1

Poslovni broj Gž-116/2023-2

                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

    Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-116/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R E S  U  D  A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. G. iz R. s., OIB: … i 2. N. Ž. iz R. s., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., protiv tuženice N. G. iz T., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice S. C., iz I., OIB: …, obje zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku iz L., radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti i upisa tog prava u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-91/2019-32 od 13. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-91/2019-32 od 13. rujna 2022 .

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak njihova sastava odgovora na žalbu tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da tuženica G. N. iz T., OIB: …nije stekla pravo stvarne služnosti kolnika i staze preko nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 1876, k.o. T., u korist nekretnina tužene označenih kao k.č.br. 1871, k.č.br. 1874, k.č.br. 1875, upisane u z.k.ul. 73, k.o. T..

 

II. Nalaže se tuženici da prestane uznemiravati tužitelje u nesmetanom izvršavanju vlasništva i korištenju nekretnine označene kao k.č.br. 1876, k.o. T., te se tuženici zabranjuje svako daljnje uznemiravanje prolazom ili provozom ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelj na spomenutoj nekretnini k.č.br. 1876, k.o. T., sve u roku od 15 dana."

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi „ iz svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud obrazlažući razloge o osnovanosti zahtjeva tužitelja obrazlaže osnovanost eventualno kumuliranog zahtjeva o kojem sud uopće nije odlučivao, dok se iz takvog obrazloženja može zaključiti da bi i taj tužbeni zahtjev bio prihvaćen u slučaju odbijanja prvo postavljenog tužbenog zahtjeva i takva je odluka nezakonita. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da su tužitelji savjesni i pošteni stjecatelji predmetne nekretnine, na kojoj u trenutku nasljeđivanja nije bila uknjižena služnost kolnika. Takav zaključak prvostupanjski sud temelji na iskazu tužitelja u kojem tvrde da do tada nisu znali da predmetna nekretnina pripada njima. Ukazuje da je u postupku utvrđeno da su tužitelji znali za postojanje puta po predmetnoj k.č. jer su tako i sami izjavili - da su često boravili kod svoje bake koja je živjela u neposrednoj blizini , a to proizlazi i iz drugih dokaza (snimke iz 1953. i 1968.). Dakle tužitelji su znali za postojanje puta puno prije 2012. kad su naslijedili predmetnu nekretninu, što znači da su to znali i u trenutku nasljeđivanja, a i u trenutku upisa u zemljišnu knjigu. Zato smatra pogrešnim zaključak suda da su tužitelji stekli nekretninu u dobroj vjeri. Naime, da bi netko stekao zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, mora u trenutku upisa svoga prava postupati u dobroj vjeri. Obzirom da su tužitelji znali za postojanje puta puno ranije od 2012., a da su nedvojbeno u trenutku upisa znali i da su vlasnici predmetne k.č. budući je trenutku upisa prethodila ostavinska rasprava, rješenje o nasljeđivanju..., posljedično čemu tužitelji nisu postupali u dobroj vjeri, pa samim time ne uživaju zaštitu iz odredbe čl. 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je zahtjev tužitelja trebalo, kao neosnovan odbiti. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženica smatra da je obrazloženje prvostupanjskog suda potpuno nerazumljivo i da pozivanje suda na odredbe čl. 276. i čl. 177. ZV predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ukazuje i na nalaz i mišljenje vještaka te prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Protiv rješenja o troškovima postupka ( točke II. izreke) žalbu pravovremeno podnose i tužitelji. Žalbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navode da je prvostupanjski sud u presudi poslovni broj: P-255/2013 od 12.08.2014.,prihvaćajući kao osnovan zahtjev tuženice, kao tužiteljice, naložio tužiteljima, kao tuženicima da tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka, da je potom Županijski sud u Puli-Pola tu odluku ukinuo jer je ukinuo i dio presude u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tužitelja te predmet u tom ukinutom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Imajući u vidu da je u prethodnom prvostupanjskom postupku nakon uspjeha N. G. u sporu, istoj u cijelosti dosuđen parnični trošak, to je u ovom postupku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučio o troškovima, obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, pa je stoga sud počinio bitnu povredu odredivši da svaka stranka snosi svoje troškove te je uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo obvezati tuženicu N. G. da tužiteljima naknadi troškove postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači na način da se tuženica obveže naknaditi tužiteljima troškove postupka uvećane za troškove ovog žalbenog postupka.

 

4. Sa žalbom tužitelja i tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

5. Samo su tužitelji odgovorili na žalbu tuženice predlažući da se njena žalba, kao neosnovana odbije. Ujedno zahtijevaju i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njihovog odgovora na žalbu tuženice.

 

6. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženice u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

7.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je još zahtjev tužitelja da se utvrdi da ne postoji pravo služnosti prolaza kolnika i staze preko nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 1876, k.o. T., u korist nekretnina tuženice označenih kao k.č.br. 1871, k.č.br. 1874, k.č.br. 1875, sve upisane u z.k.ul. 73, k.o. T. i da se posljedično tome tuženici naloži da prestane uznemiravati tužitelje u nesmetanom izvršavanju vlasništva i korištenju svoje nekretnine označene kao k.č.br. 1876, k.o. T., te joj se zabrani svako daljnje i slično uznemiravanje tužitelja.

 

9.1. Osim toga, predmet ovog spora je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja da se ukine služnost prolaza i provoza preko nekretnine tužitelja označene kao k.č.br. 1876 k.o. T., u korist nekretnina tuženice označenih kao k.č.br. 1871, k.č.br. 1874 i k.č.br. 1875, sve upisane u z.k.ul. 73 k.o. T., te se tuženici nalaže da prestane izvršavati sadržaj opisane služnosti i time uznemiravati tužitelje u nesmetanom korištenju nekretnine označene kao k.č.br. 1876, k.o. T., sve utemeljeno na odredbi čl. 243. i čl. 167.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

10. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica i ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio prvo postavljeni zahtjev tužitelja zaključujući da se sukladno odredbi 230. ZV tuženičino stečeno pravo stvarne služnosti temeljem dosjelosti i utvrđeno sudskom odlukom na poslužnoj nekretnini k.č.br. 1876 k.o. T., a u korist njezinih nekretnina, kao povlasnih, koje nije bilo upisano u zemljišnim knjigama, ne može suprostaviti pravu tužitelja, kao suvlasnika na navedenoj nekretnini jer su isti postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisali svoje pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini dok u zemljišnim knjigama još nije bilo upisano to pravo stvarne služnosti, koje je u korist tuženice osnovano na temelju zakona. Posljedično tome, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljima na temelju odredbe čl. 167. ZV pripada i pravo na sudsku zaštitu svojeg prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini te zahtijevati da to uznemiravanje prestane na način da tuženica prestane izvršavati sadržaj opisane služnosti.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, obzirom na utvrđeno činjenično stanje (čl. 8. ZPP) koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu pravilne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica  izjavljenom žalbom, ovakvu primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

12. Na temelju odredbe čl. 230. ZV propisano je da pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.

 

12.1. Temeljem odredbe čl. 243. ZV propisano je da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

 

12.2. Na temelju odredbe čl. 167. st. 1. i 2. ZV propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

 

 

13. U ovoj pravnoj stvari, obzirom i na žalbene razloge tuženice, nije sporno da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-255/2013-27 od 12. kolovoza 2014. utvrđeno da je tuženica temeljem dosjelosti stekla pravo stvarne služnosti kolnika i staze preko k.č.br. 1876 upisane u z.k.ul. 807 k.o. T., u suvlasništvu tužitelja, u naravi asfaltirani put površine 37 m2, dužine 13,27 metara, u širini od 2,5 metara, a u korist svojih nekretnina kao poslužnih i to k.č.br. 1871 kuća, dvorište, pašnjak, k.č.br. 1874 oranica i k.č.br. 1875 povrtnjak, sve upisano u z.k.ul. 73 k.o. T. i da to pravo stvarne služnosti nije upisano u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda. Nije sporno niti da su tužitelji pravo suvlasništva na poslužnoj nekretnini k.č.br. 1876. upisanoj u z.k.ul. 807 k.o. T. stekli na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza svog pravnog prednika J. G. – T. pok. Z. iz T., poslovni Broj: O- 384/2010 od 12. siječnja 2011.

 

14. Sporno je, obzirom na žalbene razloge tuženice, jesu li tužitelji u trenutku stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini i upisa istog u zemljišne knjige postupali u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige.

 

14.1. Naime, vlasnik poslužne nekretnine, u konkretnom slučaju tuženica, stječe pravo služnosti čim se ispune zakonom predviđene pretpostavke neovisno o tomu je li služnost upisao u zemljišne knjige ili ne, a zakon ga ovlašćuje da to pravo upiše u zemljišne knjige temeljem presude koja ima samo deklaratoran karakter. Međutim, dosjelost stvarne služnosti koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema stjecatelju prava vlasništva, koji je bio u dobroj vjeri prilikom stjecanja prava vlasništva i koji je svoje pravo upisao u zemljišne knjige i posljedično tome takav stjecatelj stječe nekretninu bez prava stvarne služnosti, odnosno služnost će se ugasiti. Kao pretpostavka pozivanja na načelo povjerenja u zemljišne knjige, traži se dakle, dobra vjera stjecatelja koji neovisno o zemljišnoknjižnom stanju, nije znao, niti je morao znati za postojanje prava stvarne služnosti.

 

15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, o ovom je spornom pitanju prvostupanjski sud pravilno odlučio. Naime, cijeneći utvrđeno činjenično stanje o načinu i vremenu stjecanja predmetne nekretnine tužitelja, činjenicu da ne žive na području gdje se nalazi predmetna nekretnina ( žive u R. S.)  te njihove iskaze da su 2012. obišli predmetnu nekretninu, kada su utvrdili da se na njoj nalazi put i da u vrijeme kada su kao djeca dolazili kod djeda i bake taj put nije postojao te da su u vezi sa time tada i kontaktirali tuženicu u vezi sa njezinim korištenjem predmetne nekretnine, kojom prilikom im je sin tuženice ponudio otkup predmetne nekretnine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da su tužitelji, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisali svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona i sve to, kako je to i prethodno navedeno, na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog pravnog prednika J. G. – T. pok. Z. iz T., radi čega je žalbu tuženice valjalo u ovom dijelu ocijeniti neosnovanom.

 

16. Posljedično tome, na temelju odredbe čl. 243. u vezi odredbe čl. 230. ZV valjalo je zaključiti i osnovanosti dijela zahtjeva tužitelja u kojem zahtijevaju utvrđenje da ovo pravo stvarne služnosti preko njihove nekretnine kao poslužne, a u korist povlasnih nekretnina u vlasništvu tuženice ( sada umješača na njenoj strani) više ne postoji, kako to zaključuje i prvostupanjski sud, iako pri tome valja istaknuti da bi uz pravilnu primjenu odredbe čl. 243. ZV zahtjev tužitelja i posljedično tome utvrđenje prvostupanjskog suda trebao sadržavati utvrđenje da je ranije utvrđena služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestala. Međutim, cijeneći dugotrajnost ovog postupka i činjenicu da eventualno kumulirani zahtjev tužitelja sadrži takav zahtjev te činjenicu da je dio ovog prihvaćenog zahtjeva usmjeren i na zaštitu od uznemiravanja ( čl. 167. st. 1. i 2. ZV), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da i ovako postavljen zahtjev tužitelja u sebi sadrži takvo utvrđenje da je navedena stvarna služnost prestala ( čl. 243. ZV).

 

17. Obzirom da je u konkretnom slučaju, kako je to i prethodno navedeno, ovo pravo stvarne služnosti u korist povlasnih nekretnina u vlasništvu tuženice prestalo ( čl. 243. ZV), pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da je zahtjev tužitelja osnovan u dijelu koji se odnosi na pružanje zaštite od uznemiravanja utemeljen na odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZV budući u ovom postupku nije sporno da  su tužitelji (su)vlasnici predmetne nekretnine k.č.br. 1876 upisane u z.k.ul. 807 k.o. T., a da ih tuženica prolazom po istoj uznemirava u izvršavanju njihovih vlasničkih ovlasti i da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženici takvo pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, iz prethodno navedenih razloga, prestalo, pa je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja istaknuti da je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao vrlo jasne i iscrpne razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli dovesti u dvojbu ni sami tužitelji svojom žalbom, pa je i žalbu tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

19. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivali žalitelji, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe tužitelja i tuženice, kao neosnovane odbiti i na temelju odredbe čl. 368. presuditi kao u izreci  ove presude.

 

20. Tijekom žalbenog postupka tužitelji su zahtijevali naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njihova odgovora na žalbu tuženice, ali je ovaj njihov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti  jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZV).

 

Pula - Pola, 6. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Robert Fabris