Poslovni broj: Gž-647/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-647/2022-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S.-R., iz Z., N., OIB:..., zastupana po punomoćniku E. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženice V. S.-S., iz A., N.,  N. C., OIB:..., zastupana po punomoćnici A. R., iz Z., B. I., odvjetnici iz Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbama tužene i  tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 78 P-692/2020-21 od 24. veljače 2022., u sjednici vijeća održane 9. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 78 P-692/2020-21 od 24. veljače 2022.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tužene za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženici V. S.-S., da tužiteljici Z. S.-R. plati iznos od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2019. godine do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (toč.I.). U točki II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 7.325,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Žalbom koja je pravodobna i dopuštena tu presudu pobijaju obje parnične stranke i to tuženica V. S.-S. u cijelosti, a tužiteljica Z. S.-R. samo u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

2.1. Tužiteljica svoj pravni lijek izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da joj je sud prvog stupnja trebao priznati trošak za zastupanje na ročištu 17. rujna 2021. temeljem čl.Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022 - dalje: Tarifa), a ne temeljem Tbr.9.5. Tarife, obzirom se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Predlaže da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 7.950,00 kuna kao i da joj se priznaju troškovi ovog žalbenog dijela postupka.

 

2.2. Iz svih žalbenih razloga navedenu presudu pobija tuženica. Smatra da su razlozi iz obrazloženja presude proturječni i nejasni pa da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP). Ukazuje da je sud pogrešno odlučio i o troškovima postupka jer je pogrešno primijenio Tarifu i to Tbr.8.1., time što je priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 8. travnja 2021. iako isti nije bio bitan za vođenje predmetnog postupka i u njemu je tužiteljica samo ponovila navode iz tužbe. Sud prvog stupnja nije u obrazloženju presude naveo odredbu Tarife o sudskim pristojbama na temelju koje je odredio iznose sudske pristojbe na tužbu i presudu pa pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osim toga propustio je primijeniti odredbu čl. 7. st.3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. - dalje: ZSP), a s tim u svezi da mu se ne može nametati obveza plaćanja sudske pristojbe u cijelosti. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti, a da se istu obveže da joj naknadi trošak parničnog postupka uključujući i ovog žalbenog dijela. Podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

 

4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tužene smatrajući je neosnovanom, a pobijanu presudu zakonitom i pravilnom. Predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude. Tužiteljica potražuje trošak sastava ovog odgovora na žalbu kao i sudske pristojbe na dati odgovor.

 

5. Žalba tužiteljice i tužene nisu osnovane.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na isplatu onog iznosa kojeg je ona isplatila tuženici po pravomoćnoj presudi i to na ime naknade parničnog troška, a koja presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sve temeljem čl.1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO-a).

 

7. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice nakon što je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za obvezu vraćanja onog što je tužena primila po pravnoj osnovi koja je kasnije otpala.

 

8. Ovaj sud prihvaća relevantna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i to:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-511/2010 od dana 30. siječnja 2014. godine naloženo ovdje tužiteljici da naknadi I-tuženici (ovdje tuženici) trošak parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn (točka III. presude poslovni broj Ps-511/2010):

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2425/14-9 od 04. prosinca 2018. godine odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Ps-511/2010 od 30. siječnja 2014.g. u cijelosti (list 83-87 spisa), a koju je tuženica zaprimila putem svoje punomoćnice B. I., odvjetnice iz Z., dana 09. siječnja 2019. godine (list 123-124 spisa);

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2231/2019 od 23. listopada 2019. ukinute presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-511/2010 od 30. siječnja 2014. godine i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2425/14 od 04. prosinca 2018. godine u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn I-tuženici (u ovom sporu tuženici i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je tužiteljica prema obavijesti o broju računa na koji treba izvršiti uplatu dosuđenog parničnog troška tuženici, a koji broj računa je dostavila punomoćnica tuženice B. I., odvjetnica iz Z., isplatila na račun punomoćnice tuženice dana 23. siječnja 2019. godine iznos u visini od 50.000,00 kn koji iznos se odnosi dosuđeni na parnični trošak iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-511/2010 od 30. siječnja 2014. godine (Potvrda o provedenom nalogu za plaćanje, nesporno između stranaka).

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice jer u trenutku kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku te predmet vratio sudu prvog stupnja i u dijelu kojim je odlučeno da je ovdje tužiteljica ovdje tuženoj dužna naknaditi parnični trošak, otpala je pravna osnova temeljem koje je izvršena uplata iznosa od 50.000,00 kuna na ime parničnog troška tuženoj. Na taj način tužena je stekla taj iznos po osnovi koja je nakon izvršene uplate otpala.

 

10. Prema odredbi čl. 1111. st.1. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

10.1. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st.3. ZOO-a).

 

10.2. Prema odredbi čl.1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

11. Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja kao i navedene zakonske propise koji se imaju primijeniti na konkretan slučaj, utvrđeno je da su žalbeni razlozi i navodi tužene neosnovani, a da je pobijana presuda zakonita i pravilna, obzirom je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pritom nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuje tužena, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prilikom odlučivanja o zahtjevu iz točke I. izreke pobijane presude.

 

12. Osim toga ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka.

 

12.1. Tako je pravilnom primjenom Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj:142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022 - dalje: Tarifa) pravilno utvrdio za koje pravne radnje tužiteljici pripada naknada troškova, po kojoj odredbi Tarife i u kojem iznosu.

 

12.2. Neosnovano tužiteljica smatra da joj pripada pravo na trošak za zastupanje na ročištu 17. rujna 2021. temeljem Tbr.9.1. Tarife, jer je to ročište odgođeno prije raspravljanja, zbog čega je tužiteljici pravilno priznat trošak u visini od 50 bodova temeljem Tbr.9.5. Tarife.

 

13. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljici ne pripada nagrada za sastav podneska od 8. travnja 2021. budući da isti nije bio bitan za vođenje predmetnog postupka i da je tužiteljica samo ponovila navode iz tužbe, obzirom da je tim podneskom tužena odgovorila na navode iz odgovora na tužbu pa joj za takav podnesak temeljem Tbr.8.1. Tarife pripada zatražena nagrada.

 

13.1. Neosnovano žalitelj smatra da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova sudske pristojbe trebao uzeti u obzir čl. 7. st.3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018 – dalje: ZSP) odnosno nije imao u vidu da joj je nametnuta obveza plaćanja punog iznosa sudske pristojbe iako je tužiteljica imala mogućnost da tu pristojbu plati u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, a na ovaj način je tuženiku prouzročila neosnovani trošak.

 

13.2. Odredbom čl. 7. st.3. ZSP-a na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

 

14. Navedena zakonska odredba ne propisuje nikakve pravne posljedice propuštanja plaćanja pristojbe u navedenom roku već samo daje mogućnost obvezniku plaćanja pristojbe da istu plati unutar roka od tri dana, u kojem slučaju će platiti upola manji iznos od propisanog. Radi se o vrlo kratkom roku u kojem neki obveznici plaćanja pristojbe nisu u mogućnosti istu platiti pa ne bi bilo opravdano da ih se "kažnjava" za neplaćanje pristojbe unutar roka od tri dana.

 

15. Slijedom iznijetog o žalbama tužiteljica i tužene odlučeno je temeljem čl. 368. st.1. i čl.380. toč.2. ZPP-a.

 

16. Obzirom žaliteljice nisu uspjele sa svojim pravnim lijekom to im je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti (čl. 366. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

 

 

U Puli-Pola 9. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Marija Sošić, v.r.