1                      Poslovni broj: 5 Us I-1332/2022-7

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-1332/2022-7

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja B. Y. iz V.P., V.P., zastupanog po opunomoćeniku Z. M., odvjetniku u O. d. M. & K. d.o.o., Z., K., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi obveze doprinosa, 9. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/20-01/424, URBROJ: 513-04-22-4 od 25. listopada 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezna uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić, KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00076, URBROJ: 513-07-09-01-2020-01 od 27. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.243,75 € (slovima: tisuću dvjesto četrdeset i tri eura i sedamdeset i pet centi) / 9.371,03 kn (devet tisuća tristo sedamdeset i jedna kuna i tri lipe)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, Ispostave Gospić KLASA: UP/I-411-01/2020-08/00076, URBROJ: 513-07-09-01-2020-01 od 27. listopada 2020., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2019.

 

2.               Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi i tijekom ovoga spora, u bitnome, navodi kao i u žalbi da je bio član uprave trgovačkog društva E. C. L. d.o.o. sve do 2. listopada 2019. kada je podnio ostavku. Obrazlaže da je ostavka stupila na snagu protekom zakonom propisanog roka od 14 dana od podnošenja ostavke sukladno čl. 424.a. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19; dalje: ZTD) te ističe da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi sukladno čl. 425. st. 1. i 4. ZTD-a. Stoga je za prestanak članstva u upravi društva dovoljna ostavka člana uprave te dodaje da je ostavka u pisanom obliku dostavljena skupštini društva. Upućuje na čl. 187. f st. 2. i čl. 187. e. Zakona o doprinosima (NN br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZD) te zaključuje da se za mjerodavno razdoblje za obračun doprinosa ima utvrditi razdoblje od imenovanja pa do stupanja na snagu ostavke člana uprave, neovisno o naknadnom upisu promjene ostavke člana uprave u sudski registar, stoga da je u predmetnoj upravnoj stvari mjerodavno razdoblje od 1. siječnja 2019. do 17. listopada 2019. kada je ostavka stupila na snagu. Obrazlaže da u konkretnom slučaju prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu pravilno ocijenili ni utvrdili relevantne činjenice, a to da se stvarno stanje razlikuje od stanja upisanog u sudskom registru jer da na dan donošenja I° rješenja više nije bio član uprave društva E. C. L. d.o.o. Posebno ističe da je o ostavci obavijestio i sudski registar Trgovačkog suda, a koji ostavku nije pravovremeno proveo. Navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-411-01/2021-008/7, URBROJ: 513-07-09-01/2021-02 od 3. prosinca 2021. poništeno rješenje kojim mu je utvrđena obveza doprinosa za 2020. jer je utvrđeno da je dao ostavku u 2019.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

4.               U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.               Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u sporu izvede dokaz njegovim saslušanjem ocijenivši izvođenje istog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga spora.

 

6.               Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

7.               Odredbom čl. 90. st. 1. ZD-a propisano je da osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (čl. 9. st. 1. toč. 15.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje. U st. 2. da obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem.

 

8.               Čl. 187.c st. 1. ZD-a propisano je da je član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj čl. 21. st. 2. toga Zakona odnosno čl. 37. st. 2. toga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.

 

9.               Čl. 187.e. ZD-a propisano je da se godišnja osnovica za obračun doprinosa utvrđuje kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je prijavljen kao obvezni osiguranik i najniže osnovice za člana uprave, izvršnog direktora, likvidatora i upravitelja zadruge iz čl. 21. st. 2. toga Zakona odnosno čl. 37. st. 2. toga Zakona.

 

10.          Čl. 187. f. st. 1. ZD-a propisano je da kada se doprinosi obračunavaju prema osnovici iz čl.187.e toga Zakona, a razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće je od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza.

 

11.          Odredbom čl. 424. a ZTD-a koji uređuje pitanje ostavke člana uprave propisano je u st. 1. da predsjednik i član uprave mogu dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete koji društvo zbog toga može imati prema njima iz ugovora koji su sklopili s društvom. Za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka u društvu. Ne proizlazi li iz izjave kojom je ostavka dana što drugo, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od dana kada je izjavljena društvu, u protivnom tek po proteku 14 dana od tog dana. U st. 2 da se ostavka iz st. 1. toga članka izjavljuje u pisanom obliku skupštini društva, ako je bila najavljena u dnevnom redu skupštine, a ako je društvenim ugovorom nadzorni odbor, kada ga društvo ima, ovlašten za imenovanje članova uprave, tom odboru ili svim članovima društva ili članu društva koji je društvenim ugovorom ovlašten imenovati predsjednika odnosno člana uprave društva. O ostavci se mora obavijestiti sve ostale članove uprave, a ako društvo ima nadzorni odbor, njegova predsjednika.

 

12.          Čl. 425. st. 4. ZTD-a propisano je da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi.

 

13.          Među strankama ovoga spora nesporno je da je tužitelj tijekom 2019. bio član uprave trgovačkog društva E. C. L. d.o.o. te da je kao osiguranik po osnovi člana uprave obvezan plaćati doprinose. Međutim, sporno je razdoblje do kojeg je tužitelj obvezan plaćati doprinose, odnosno da li je tužitelj funkciju člana uprave vršio kroz cijelu 2019.

 

14.          Iz spisa ovoga spora i upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u sudskom registru za 2019. bio upisan kao član uprave trgovačkog društva E. C. L. d.o.o. Nadalje, proizlazi da je dopisom od 22. listopada 2019. tužitelj obavijestio Trgovački sud u Rijeci i drugog člana uprave B. Š. da je 2. listopada 2019. podnio ostavku koja je stupila na snagu 17. listopada 2019., a za koji dopis u spisu prileži potvrda Hrvatske pošte o slanju. Također, spisu prileži i ostavka tužitelja od 2. listopada 2019. adresirana na sve članove društva te povratnice s potvrdom o uručenju.

 

15.          Iz prethodno navedenih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo utvrdivši tužitelju obvezu plaćanja doprinosa. Međutim, propustilo je utvrditi sve činjenice potrebne za određivanje razdoblja mjerodavnog za obračun doprinosa.

Naime, iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog spora, da je tužitelj tijekom 2019. tužitelj obavljao funkciju člana uprave predmetnog trgovačkog društva kao i da je u sudskom registru bio upisan kao član uprave predmetnog društva (za cijelu 2019.). Međutim, ispravno tužitelj navodi da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi. Stoga kako je dana 2. listopada 2019. tužitelj dao ostavku, koja je protekom roka od 14 dana od predaje ostalim članovima uprave stupila na snagu to je s tim danom tužitelj prestao biti članom uprave toga društva sukladno čl. 424.a u svezi s čl. 425. st. 4. ZTD-a. Dakle, neovisno o upisu tužitelja u sudskom registru kao člana uprave trgovačkog društva, podnošenjem ostavke sukladno čl. 424.a ZTD-a tužitelj je prestao obnašati tu funkciju, odnosno, drugim riječima tužitelj nije bio član uprave tijekom cijele 2019. Stoga je razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa trebalo utvrditi razmjerno broju dana koje je tužitelj u 2019. bio članom uprave predmetnog trgovačkog društva, a sukladno čl. 187. f. st. 1. ZD-a.

 

16.          Slijedom prethodno navedenog, u ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo će utvrditi razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa u 2019. zaključno s danom stupanja na snagu ostavke tužitelja s mjesta člana uprave predmetnog trgovačkog društva.

 

17.          Obzirom da se uslijed prethodno opisanih nedostataka osporavano rješenje tuženika ne može ispitati valjalo je, temeljem odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo donijeti će novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, pridržavajući se pritom, po čl. 81. st. 2. ZUS-a, pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda navedenih u ovoj odluci.

 

18.          Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; 37/22, 126/22; dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe (497,50 € - Tbr. 23. tč. 1. Tarife) te zastupanje na ročištu održanom 2. veljače 2023. (497,50 € – Tbr. 23. tč. 2. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu 248,75 €, odnosno sveukupno 1.243,75 €.

 

U Rijeci 9. veljače 2023.

 

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

Protiv odluke u tč. II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).