- 1 -              Rev 1636/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1636/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. O., odvjetnik u N., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4998/18-2 od 22. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-3/2018-21 od 23. ožujka 2018., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio proglasiti nedopuštenim rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slatini broj Ovr-296/2013-5 od 7. svibnja 2013. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 76.920,00 kuna (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupak i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (članak 8. ZPP) kojima pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanje o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što izvedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP.

 

7.1. Bez osnove je i revizijski prigovor tužitelja da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer prvostupanjski sud nije prihvatio njegov prijedlog za saslušanje njega i predloženih svjedoka, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP.

 

7.2. Naime, tužitelju je omogućeno raspravljanje pred sudom, jer je imao mogućnost ostvariti sva svoja prava iz članka 219. ZPP iznoseći dokaze za svoje tvrdnje, a činjenica da je sud odlučio o tim prijedlozima tužitelja temeljem odredbe članka 220. stavak 2. ZPP na način da nije izveo dokaz koji je tužitelj predložio, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i nije onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom.

 

7.3. Prema odredbi članka 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa u slučaju da sud provede neke dokaze od predloženih, a neke prijedloge u tom pravcu odbije, kao što je u ovom predmetu slučaj, postupa upravo u skladu s navedenom zakonskom odredbom. Na taj način sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka već upravno suprotno, postupa u skladu s odredbama ZPP.

 

7.4. Tužitelj revizijskim navodima dovodi u pitanje postojanje tražbine iz ovršne isprave.

 

7.5. Međutim o toj tražbini već postoji pravomoćna i ovršna presuda Županijskog suda u Virovitici broj Gž-349/2007 od 28. siječnja 2008. dakle ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha. Stoga sud nije bio ovlašten kao prethodno pitanje rješavati pitanje osnovanosti tražbine koja se naplaćuje u ovršnom postupku kroz navodnu nezakonitost ovršne isprave, pa u donošenju presude nije počinjena bitna povreda odredaba članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 12. ZPP.

 

7.6. Podredno se napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Rev 805/2008-2 od 25. siječnja 2012. odbio reviziju tuženika, ovdje tužitelja, podnesenu protiv presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-349/2007 od 28. siječnja 2008.

 

8. Nižestupanjski sudovi su pošli od utvrđenja je prvostupanjski sud 6. ožujka 2014. donio rješenje broj Ovr-296/2013-5 kojim je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 – dalje: OZ).

 

9. Sukladno odredbama članka 52. stavak 1. do stavka 3. OZ ovršenik iz ovršnog postupka može biti upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom između ostaloga i zbog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9. OZ, odnosno iz slijedećih razloga:

 

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelj ni na koji način nije dokazao da bi tražbina tuženice prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad se više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pobijana drugostupanjska presuda je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

12. Revizijski navodi tužitelja u bitnom se svode da ne postoji tražbina iz ovršne isprave, međutim predmet spora u ovoj parnici nije bio a niti je mogao biti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja valjane ovršne isprave na temelju koje je određena predmetna ovrha. Stoga revizijski navodi tužitelja kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilnosti zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica je pokušaj revidiranja pobijane drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, istu je valjalo odbiti i to na temelju odredbe članka 393. ZPP.

 

Zagreb, 8. veljače 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.