1

Poslovni broj: Gž R-1139/2022-

 

Poslovni broj: Gž R-1139/2022-

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja I. K., iz D. S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. P. p. Z., OIB:…., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-529/2017-37 od 12. listopada 2022., 9. veljače 2023.,

 

r i j e š i o  j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-529/2017-37 od 12. listopada 2022.

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka od 4. siječnja 2022. kao neosnovan dok je točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i dopusti ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, uz naknadu žalbenog troška.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje za pravilno odlučivanje o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka je pravilno i potpuno utvrđeno, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.

7. U provedenom postupku u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj u ovom postupku tužbenim zahtjevom tražio da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 1. veljače 2017. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja redovitim otkazom u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 i 98/19 dalje ZR),

- da je tuženik spomenutom odlukom o otkazu tužitelju stavio na teret da se tužitelj nedolično ponašao na radnom mjestu, prema prijavi radnika M. Z. u kojoj je M. Z. naveo da je 26. listopada 2016. tužitelj istoga vrijeđao, omalovažavao pogrdnim riječima; da su tom događaju svjedočili radnici M. A. i A. Č. koji su u svojim pisanim izjavama potvrdili opisano ponašanje tužitelja na način kako je to u prijavi naveo i M. Z., da je tijekom prvostupanjskog postupka sud izvršio uvid u osporenu odluku o otkazu, zahtjev za zaštitu prava, prijavu M. Z. te izviješća M. A. i A. Č., te saslušanjem tužitelja kao stranke, te je, nakon provedenog postupka donio presudu broj Pr-529/17-9 od 28. rujna 2017. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o otkazu nedopuštena i vraćanje tužitelja na rad na radnom mjestu strojovođe 1, da je tužitelj protiv te presude podnio žalbu koja je odbijena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-931/2017-2 od 1. veljače 2018.; da je tužitelj protiv te presude podnio reviziju koju je Vrhovni sud RH presudom broj Revr-509/2018-2 od 5. prosinca 2018. odbio kao neosnovanu,

- da je tužitelj 4. siječnja 2022. podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, obrazlažući prijedlog navodima da je 6. prosinca 2021. došao do saznanja da je M. D. nekadašnji njegov nadređeni dao izjavu prema kojoj je isti odluku o otkazu potpisao pod pritiskom njemu nadređenih osoba koje da su spornom odlukom o otkazu tužitelja htjeli izbaciti sa radnog mjesta, da M. D. u svojoj izjavi pojašnjava da je tužitelj sa grupom strojovođa zaposlenih kod tuženika operativno izvršavao vožnje vlakova na relaciji Z. –O. –S. i obrnuto, usprkos protivljenju Sindikata koji da je u tom razdoblju bio u sukobu sa upravom tuženika te opstruirao redovno odvijanje željezničkog prometa, te da zbog razloga protivljenja toj opstrukciji pritisak da se nastavio na sudionike inicijative održavanja nesmetanog željezničkog prometa a osobito na tužitelja, da je taj pritisak rezultirao iniciranjem otkazivanja ugovora o radu tužitelju, da tužitelj u prijedlogu upućuje na izjavu T. B. njegovog prijašnjeg radnog kolege prema čijoj izjavi da su stvarni razlozi otkazivanja ugovora o radu tužitelju bili sasvim druge naravi, oni, koje u svojoj izjavi navodi i M. D.; da tužitelj smatra da se radi o novim činjenicama i dokazima koji da su postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka do njegova pravomoćnog završetka bi doveli do drugačije odluke o tužbenom zahtjevu.

8. Sud je nadalje utvrdio da se tuženik usprotivio prijedlogu za ponavljanje postupka te u bitnom naveo da je tužitelj ugovor o radu otkazan odlukom tuženikom od 1. veljače 2017. zbog skrivljenog ponašanja tužitelja jer je na temelju pisane prijave radnika M. Z. od 26. listopada 2016. utvrđeno da je tužitelj toga dana na radnome mjestu i za vrijeme radnog vremena u uredu M. Z., zamjenika šefa Z., vrijeđao, prijetio mu i omalovažavao ga, a što su u svojim pisanim izjavama potvrdili i radnici M. A. i A. Č., da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao saslušanje svjedoka M. D. i T. B. čije saslušanje predlaže te uz to naveo da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe kao ni tijekom cijelog postupka nije spomenuo da je operativno izvršavao vožnju vlakova usprkos protivljenju Sindikata a da je sindikat u tom razdoblju bio u sukobu s upravom tuženika i da je otkazivanje ugovora o radu stvarno posljedica drugih događaja a ne događaja od 26. listopada 2016.

9. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, nakon održanog ročišta, sud je, nakon uvida u spis i izvedene dokaze, te osobito cijeneći sadržaj pisane izjave M. D. od 6. prosinca 2021. utvrdio da u istoj izjavi M. D. navodi da je tužitelj bio dugogodišnji zaposlenik tuženika na radnom mjestu strojovođe, da je tužitelj sa grupom strojovođa u sezoni 2015./2016. te 2016./2017. operativno izvršavao vožnje vlakova na relaciji Z. –O. –S. i obrnuto usprkos protivljenju Sindikata koji je sindikat u tom periodu bio u sukobu s upravom tuženika, a nakon završetka sezona da se pritisak na strojovođe a posebno na tužitelja nastavio, a u odnosu na tužitelja u iniciranju otkazivanja ugovora o radu izvanrednim otkazom, a da M. D., kao nekadašnji rukovoditelj tužitelja, koji je odluku o otkazu potpisao navodi da on osobno nije imao primjedbi na rad i ispunjavanje radnih zadataka od strane tužitelja a da su okolnosti koje su rezultirale otkazom bile izazvane pritiskom na M. D. od stranke nadređenih.

10. Sud je s obzirom na sadržaj pisane izjave M. D. od 6. prosinca 2021. zaključio da se ista ne odnosi na okolnosti i ponašanje tužitelja u događaju od 26. listopada 2016. radi kojeg je tužitelju ugovor o radu otkazan, kao i da sadržaj te izjave ne opovrgava navode tuženika iz odluke o otkazu kojom je tuženik otkazao ugovor zbog neprimjerenog ponašanja tužitelja prema radniku M. Z. u događaju od 26. listopada 2016., pa je zbog tih razloga prijedlog za ponavljanje postupka ocijenio neosnovanim te odlučio kao u izreci rješenja.

11. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ustraje kod navoda istaknutih u prijedlogu za ponavljanje postupka te navodi da dokaze saslušanjem svjedoka M. D. i T. B. nije mogao bez svoje krivnje predložiti tijekom trajanja postupka, ponavljajući da je na zaposlenike tuženika vršen pritisak, te da je i M. D. u takvim okolnostima bio u strahu za svoje radno mjesto, a zbog koje okolnosti da nije dao iskaz u ranijem postupku.

12. Ukazuje da sud propušta sagledati "širu sliku" o okolnostima koje su vladale kod tuženika u vrijeme kada je tužitelju otkazan ugovor o radu, da je tužitelj u takvim okolnostima konstantnog pritiska nadređenih na njega "izgovorio neprimjerene riječi" radi kojih mu je otkazan ugovor o radu, ukazujući da je bio pod stresom i doveden u afektivno stanje.

13. Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka iz navedene zakonske osnove.

14. Naime, prvostupanjski sud je pravilno s obzorom na cjelokupno stanje u spisu utvrdio da je tužitelju ugovor o radu osporenom odlukom otkazan zbog događaja od 26. listopada 2016. kada se tužitelj neprimjereno ponašao i izrekao neprimjerene riječi, vrijeđajući i omalovažavajući tijekom radnog vremena M. Z., zamjenika šefa Z. koji je u vezi tog događaja tuženiku podnio prijavu protiv tužitelja zbog povrede obveza iz radnog odnosa, te isto tako da su u vezi tog događaja pisane izjave sačinili radnici M. A. i A. Č. koji su nazočili predmetnom događaju.

15. Kada se ima u vidu sadržaj pisane izjave M. D. od 6. prosinca 2021. (list 111) koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, proizlazi da u istoj M. D. ne osporava nastanak predmetnog događaja od 26. listopada 2016. zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu, te u istoj izjavi navodi, kako bi se to moglo shvatiti da su razlozi otkazivanja ugovora o radu tužitelju sasvim druge naravi odnosno da je tužitelj s grupom strojovođa u sezoni 2015.-2017. kao strojovođa izvršavao vožnje vlaka na relaciji Z. –O. –S. i obrnuto, iako se tome protivio Sindikat koji je u to vrijeme bio u sukobu sa upravom tuženika te i nakon završetka sezone vožnje nastavio pritisak na tužitelja, zbog ovih okolnosti, koje su rezultirale otkazivanjem ugovora o radu tužitelju.

16. Prema shvaćanju ovog suda ove okolnosti mogle bi biti relevantne za donošenje eventualno drugačije odluke o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu samo u situaciji da je stvarni razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, onaj koji M. D. spominje u navedenoj izjavi. Međutim, niti M. D. u izjavi ne spori nastanak događaja od 26. listopada 2016. u kojem je tužitelj neprimjereno vrijeđao i omalovažavao radnika M. Z., čemu su nazočili radnici M. A. i A. Č. što predstavlja skrivljeno ponašanjetužitelja i opravdani razlog za otkaz, postojanje kojeg događaja ne osporava niti tužitelj.

17. U takvim okolnostima saslušanje M. D. i T. B. u svojstvu svjedoka u odnosu na razloge zbog kojih je tužitelju ugovor o radu otkazan a to je neprimjereno ponašanje u događaju od 26. listopada 2016. prema radniku M. Z. ne predstavljaju nove činjenice i dokaze zbog kojih bi za tužitelja mogla biti donijeta povoljnija odluka, odnosno prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, jer iz svih izvedenih dokaza te konačno i navoda samog tužitelja proizlazi da tužitelj ne negira nastanak događaja od 26. listopada 2016., te neprimjereno ponašanje prema radniku M. Z. zbog čega mu je ugovor o rad otkazan.

18. Slijedom obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i čl. 166. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 9. veljače 2023.

Sudac

Duško Abramović