivanju okr. od 16. srpnja 2022.), tako da je neosnovan navod žalbe da okr. nije bio pozvan na ročište na kojem su saslušani svjedoci na kojem je sud trebao izvesti dokaz suočenjem okr. s istima. 

 

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Iz sadržaja žalbe, razvidno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz počinjenog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. PZ-a budući da žalitelj uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

 

8. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, kao i uslijed podnesene žalbe.

 

9. Naime, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 1. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (novčanu kaznu u iznosu od 260 eura, što primjenom konverzije iznosi 1.958,97 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 2.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

9.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje žalitelja činjenično opisano u izreci pobijane presude kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) te istome izrekao također najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 260 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

10. Slijedom iznesenog, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u najnižem novčanom iznosu propisanom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana te je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okr. Ovaj sud je pravilno uračunao okr. vrijeme lišavanja slobode u izrečenu novčanu kaznu te je istome ukazano na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u iznosu od 180,36 eura, u roku od 90 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.

 

11. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okr., ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okr. na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 150,00 kuna (u odgovarajućoj protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije prilikom izvršenja), a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okr. od plaćanja navedenih troškova.

 

              12. Nadalje, paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okr. ili samo o žalbi okr. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20 eura (izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije), predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okr. niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (z. III. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 9. veljače 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                  Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 5 otpravaka: za spis, okr., braniteljicu, žrtvu i tužitelja.