Poslovni broj: Gž-1323/2022-2

 

 

Poslovni broj: Gž-1323/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz Z., A. lipa OIB:..., zastupanog po punomoćnicima D. U. i Đ. G. G., odvjetnicima u Z., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1284/2022-15, od 20. listopada  2021., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1284/2022-15, od 20. listopada  2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom, u njenoj toč. I., utvrđeno da je tužitelj vlasnik čest. zem. 7436, S., gospodarska zgrada od 11 m2, upisane u zk.ul. broj 5436 k.o. S. (nove izmjere), a koja odgovara dijelovima starih čest. zgr. 177/1 i  čest. zgr. 177/2 k.o. S. (stare izmjere) u cijelosti, pa da je tužitelj ovlašten temeljem te presude i po njenoj pravomoćnosti zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime, u cijelosti, uz istodobno brisanje toga prava u cijelosti sa imena tuženice. Istom je presudom, u njenoj toč. II., naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.662,50 kn/618,82 EUR-a[1], sa zateznim kamatama računatim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnijela tuženica navodeći da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i protiv odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tuženice da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu naknade parničnog troška tuženici, ili, podredno da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a traži i trošak žalbe.

 

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

4. Odgovor na žalbu tuženice podnio je tužitelj navodeći u bitnome da ne egzistiraju razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenčnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava na koje se tuženica u žalbi poziva, pa predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku u cijelosti.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana.

 

6. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 7436 k.o. S., gospodarske zgrade u površini od 11 m2,  te da ga se ovlasti da temeljem presude, po njenoj pravomoćnosti zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama.

 

7. Odlučujući o tom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet relevantnih pitanja, sudu prvog stupnja dostupnih i predočenih mu dokaza, ispravno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja, uz pravilna utvrđenja:

- da je do uknjižbe tuženice kao vlasnice čest.zem. 7436 k.o. S., gospodarske zgrade u površini od 11 m2 došlo temeljem predmnijeve iz čl. 190. st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019 – dalje: ZZK), jer je u vrijeme provođenja postupka obnove zemljišne knjige za k.o. S. tužitelj živio na drugoj adresi, iz kojeg razloga nije pozvan sudjelovati u postupku obnove zemljišne knjige,

- da tužitelj tvrdi kako je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom od svog strica J. P. pok. Š., koji da ju je stekao temeljem Ugovora o diobi od 15. ožujka 1998. sklopljenim između J. i M. P. pok. Š. te tužitelja kao nasljednika svoga pok. oca T. P. pok. Š., čiji prednik Š. P. je isto stekao diobom sa svojim sunasljednicima iza pok. A. P.,

- da iz sadržaja pisane nagodbe (list 11 spisa) od 15. ožujka 1998. slijedi da je toga dana podijeljena imovina Š. P. pok. A. i da su se podijelili braća J. i M. P. te njihov nećak N. P., nasljednik njihovog brata T. P., u kojoj diobi je J. P. dobio, između ostalog, "cimentaru do strica M.",  te je isti nedvojbeno svakako od tog vremena u posjedu navedene cimentare za koju je u ovom postupku utvrđeno da je predstavljala predmet kupoprodaje s ovdje tužiteljem, kao i da je upravo navedena cimentara označena kao čest. zem. 7436 k.o. S.,

- da je navedena nekretnina odgovarala čest. zgr. 177/1 i 177/2 k.o. S., stare izmjere, te je od istih nastala nekretnina koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari – čest. zgr. 7436 k.o. S.,

- da iz sadržaja povijesti posjeda za navedenu nekretninu (list 14-15 spisa) proizlazi da je ista oduvijek bila u posjedu obitelji P. i to nasljednika A. P., kao i da je posjednikom sporne nekretnine, još od 1998. utvrđen upravo tužitelj,

- da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno (kao i iz navedenog ugovora o diobi), da su se nasljednici A. P. podijelili na način da je sporna nekretnina u diobi pripala Š. P. pok. A., a istoga je naslijedio J. P., koji ju je prodao tužitelju, što je utvrđeno iz  iskaza svjedoka Š. P., koji iskaz u potpunosti potvrđuje svjedokinja J. C., njegova sestra, koja ističe da je u posjedu sporne nekretnine tužitelj, a dioba između A. nasljednika da se odvijala još prije II. svjetskog rata, kao i da nikada nitko treći nije polagao pravo na tu nekretninu, pa sud zaključuje da spornu nekretninu prednici tuženika posjeduju i više od 100 godina,

- da je i svjedok M. P., sin pok. P. P., jednog od nasljednika A. P. potvrdio da je tužitelj – unuk Š. P., njegovog strica te da je baš tužitelj u posjedu cimentare koju je stric J. stekao u diobi, i

- da iz navedenih iskaza koje je sud u cijelosti prihvatio istinitim, jer su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su im osobno poznate, te na njihove iskaze tuženica nije imala prigovore, sud prvog stupnja nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u odnosu na tuženicu koja je vlasništvo sporne nekretnine stekla isključivo temeljem zakonske predmnijeve.

 

8. Takva su utvrđenja rezultat valjane i savjesne, činjenične i pravne ocjene za ovaj spor bitnih pitanja – ali i provedenih i sudu prvog stupnja predočenih i dostupnih dokaza, ocjene na koju je taj sud imao pravo i za koju je dao uvjerljivo i logično obrazloženje, sa razlozima koji ga argumentirano opravdavaju, pa ih takvima prihvaća i ovaj sud, bez potrebe da ih se posebno ponavlja.

 

9. Utoliko, pobijana presuda, na tim utvrđenjima građena, ima potrebnu valjanost i zakonitost.

 

10. Naime, u svojoj žalbi tuženica navedena činjenična utvrđenja posebno ne osporava, već sada po prvi put ističe da je sud prvog stupnja trebao voditi računa o tome da rješenje u završenom postupku obnove zemljišne knjige obvezuje sve stranke koje su sudjelovale u navedenom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a, pa da je zbog tog razloga tužbeni zahtjev trebalo odbiti, jer da je tužitelj mogao sudjelovati u postupku obnove i ispravka zemljišnih knjiga, koji žalbeni navod predstavlja novotu, pa se sukladno odredbi čl. 352. ZPP-a ne može po prvi puta iznositi u žalbi.

 

11. Međutim, i neovisno o tome, valja navesti da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže samo one stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a, u situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, a što ovdje nije slučaj, jer tužitelj nije niti sudjelovao u tom postupku.

 

12. Također, a protivno žalbenim navodima tuženice, i odluka o troškovima postupka, zakonita je i valjana, donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

12.1. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tuženice da ona ne može biti u obvezi naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, jer da ga je sam prouzročio svojim pasivnim držanjem. Navedeno iz razloga, što je tuženica smatrala da u postupku mirenja kojeg je tužitelj pokrenuo prije podnošenja tužbe temeljem čl. 186. a ZPP-a nisu bili ispunjeni uvjeti za sklapanje izvansudske nagodbe, tijekom parničnog postupka je osporavala tužbeni zahtjev tužitelja, nije priznala tužbeni zahtjev a tek je nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka na zadnjem ročištu održanom 11. listopada 2022. predložila zaključenje sudske nagodbe s tužiteljem do koje nije došlo, već je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (istovjetan zahtjevu za mirno rješenje spora). Dakle, po ocjeni ovoga suda, ponašanje tužitelja nije suprotno načelu ekonomičnosti postupka i savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja.

 

13. Slijedom iznijetog, proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje, da je u zakonito provedenom postupku pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženice, valjalo je njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

14. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, odbijen je iz razloga što ona sa svojom žalbom u ovom postupku nije uspjela (po čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Puli – Pola 9. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić, v.r.