- 1 -              Rev 798/2021-2

Broj: Rev 798/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz K., OIB ..., zastupane po punomoćnici L. V., odvjetnici u S., protiv tuženika G. V. d.o.o. za ..., sa sjedištem u V. (grad V.), OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1372/2020-2 od 4. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-202/2019-36 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (u toč. I/, II/, III/ i V/ izreke kojom je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. siječnja 2019. u cijelosti nedopuštena (toč. I/ izreke), utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme i to na radnom mjestu voditelj računovodstva-knjigovođa i da joj radni odnos nije prestao (točka II/ izreke), naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad te da joj isplatiti naknadu bruto plaće u iznosu od 109.369,44 kn za razdoblje od 17. siječnja 2019. do 29. veljače 2020., zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. III/ izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom bruto iznosu (točka IV/ izreke), te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove postupka od 30.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana (toč. V/) izreke.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik pozivom na čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19. – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu, zahtjev za utvrđenjem da je tužiteljica i dalje zaposlena na istom radnom mjestu na kojem je radila prije donošenja pobijane odluke o otkazu i da joj radni odnos nije prestao te zahtjev za isplatom naknade bruto plaće.

7. Povodom revizije tužitelja sporan je zaključak nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu.

8. Suprotno navodima tuženika prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 2. ZPP.

9. Iz obrazloženja revizijskih navoda tuženika proizlazi da smatra da je opisana bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što je sud prvog stupnja odlučio o zahtjevu drugačijeg sadržaja od onoga koji je tužiteljica postavila (tužbenim zahtjevom je tužiteljica tražila ukidanje odluke o izvanrednom otkazu kao nezakonite).

10. Ovaj žalbeni razlog je sud drugog stupnja otklonio navodeći da je prihvaćanje tužbenog zahtjeva u navedenom obliku kako je učinjeno od strane suda prvog stupnja u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci Revr 1159/10-2 od 3. ožujka 2011.

10.1. U citiranoj odluci ovoga suda iznijeto je pravno shvaćanje da na pravilnost pobijane odluke ne utječe činjenica što je prvostupanjski sud izrekom presude utvrdio da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ništava umjesto nedopuštena.

11. U odnosu na ove revizijske navode tuženika valja odgovoriti slijedeće.

12. Temeljem čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva. Sadržaj tužbe tužiteljice upućuje na zaključak da postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da odluka o izvanrednom otkazu nije bila dopuštena, o čemu je sud prvog stupnja i odlučio, dakle odlučio je u ovkviru sadržaja zahtjeva za pružanjem pravne zaštite kakvu je tužiteljica od suda tražila i stoga je na opisan način odlučeno u skladu sa čl. 2. ZPP.

13. Polazeći od činjeničnih utvrđenja da je za razdoblje za koje se tužiteljici stavlja na teret da je neopravdano izostala s posla tužiteljici bilo odobreno korištenje godišnjeg odmora, kao i da postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, (kojem nisu bili dostavljeni svi podaci – obrana tužiteljice) nije bio proveden u skladu sa čl. 150. st. 1. ZR nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila nedopuštena. Pritom ocjenjuju da postupke tuženika treba sagledati imajući u vidu da je tužiteljica protiv tuženika prije donošenja odluke o korištenju godišnjeg odmora pred istim sudom pokrenula postupak radi zaštite dostojanstva radnika.

14. Člankom 135. st. 3. ZR je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. U odnosu na revizijske navode tuženika kojima osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da savjetovanje s radničkim vijećem nije bilo provedeno u skladu sa čl. 150. st. 1. ZR prema kojima smatra da je relevantna okolnost što radničko vijeće nije opozvalo suglasnost za otkaz ugovora o radu isti nisu osnovani. Ovo iz razloga što je tijekom ovog postupka utvrđeno da radničkom vijeću nije bila dostavljena sva dokumentacija vezana za otkaz ugovora o radu tužiteljici, pa tako i njena obrana, te ostali podaci vezani uz njen zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Upravo te okolnosti utječu na ocjenu je li postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu sa čl. 150. st. 1. ZR, a u kojem smislu se očituje i predsjednik radničkog vijeća koji je saslušan tijekom postupka.

16. Preostalim revizijskim navodima tuženik (osim pozivanja na bitnu povredu odredaba parničnog postupka na što je odgovoreno toč. 11. obrazloženja) sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjskih sudova.

17. Međutim iz ovih razloga podnošenje revizije nije dopušteno (čl. 386. st. 1. ZPP) te se stoga u ovi revizijski navodi tuženika neće razmatrati.

18. Slijedom navedenog, a polazeći od naprijed iznijetih činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, proizlazi pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR).

19. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8.veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.