1                                              Kž-138/2020-3

 

 

               

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-138/2020-3

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

RJEŠENJE

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, Branka Ivić, kao predsjednika vijeća, Jadranke Biga-Milutin i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Perkov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. Č., zbog kaznenih djela iz članka 243. st. 1., 3. i 4. te čl. 236. st. 1., sve KZ/11, odlučujući povodom žalbi branitelja optuženika Ž. Č., E. V., odvjetnika u Z., te optuženika osobno, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-162/2016 od 27. veljače 2020. godine, u sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 9. veljače 2023. godine,

 

riješio je:

 

              Prihvaća se kao osnovana žalba opt. Ž. Č., te njegovog branitelja, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-162/2016 od 27. veljače 2020. godine opt. Ž. Č. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1., 3. i 4. sve KZ/11 činjeničnog opisa razvidnog u točki 1. izreke pobijane presude, te pod točkom 2. izreke iste i zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, činjeničnog opisa razvidnog iz pobijane presude. Za kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ/11 optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine dok mu je za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je optuženik temeljem odredbe čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 2 mjeseca.

 

2.              Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. prosinca 2015. godine do 14. rujna 2016. godine.

 

3.              Temeljem čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od optuženika je oduzeto imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 1. izreke u iznosu od 80.000,00 kuna/ 10.617,82 eura[1] kao imovinska korist u iznosu od 30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura1 ostvarena kaznenim djelom pod točkom 2. izreke, te naloženo optuženiku da oduzete novčane iznose na ime imovinske koristi uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

4.              Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na plaćanje paušala u iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura1, te troškova kaznenog postupka koji će biti određeni posebnim pisanim rješenjem.

 

5.              Na predmetnu presudu žalbu su podnijeli optuženik osobno te njegov branitelj E. V., odvjetnik u Z., i to obojica žalitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

6.              Županijski državni odvjetnik u Šibeniku je temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 izvršio uvid u spis te isti vratio ovom sudu na daljnje odlučivanje.

 

7.              Žalba optuženika, te njegovog branitelja je osnovana.

 

8.              U pravu je optuženik Ž. Č. te njegov branitelj E. V., odvjetnik u Z., kada u svojim žalbenim navodima ističu da je prvostupanjska presuda donesena uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s obzirom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima navedenim u obrazloženju pobijane presude, u odluci suda o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju iskaza saslušanih svjedoka, posebno oštećenika T. i A. J., temeljem čega je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako to ističu optuženik i njegov branitelj u svojim žalbenim navodima.

 

9.              U prvom redu potrebno je za navesti  da je optuženik Ž. Č. proglašen krivim za dva kaznena djela i to pod točkom 1. kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ/11 počinjenog na štetu oštećenika A. J. u utuženom periodu od mjeseca ožujka 2015. godine do sredine prosinca 2015. godine, te pod točkom 2. za kazneno djelo prijevare počinjeno na štetu oštećene T. J. iz čl. 236. st. 1. KZ/11 počinjeno u utuženom periodu od kraja 2014. godine pa do kraja ožujka 2015. godine, činjeničnih opisa razvidnih iz izreke pobijane presude.

 

10.              Svoja utvrđenja prvostupanjski sud temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka, a posebno iskaza oštećenika A. J., njegove majke T. J., svjedoka K. H., te iskaza drugih svjedoka saslušanih tijekom dokaznog postupka.

11.              Pri svemu tome prvostupanjski sud nedovoljno cijeni činjenicu da upravo iskazi oštećenika A. J. i T. J. sadržajno dovode u pitanje učin utuženih kaznenih djela, i to, kako kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 4. u svezi st. 3. KZ/11, tako i kaznenog djela prijevare iz čl. 263. st. 1. sve KZ/11.

 

12.              U pravu je optuženik, kao i njegov branitelj, kada u svojim žalbenim navodima ističu da su činjenični opisi kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, dijelom u suprotnosti sa sadržajem iskaza samih oštećenika, nerazumljivi, kao i da je upitno vrijeme počinjenja kaznenog djela iznude opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, obračun nepripadne materijalne koristi za koje se tereti opt. Ž. Č., čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 istaknuta u žalbenim navodima, na koju ovaj sud kao drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti.

 

13.              Optuženiku se stavlja na teret, a vezano za kazneno djelo iznude počinjeno na štetu oštećenog A. J. da je znajući da je oštećenik na ime smrtnog stradavanja svojeg oca dobio novčani iznos od 300.000,00 kuna/ 39.816,84 eura[2], u namjeri da se nepripadno materijalno okoristi, u većem iznosu stvorio kod oštećenog A. J. opravdane osjećaje straha za njegov život i tjelesni integritet, pa ga prisiljavao da mu učestalo daje novčane iznose na ime postojećih dugovanja prema trećim osobama, korištenje različitih osobnih vozila, neistinito mu predočavao da su isti ulog za gradnju garaže, osnivanje zajedničkog biznisa, te nadalje sukladno činjeničnom opisu utuženog kaznenog djela pod točkom 1. prvostupanjske presude.

 

14.              Pri svemu tome, prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je A. J. bio maloljetna osoba do 2015. godine, kada je napunio 18 godina, te da isti nije raspolagao niti mogao raspolagati novčanim iznosom na svom računu, već je do njegove punoljetnosti punomoć za podizanje novca imala njegova majka T. J., a što svjedokinja i potvrđuje na raspravnim ročištima. Ova svjedokinja te ujedno oštećena kod kaznenog djela pod točkom 2. izreke, iskazuje da se njezin sin A. J. intenzivno družio sa optuženikom Ž. Č. te da mu je isti obećavao pokrenuti zajednički posao sa automobilima, servisirati iste i preprodavati, zbog čega da je tražio ulog novčanog iznosa za izgradnju garaže.

 

15.              Nadalje potvrđuje da je novac za tu garažu podizala ona osobno u više navrata sa računa mal. A. J., jer je oštećenik u to vrijeme bio maloljetan, jednako tako i sa računa mal. V. J., potom za brojne automobile koje je mal. A. J. kupovao od optuženika, pa iskazuje da su „iz mjeseca u mjesec stalno dolazili novi automobili“ koje je kupovao mal. oštećeni, iskazuje o iznosima novca koje je dala K. H. koji je u dva navrata preuzeo odgovornost za dvije prometne nesreće u prekršajnom postupku umjesto njenog sina mal. A. J., ističe da je pored novčanog iznosa na ime preuzete odgovornosti u prekršajnom postupku, a na račun mal. A. J., K. H. kod optuženika uzeo dva polovna automobila marke „Mazda“ i „BMW“, potom opisuje svoje osobne probleme koje je imala sa svojim mal. sinom, dok između ostalog navodi „da je u odnosu prema njoj optuženik Ž. Č. uvijek bio kulturan, uljudan i pristojan te da bi joj pričao da je sve stvari koje je A. radio, isti radio na svoju ruku“.

 

16.              Pored navedenog, svjedokinja također iskazuje da je po njezinim saznanjima A. J. nakon svoje punoljetnosti optuženiku dao oko 13.000,00/ 1.725,40 eura1 ili 15.000,00 kuna/ 1.990,84 eura1, novčani iznos koji mu je ostao na računu u trenutku kad je ovaj postao punoljetan, dakle, nakon 2015. godine.

 

17.              Za napomenuti je da oštećenik A. J. saslušan u dva navrata u svojim iskazima također potvrđuje da su se on i optuženik intenzivno družili, da je imao povjerenja u optuženika, vjerovao da će ga isti zaposliti kod sebe u svojoj garaži na popravku i prodaji rabljenih vozila na radnom mjestu pomoćnog radnika te da prvi problemi od strane optuženika u vidu prijetnji, fizičkog napada, iznuđivanja na ime nepostojećih dugovanja prema trećim osobama započinju nakon njegove punoljetnosti, po navodima oštećenika, u mjesecu listopadu ili u studenom kada bi mu optuženik počeo prijetiti te ga iznuđivati tražeći određene novčane iznose.

 

18.              Slijedom iznijetog, a sukladno sadržaju iskaza samih oštećenika, proizišlo bi da bi do utuženog kaznenog djela iznude koje se stavlja na teret optuženiku, došlo od strane optuženika tek iza punoljetnosti oštećenog A. J., prema iskazu oštećenika, negdje u mjesecu studenom 2015. godine. Naime, sam oštećenik na raspravnom ročištu iskazuje da bi „u jesen 2015. godine optuženi Č. od njega tražio da na svoje ime uzme na pretplatu kod T-Coma mobitel, pri tome mu obećao da će on plaćati sve račune, nakon čega je oštećenik sklopio pretplatnički odnos za mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy“ kao i pretplatnički odnos za Evo-tv, sve u uvjerenju da će optuženik te račune plaćati redovito, što ovaj naknadno nije činio. Pri svemu tome oštećenik A. J. ne iskazuje o bilo kakvim prijetnjama ili prinudi od strane optuženika, već navodi da su on i optuženik otišli zajedno u prostorije T-Coma, gdje je oštećenik sklopio pretplatnički odnos na svoje ime za mobilni uređaj, a na molbu optuženika.

 

19.              Nadalje, upitno je i kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 počinjeno na štetu T. J., kako to nalazi prvostupanjski sud, također kad se isto dovede u svezu sa sadržajem iskaza saslušanih svjedoka vezanih za to kazneno djelo.

 

20.              Naime, oštećena T. J., kao i oštećeni A. J., u svojim iskazima govore o zamjeni automobila marke „Opel Zafira“ sa automobilom marke „Mercedes“ u odnosu na koju zamjenu vozila oštećeni A. J. na raspravnom zapisniku od 14. rujna 2016. godine (str. 334 spisa predmeta) iskazuje „da tada nije bilo dogovoreno ništa u vezi dodatne naknade“, te da se radilo o zamjeni jednog vozila za drugo. Oštećena T. J. vezano za vrijednost vozila „Opel Zafira“ navodi iznos od 30.000,00 kuna/ 3.981,68 eura[3], dok bi iz kupoprodajnog ugovora predmetnog vozila koje kupila Ž. T. (str. 146 spisa) proizlazilo da je predmetno vozilo prodano za iznos od 5.000,00 kuna/ 663,61 eura1 te da ga je prilikom obračuna poreza Porezna uprava Ispostava Trogir procijenila na iznos od 16.674,00 kune/ 2.213,02 eura[4] prilikom obračuna poreza na stjecanje rabljenih vozila (str. 155 spisa predmeta) pa su u tom pravcu osnovani žalbeni navodi da se radi o subjektivnoj procjeni vrijednosti vozila „Opel Zafira“ od strane oštećene T. J..

 

21.              U pravu je branitelj optuženika kada u svojim žalbenim navodima ističe, a vezano za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 da iz iskaza oštećenika ne bi bilo razvidno da bi između njih i opt. Ž. Č. postojao neki dogovor sukladno kojemu bi optuženik novac dobiven preprodajom vozila trebao davati oštećenicima, s obzirom da oštećena T. J. jednako kao i A. J. iskazuju o „zamjeni osobnog vozila „Opel Zafira“ za osobni automobil „Mercedes““, „na koju zamjenu je ona pristala“, pa naknadno utvrdila da je vozilo marke „Mercedes“ bilo staro, trošilo mnogo benzina te da je „njen sin kroz neko vrijeme taj „Mercedes“ zamijenio za neko drugo vozilo“.

 

22.              Sukladno naprijed iznijetom, upitno je da li su se u ponašanju optuženika činjeničnog opisa pod točkom 2. izreke pobijane presude ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 počinjenog na štetu T. J., na način razvidan iz izreke presude, te je u pravu branitelj optuženog, kao i optuženik kada navode da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako u odnosu na kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, tako i u odnosu na kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 4. u svezi st. 3. KZ/11.

 

23.              Stoga je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. 

 

24.              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve do sad izvedene dokaze, te pravilnom ocjenom istih, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.

 

25.              Stoga je riješeno kao u izreci.

 

Šibenik, 9. veljače 2023.

 

ZAPISNIČAR                                                                                           PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

Antonija Perkov, v. r.              Branko Ivić, v. r.