1              Poslovni broj 6 Gž R-187/2022-2

                           

        Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

                                                                                                         Poslovni broj 6 Gž R-187/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Č. iz S., OIB …, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & K. iz K., protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo …, Z., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-75/2018-30 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-75/2018-30 od 29. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

''I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo …, Z., OIB … da tužitelju T. Č. iz S., OIB …, isplati iznos od 37.353,22 kn/ 4957,62 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 909,60 kn/ 120,72 EUR od 16. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2.941,97 kn/ 390,47 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 3.384,45 kn/ 449,19 EUR od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 396,23 kn/ 52,99 EUR od 16. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 498,11 kn/ 66,11 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.061,19 kn / 140,84 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.569,05 kn/ 208,25 EUR od 16. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4.449,18 kn/ 590,51 EUR od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.210,67 kn/ 160,68 EUR od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.654,33 kn/ 219,57 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 6.140,98 kn/ 815,05 EUR od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 13.137,46 kn/ 1.743,64 EUR od 16. lipnja 2014. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 4.357,14 kn/ 578,29 EUR sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 2.335,02 kn/ 309,91 EUR od 16. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1.487,22 kn/ 197,39 EUR od 16. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 534,90 kn/ 70,99 EUR od 16. kolovoza 2012. godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo …, Z., OIB … da tužitelju T. Č. iz S., OIB …, naknadi parnične troškove u iznosu od 9.500,00 kn/ 1.260,87 EUR sa zateznom kamatom od 29. rujna 2022. do isplate, i to po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I. i IV. izreke žalbu je podnijela tužena s prijedlogom da se presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te tužitelju naloži da joj naknadi troškove postupka uz zateznu kamatu koja teče od donošenja presude do isplate. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 1.250,00 kn. Žalbu podnosi zbog žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajem žalbe i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Navodi da nije sporna činjenica da je tužitelj na terenu radio prekovremenu, ali da je sporno trajanje prekovremenog rada te da paušalni iskazi svjedoka, koji i sami vode istovjetne postupke protiv tuženika, ne  mogu biti precizni u tolikoj mjeri kao evidencija o radnom vremenu i da svjedoci nisu naveli ni jedan konkretan  datum, a zbog svega da je presuda nepravilna, kao i odluka o troškovima postupka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 41.710,36 kn na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad na terenu, angažmanom na poplavama i davanjem počasti na sahranama za razdoblje od svibnja 2012. do svibnja 2014.

 

5. Ispitujući navedenu presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužena, jer je obrazloženje presude nerazumljivo, a ne sadrži ni razloge o pravno odlučnim činjenicama na kojima je sud utemeljio zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva te se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

 

6. Polazeći od utvrđenja da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da evidencije radnog vremena na terenu ne odražavaju stvarno vrijeme provedeno na terenu, da  nisu potpune te da nisu pravilno i točno vođene te da bi tužitelj, da bi prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, za prekovremeni rad u utuženom razdoblju ostvario dodatke na plaću u visini od 41.710,36 kn, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 37.353,22 kn (a za iznos od 4.357,14 kn odbio zbog zastare), a prekovremeni rad, odnosno njegovo trajanje, je utvrdio na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, na način da je prosječno trajanje radnog dana na terenu računao radnim danom i subotom od 7,00 do 22,00 sata, a nedjeljom od 7,00 do 18,00 sati, osim ako u evidencijama nije navedeno dulje radno vrijeme, prekovremenim rad na sahranama računao u trajanju od 3 prekovremena sata za osam sahrana mjesečno, a rad na terenu zbog poplava u trajanju od 24 sata dnevno s odbitkom dnevnog odmora u trajanju od 3 sata.

 

7. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe  čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje: ZOSO/02) i  čl. 219. Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 – dalje: ZOSO/13) te Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09), kao i odredbu čl. 139. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14 – dalje: ZR).

 

8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskoga suda, barem za sada, nije prihvatljiv, jer prvostupanjski sud  ne navodi  konkretne razloge zbog kojih evidencije o radu koje je dostavila tuženica ne smatra vjerodostojnim za utvrđivanje radnog vremena tužitelja, tim više što svjedoci nisu naveli ni jedan konkretan datum kada su bili na terenu i koliko su toga dana radili, a iz evidencija radnog vremena je vidljivo da prekovremeni rad na terenu nije uvijek bio istoga trajanja, kako to uopćeno i neprecizno prikazuju svjedoci. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj odluci uopće nije ocijenio pravilnost i urednost vođenja evidencije tuženice o radu i radnom vremenu o ostvarenim satima tužitelja u predmetnom razdoblju, koju je poslodavac obvezan voditi u smislu odredbe čl. 4. st. 1. i 2. ZR, odnosno na temelju kojih konkretnih razloga je zaključio da podaci o radu tužitelja, sadržani u dostavljenim evidencijama o radu nisu potpuni i točni. Posljedično tome, izostali su i razlozi o odlučnoj činjenici je li tužitelj i u kojem opsegu radio prekovremeno.

 

9. Valjalo je stoga uvažiti žalbu tužene i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu pod točkom IV. izreke.

 

10. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će ponovno ocijeniti sve izvedene dokaze, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

 

11. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

12. U nepobijanom dijelu (točka II. i III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

 

 

U Velikoj Gorici 9. veljače 2023.

 

 

 

                                                                                                           Predsjednica vijeća

 

                                                                                                              Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.