- 1 -              Poslovni broj: Usž-746/22-3

                             

Poslovni broj: Usž-746/22-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice K. M. iz Z., koju zastupa I. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž., B. & A. d.o.o. Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Kliničke bolnice S. D., Z., radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-975/20-16 od 23. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-975/20-16 od 23. prosinca 2021.

 

2. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za  poništenje rješenja tuženika,  KLASA: UP/II-502-03/19-01/1181, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 21. veljače 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/19-02/4041, URBROJ: 338-21-02-02-19-3-03 od 12. studenoga 2019. kao i tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 21. veljače 2020. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela od 12. studenoga 2019. kojim tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0 nije priznata dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu, nastale 31. prosinca 2018. te joj u vezi s tom dijagnozom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.              Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na „odlukama liječničkih povjerenstava tuženika“ te se u potpunosti priklonio nalazu i mišljenju sudske vještakinje, koja, unatoč svom nalazu i mišljenju, ostavlja mjesta dvojbi je li u konkretnom slučaju riječ o ozljedi na radu. Smatra da svi vještaci (uključujući i sudsku vještakinju), ozljedu na radu pogrešno pripisuju degenerativnim promjenama, odnosno predispoziciji za nastanak bolesti. Smatra da nalaz ultrazvuka od 2. siječnja 2019. dokazuje postojanje akutne rupture koja je nastala upravo kao posljedica ozljede na radu od 31. prosinca 2018. Pored toga navodi da je magnetska rezonanca, koja ne ukazuje na akutnu rupturu, obavljena otprilike 40 dana nakon ozljede, zbog čega akutna ruptura nije zabilježena u nalazu. Stoga taj nalaz smatra irelevantnim u konkretnom slučaju. Sudsku vještakinju tužiteljica smatra pristranom jer je nalaz i mišljenje sačinjen u korist tuženika. Ističe da bi se prihvaćanjem stava tuženika (prema kojemu je u slučaju postojanja degenerativnih promjena mišića isključena mogućnost nastanka akutne rupture istog mišića) diskriminirale osobe s predispozicijama za nastanak ozljede. Nadalje ističe da u postupku vještačenja nije razmotrena sva relevantna medicinska dokumentacija. Što se tiče primjene materijalnog prava, tužiteljica smatra da javnopravna tijela i prvostupanjski sud pogrešno i arbitrarno tumače Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18. i 41/19.). Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom.

5.              Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

8.              Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po zahtjevu tužiteljice za priznavanje dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S46.0 (ozljeda mišića i tetive rotatorne manžete desnog ramena) dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu od 31. prosinca 2018.

9.              U postupku je utvrđeno da je 31. prosinca 2018. tužiteljica na radnom mjestu pala na koljena i obje ruke (nakon naglog okretanja i gubitka ravnoteže) te su joj u vezi s tim događajem, kao ozljeda na radu, priznate dijagnoze S60.2, S40.0 i S80.0. Što se tiče dijagnoze S46.0, u vezi s kojom se vodio predmetni postupak, nalazom, mišljenjem i ocjenom prvostupanjskog tijela vještačenja iz upravnog postupka utvrđeno da je kod tužiteljice postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede ramena, dok je vještačenjem u drugom stupnju utvrđeno da su obradom desnog ramena tužiteljice nađena oštećenja u smislu degenerativnih promjena tetiva, zgloba i dugih tetivnih struktura ramenog obruča te da je tužiteljica ranije liječena radi kronične bolesti ramena. Stoga tužiteljici ozljeda pod dijagnozom šifre prema MKB-u S46.0 nije priznata dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu, nastale 31. prosinca 2018.

10.              U upravnom sporu provedeno je sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, specijalistici medicine rada dr. M. Z. Vještakinja je u nalazu i mišljenju od 2. kolovoza 2021. utvrdila da se predmetna dijagnoza ne može smatrati dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu jer iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužiteljica pri predmetnom padu ozlijedila rame te da bi došlo do pucanja tetive. Nadalje je navedeno da se tužiteljica počela žaliti na bolove u ramenu tek nakon proteka tri dana, da je iz medicinske dokumentacije razvidno da nema znakova akutne rupture u području rotatorne manžete, da ozljedu ramena nije zabilježio niti kirurg pri prvom pregledu, slijedom čega nije učinjena niti dijagnostika desnog ramena jer za to nije bilo postavljene indikacije. Tužiteljica je pala na oba ručna zgloba i oba koljena, a ne na desno rame, te je zaključeno da u događaju od 31. prosinca 2018. nije došlo do ozljede ramena, već su problemi s desnim ramenom tužiteljice posljedica degenerativnih promjena.

11.              Budući da je tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje, vještakinja je na ročištu usmeno dopunila nalaz i mišljenje, iscrpno se očitovavši na primjedbe tužiteljice te u cijelosti ostala kod svoga pisanog nalaza i mišljenja.

12.              Člankom 67. točkom 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13.              U ovoj je upravnoj stvari mjerodavan i članak 53. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti kojim je propisano da je dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu dijagnoza koja je nastala istom ozljedom na radu, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu.

14.              Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu, koje, prema ocjeni Suda, tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju. Odlučne medicinske činjenice u ovom su postupku utvrđene na temelju (suglasnih) nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka i sudske vještakinje u upravnom sporu.

15.              Sud utvrđuje da je nalaz i mišljenje sudske vještakinje detaljan i argumentiran te sačinjen prema pravilima struke. Sudska vještakinja podrobno je analizirala spisu priloženu medicinsku dokumentaciju te jasno obrazložila svoju ocjenu da se dijagnoza S 46.0 ne može priznati dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu od 31. prosinca 2018. Polazeći od navedenog, kao i činjenice da medicinska dokumentacija u spisu ne dovodi u sumnju ocjenu sudske vještakinje, Sud smatra da je na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje i njegove dopune na raspravi, sud prvoga stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev. Ovakav zaključak ne mogu dovesti u sumnju žalbeni navodi kojima tužiteljica iznosi svoje tumačenje medicinske dokumentacije na temelju koje je provedeno vještačenje u konkretnom slučaju.

16.              Slijedom iznesenog, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje predmetne dijagnoze, kao dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu. U takvim okolnostima, žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost pobijane presude kao ni osporenih rješenja javnopravnih tijela.

17.              Polazeći od činjenice da tužiteljica nije uspjela u prvostupanjskom sporu, to, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova spora. Stoga je zakonita odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora. 

18.              Smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke. 

19.              Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku, to joj, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

U Zagrebu 9. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.