1

                                                                                                                                     Broj: Ppž-11591/2022

U I M  E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te  Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne služe u Sinju od 18. kolovoza 2022., broj: 23. Pp-7311/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.

p r e s u d i o    j e

I.              U povodu žalbe okr. J. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki II. izreke označava djelom prekršaja iz članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i okrivljeniku se na temelju citiranog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 260,00 EUR[1] (dvjestošezdeset eura) / 1.958,97 kn (tisućudevetstopedesetosam kuna i devedesetsedam lipa), a za djelo prekršaja u točki III. izreke iz članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna) / 663,61 EUR (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent), pa se okrivljeniku na temelju čanka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 923,61 EUR (devetstodvadesettri eura i šezdesetjedan cent) / 6.958,94 (šesttisućadevetstopedesetosam kuna i devedesetčetiri lipe), koju kaznu je dužan platiti u roku devedeset dana od  primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II.      U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

III.               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

                                                      Obrazloženje

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okr. J. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pod točkama I., II. i III. počinio djela prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 54. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN br. 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.), te su mu za djela u točkama II. i III. utvrđene novčane kazne u iznosima od 2.000,00 i 5.000,00 kn, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kn, a za djelo u točki I. izrečena je kazna zatvora u trajanju od 60 dana.

1.1.    Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 20. lipnja 2022. od 21,00 sati do 21. lipnja 2022. do 11,15 sati uračunato u izrečenu kaznu zatvora kao 2 dan zatvora, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 58 dana zatvora.

1.2.  Nadalje je okrivljeniku, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 godine.

1.3.              Okrivljenik je, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00  kuna.  

1.4.  Istom presudom, na temelju članka 76. a Prekršajnog zakona, odlučeno je da se trajno oduzima droga marihuana težine 1 gram.

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i zbog odluke o kazni.

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke zadržava pravni kontinuitet, s time da novi zakon zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za prekršaj u točki II., u odnosu na raniji propis.

4.2.    Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

4.3.              Budući da je novim zakonom za djelo u točki II. izreke pobijane presude propisana blaža novčana kazna to je prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjski presudu u pravnoj oznaci djela i za djelo u točki II utvrdio novčanu kaznu u fiksnom iznosu propisanim novim zakonom, te potom po službenoj dužnosti, prihvaćanjem utvrđene kazne za djelo u točki III, izrekao i ukupnu novčanu kaznu, koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u točki I. 

4.4.   Iako novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama za djelo iz članka 289. stavka 1. i 4., zbog konverzije novčane valute, propisuje nešto nižu novčanu kaznu, međutim propisuje u jednakim okvirima alternativno propisanu kaznu zatvora do 60 dana, u predmetnom slučaju je za to djelo kazna zatvora pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega po načelu konkretnosti novi zakon nije povoljniji za okrivljenika.

5.              Neosnovano žalitelj paušalno upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

6.              Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalitelja na odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjenja djela okrivljeniku izrečena kazna koja je primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, stupnju njegove krivnje te pravilno cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni i koje nisu bile poznate i pravilno vrednovane  u  prvostupanjskom postupku.

6.1.               Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je za djelo u točki I izreke pobijane presude pravilno cijenio otegotnim njegovo ranije ponašanje, iz kojega jasno proizlazi sklonost protupravnom postupanju u prometu i potpuni izostanak kritičnosti, što opravdava težu vrstu kazne u najdulje propisanom trajanju, te suprotno tvrdnji žalitelja, nisu ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, kako to upire žalitelj.

Naime, prema mjerodavnoj evidenciji o prekršajnoj kažnjavanosti nadležnog Ministarstva proizlazi da je višestruko pravomoćno osuđivan za teške i lakše prometne prekršaje, s time da je za isto djelo prekršaja kažnjavan četiri puta, za koja djela su mu već izricane kazne zatvora u duljem trajanju, pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja u prometu, očito je da se ranijim kaznama nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni protupravnog postupanja u prometu, već i dalje pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, pa je i ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne u najdulje zakonom propisanom vremenu trajanja za to djelo, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

6.2.               Žalitelju je pravilno u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje mu je bila oduzeta sloboda 20. lipnja 2022. do 21. lipnja 2022. kao dva dana zatvora, pa mu je na ime izrečene kazne zatvora preostalo za izdržati 58 dana.

6.3.  Neosnovano žalitelj ističe da kod odmjeravanja novčanih kazni nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene njegove materijalne i obiteljske prilike pa da je stoga novčana kazna prestrogo odmjerena. Naime, iako se prvostupanjski sud izrijekom ne poziva na materijalne i obiteljske prilike žalitelja, ovaj Sud smatra da se isto ogleda u izrečenoj najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanih kazni za predmetna djela, budući da je za djelo u točki II. izreke pobijane presude utvrđena fiksno propisana kazna koja je i po službenoj dužnosti utvrđena primjenom novog zakona, a za djelo u točki III. utvrđena je posebnim zakonom minimalno propisana kazna (od 5.000,00 do 20.000,00 kuna / sada u protuvrijednosti eura po fiksnom tečaju konverzije). S obzirom na značaj i težinu počinjenih djela u stjecaju, imajući na umu ukupnost ponašanja u prometu te izostanak naročito olakotnih okolnosti na strani žalitelja, to suprotno njegovoj tvrdnji, nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne.

7.     Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

8.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka. 

9.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                               U Zagrebu 9. veljače 2023.

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.