- 1 -              Poslovni broj: Usž-3228/22-2

                              

Poslovni broj: Usž-3228/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliske, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu G., R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3UsI-443/22-17 od 18. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3UsI-443/22-17 od 18. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

                           

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-03/22-01/30, urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 22. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., klasa: UP/I-502-03/21-02/1057, urbroj: 338-08-02-01-21-3 od 20. prosinca 2021. te priznavanje tužitelju zaposlenom u R. u. s. d.o.o., događaja od 29. rujna 2021. koji je rezultirao ozljedama dijagnoze šifre T … S…, S… i S… ozljedom na radu i u svezi s tim prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 22. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od  20. prosinca 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji T… S…, S… i S.. ozljedom na radu od 29. rujna 2021., te se tužitelju ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. 

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da iz primjerično navedenih situacija u odredbi članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u kojima ozljeda neće biti priznata ozljedom na radu proizlazi jasna intencija zakonodavca da od prava na novčanu naknadu izuzme one osiguranike koji pretrpe ozljedu na radu na krajnje ekscesan način protivno svim pravilima ponašanja iz radnog odnosa ne poštujući pritom osnovne obveze iz radnog odnosa. Ističe da iz nalaza i mišljenja AD HOC S. j.d.o.o. za koje je vještačio mr. sig. Z. P. , dipl.ing.stalni sudski vještak za zaštitu na radu i zaštitu od požara od 27. lipnja 2022. proizlazi kako je do predmetne ozljede došlo iz razloga što poslodavac nije vodio dovoljno pozornosti razradi radnog procesa, da su uzroci nastanka predmetne ozljede propusti u primjeni mjera zaštite na radu od strane poslodavca i to na način da su dozvolili obavljanje radne operacije spuštanja tereta bez prethodnog procjenjivanja rizika i osiguranja mjesta rada. Navodi da je prostor gdje su radnici obavljali poslove spuštanja tereta bio vrlo skučen što predstavlja opasnost prilikom manipulacije tereta. Nadalje navodi da iz dokumentacije nije razvidno tko je vodio poslove ukrcaja tereta što znači da poslodavac nije osigurao prisustvo neposrednog rukovoditelja koji bi koordinirao rad radnika. Obrazložio je da komunikacija između signaliste i ostalih radnika nije bila najpouzdanija s obzirom da signalista nije bio u njegovom vidnom polju, a također i rukovateljem dizalice što je dovelo do zapinjanja tereta te njegovog nekontroliranog kretanja. Obrazložio je da je u trenutku nastanka predmetnog događaja pokušavao stabilizirati viseći teret te je postupao na način kako je to poslodavac utvrdio u  procesu rada sa utovarom/istovarom tereta, a koja nisu u skladu sa svim mjerama sigurnosti. Zaključio je da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu da bi vjerojatnost nastanka predmetnog događaja bila minimalna ili gotovo nikakva. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano utvrdio da je imao mogućnost udaljiti se od tereta, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o skučenom prostoru, a teretu većih dimenzija. Smatra da je u potpunosti protivno smislu i odredbama ZOZO-a odlučeno da radnik koji pretrpi ozljedu zbog  loše organizacije rada i mnoštva propusta poslodavca nema pravo na novčanu naknadu već ga se  adresira kao krivca za ozljeđivanje. Pobija i odluku o troškovima. Predložio je sudu da usvoji žalbu, poništi presudu te da sam riješi stvar i potražuje trošak sastava žalbe.

4.              Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom te upućuje na navode iz odgovora na tužbu i obrazloženja rješenja. Predložio je sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje ZUS), ovaj sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.       Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 29. rujna 2021. ozlijeđen na radnom mjestu kao lučki transportni radnik, prilikom ukrcaja i pozicioniranja paleta rezane bukove građe na brod,  pri čemu je zadobio  kontuziju prsnog koša (S…), prijelom acetabula (S…), prijelom preponske kost (S…) i  površinsku ozljedu vlasišta.

8.      Prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je poslodavac podnio prijavu ozljede na radu u kojoj se navodi da je do povrede došlo zbog nepridržavanja pravila  o zaštiti na radu od strane tužitelja, te da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada od 12. studenog 2021. proizlazi da očevidom nisu utvrđeni propusti poslodavca u primjeni propisa iz područja zaštite na radu. Naime, inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je do ozljede tužitelja došlo zbog samoinicijativnog i nekontroliranog kretanja tužitelja do tereta koji je zapeo nakon što je dobio upozorenje od mantiste L. Ž., koji je kontrolirao  utovar, da se odmakne na udaljenost  2 do 3 metra od tereta koji se spuštao, no da je tužitelj otišao između tereta u spuštanju i tereta koji je već bio postavljen na palubu broda te  ga pridržavao s obje ruke pri čemu ga je teret u spuštanju prignječio za teret koji je već bio postavljen na palubi broda.

9.               Prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je tužitelj  bio osposobljen za rad na siguran način za lučko transportne poslove te je znao da je pravilan način pri manipuliranju teretom da treba biti na sigurnoj udaljenosti 2 do 3 metra od tereta u spuštanju dok se isti ne spusti na visinu od 10cm od poda i pri tome pozicionira. U upravnom postupku pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena ovlaštenog tijela vještačenja tuženika prema kojemu se navedene dijagnoze može uzročno-posljedično povezati s događajem od 29. rujna 2021.

10.              Sud je izveo dokaz sudskim vještačenjem po vještaku specijalisti zaštite na radu, mr. sig. Z. P. dipl.ing., koji je u  nalazu i mišljenju od 25. lipnja 2022. naveo da je poslodavac organizirao navedeni radni postupak suprotno pravilima zaštite na radu i nije osigurao potrebne mjere zaštite na radu, te da je došlo do improvizacije, slijedom čega je došlo do ozljede na radu.  Smatra da je poslodavac dozvolio obavljanje radne operacije spuštanja tereta bez prethodnog procjenjivanja rizika i osiguranja mjesta rada.

11.               S obzirom na dokaze u spisu tuženika i sudskom spisu, a imajući u vidu okolnosti i način ozljeđivanja tužitelja te  odredbe članka 68. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) i odredbe članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, 80/13. i 137/13.-dalje ZOZO), citirane u presudi, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud  osnovano zaključio da se u predmetnom slučaju radi o skrivljenom ponašanju tužitelja što je zapreka za priznanje ozljede na radu. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj postupao protivno pravilima zaštite o radu i uputama za rad poslodavca, što tužitelj nije uspio dovesti u sumnju jer su iskazi svjedoka L. Ž. mantiste i I. M. vozača dizalice suglasni da je prethodno bio upozoren da se udalji na sigurnu udaljenost od tereta u spuštanju te je znao ili morao znati s obzirom da je bio osposobljen za navedeni rad, da se u tom trenutku nije trebalo nalaziti na mjestu niti dirati teret ukoliko isti nije na sigurnom položaju. Navodi da nije imao mjesto sigurne udaljenosti nisu osnovani jer je očevidom u inspekcijskom nadzoru utvrđeno suprotno, a to potvrđuje i činjenica da se I. K. drugi lučki transportni radnik udaljio i nije ozljeđen.

12.               Ovaj Sud smatra da prvostupanjski sud osnovano nije poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka i ocjeni da je uzrok ozljede loša organizacija rada poslodavca. Naime, u ovakvim poslovima nije neuobičajeno da dođe do nepredviđenih situacija. I sam sudski vještak je na upit suda potvrdio da je tužitelj postupao suprotno pravilima o zaštiti na radu kod izvođenja radne operacije te je upravo navedeno dovelo do ozljede jer je bio upozoren od strane mantiste, koji je nadzirao radnu operaciju, da se odmakne na sigurnu udaljenost te da je unatoč skučenom prostoru imao tu mogućnost.

13.              Slijedom navedenog, provedeni dokazi ukazuju na pravilnost zaključka da se radi o nesvjesnom, skrivljenom ponašanju na radnom mjestu, što je sukladno odredbi članka 67. točke 1. ZOZO-a zapreka za priznavanje navedene ozljede ozljedom na radu i priznanja prava koja iz toga proizlaze, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

14.                O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, s obzirom da nije uspio sa žalbom, odlučeno je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a kao pod točkom II. izreke presude.

15.                    Trebalo je stoga, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).

 

U Zagrebu 8. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.