Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 12 Gž-100/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 12 Gž-100/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Željka Đerđa, kao predsjednika vijeća, Franke Zenić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., OIB: … iz N., …, zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. N., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku, a ovaj po generalnom punomoćniku K. Z., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2188/2018 od 2. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja M. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2188/2018 od 2. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest.zem. 2095 k.o.N.-Z., za cijelo što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnik čest.zem. 2095 k.o.N.- Z., za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 995,49 EUR (7.500,00 kuna), u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, da je predmetnu nekretninu, u cijelosti, stekao darovanjem od svojeg oca I. S. pok. B. i to temeljem Ugovora o darovanju ovjerenog od javnog bilježnika S. H. pod poslovnim brojem OV-2094/2018; da se ista nalazi u posjedu tužitelja, osobno i putem prednika, od pamtivijeka, ali svakako od 1978. kada je na ovoj nekretnini obiteljsku kuću sagradio njegov otac I. S.; da istoga u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine koja u naravi čini obiteljsku kuću sa pripadajućim pomoćnim objektima i ograđenim dvorištem koje je, kao takvo, ograđeno betonskim zidom još krajem 1970-tih godina prošloga stoljeća, nije nitko smetao; da nitko od nasljednika pok. F. S. pok. F. nije ometao tužitelja niti njegova oca u posjedu i vlasništvu te nekretnine, a to nije činio ni tuženik; da je otac tužitelja kupio od tadašnje O. Z. površinu od 1130 m2, dok je njegov pok. otac dobio dodatnih 1706 m2 što znači da bi, gledajući po površini, tužitelju nedostajala određena površina koju su njegovi preci stekli bilo dodjelom bilo kupnjom; da tužitelj nije sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. N.-Z.. Naime, tužitelj je, nesporno, stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i to temeljem Ugovora o darovanju zaključenog sa svojim ocem I. S., a njegov otac, u odnosu na tuženika, pa posljedično tomu i sam tužitelj koji to pravo crpi od svojeg prednika, pravo vlasništva stekao je dosjelošću kroz period od više od 70 godina.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 2095 k.o. N. – Z. za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i p njezinoj pravomoćnosti upiše kao vlasnik iste.
8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV).
9. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:
- iz zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. 2095 k.o. N. – Z. površine 1602 m2 (list spisa 3) slijedi da su kao suvlasnici upisani M. S. za 1130/1602 dijela i G. N. za 472/1602 dijela,
- da iz Ugovora o darovanju zaključenog 29. ožujka 2018. između I. S. pok. B. kao darovatelja i M. S. kao daroprimca (list spisa 5), slijedi da je među ostalim predmet darovanja i čest. zem. 2095 k.o. N. – Z. za cijelo,
- da iz rješenja komisije za uzurpaciju N. odbora K. Z. od 3. siječnja 1955. iz spisa broj Pr-58/07 proizlazi da je F. S. pok. F. priznato vlasništvo dijela čest. zem. 692/1 k.o. N. u površini od 1706 m2 te da je B. Š. M. navela da nitko od nasljednika F. S. pok. F. nije konzumirao pravo iz rješenja o uzurpaciji od 3. siječnja 1955. budući su čestice navedene u prigovoru one koje se odnose na staru čest. zem. 692/1 i da su one bile jedino vlasništvo nasljednika F. S.. Nadalje slijedi i da su nasljednici pok. F. S. upisani na čest. zem. 2093. i čest. zem. 2094. k.o. N. Z.,
- da iz Ugovora o korištenju građevinskog zemljišta od 27. travnja 1989. (list spisa 8), slijedi da se I. S. od strane O. Z. dodjeljuje na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. 692/70 k.o. N. u površini od 1130 m2, na kojem je izgradio obiteljsku kuću,
- da iz rješenja S. O. Z. od 9. prosinca 1987. (list 9 spisa), slijedi da se I. S. pok. B. iz N. neposrednom pogodbom uz naknadu daje na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. 692/70 k.o. N. u površini od 1130m2 nastala od dijela čest. zem. 692/1 na kojem je izgradio obiteljsku kuću i da je dužan za predmetno zemljište platiti O. Z. naknadu u iznosu od 750. - dinara po 1 m2. Također je navedeno da je u provedenom postupku izvršen očevid s usmenom raspravom na licu mjesta, te je utvrđeno da je predmetno zemljište u naravi izgrađena prizemna kuća s garažom i dvorištem djelomično ograđeno betonskim zidom. Tom prilikom je utvrđeno da je predmetno zemljište zauzeo njegov otac B. 1951. Na zemljištu je I. S. započeo 1978. graditi obiteljsku kuću i na istu uselio sa svojom obitelji 1980.,
- da iz zapisnika Komisije za ispravni postupak broj Z-862/2005/1815 od 30. kolovoza 2008. slijedi da je pristupio posjednik I. S. pok. B. te naveo da je prema pl. 42 upisan posjednikom za cijelo na čest. zem. 2095 k.o. N. – Z., nove izmjere. Uvidom u pl. 42 ustanovljeno je da čest. zem. 2095 nove izmjere odgovara dijelu stare čest. zem. 692/1 upisana u zk. ul. 2327 uknjiženog prava vlasništva O. Z. za cijelo i dijelu stare čest. zem. 692/70 upisana u zk. ul. 1976 uknjiženog prava vlasništva O. N. za cijelo,
- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru od 6. veljače 1992., pravomoćno dana 5. listopada 2004. iza smrti F. S. pok. F. slijedi da predmetna nekretnina ne predstavlja ostavinsku imovinu, te da je na određenim nekretninama nasljednik ostavitelja I. S. pok. B. za cijelo, a na točno određenim I. S. pok. B., M. S. i N. S. za 1/15 dijela svaki, te I. S. pok. F., M. Š., D. N. i Đ. S. za 3/15 dijela svaki,
- iz spisa broj Pr-58/07 i zapisnika Komisije za ispravni postupak za k.o. N. – Z. broj Z-862/05 od 20. rujna 2011. proizlazi da je prigovor na uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 2093., čest. zem. 2094. i čest. zem. 2095 k.o. N. Z. uložila B. Š. M., dok I. S. pok. B., prednik tužitelja prigovor nije uložio,
- na očevidu na licu mjesta od 27. travnja 2022. je neposrednim opažanjem utvrđeno da je predmet spora čest. zem. 2095 k.o. N. - Z. u cijelosti ograđena i to dijelom sa niskim betonskim zidom na kojem se nalazi žičana ograda, a dijelom sa žičanom ogradom te da se na istoj na dijelu nalazi dio travnjaka, dio vrta i dio cementirane površine za parkiranje. Nadalje je utvrđeno da se na nekretnini nalazi kuća prizemnica te garaža, a vrt odnosno obrađena površina da je zasađena sa raznim biljnim kulturama te se sa asfaltirane površine ulazi na nekretninu kroz dvoje vrata. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka geometra sa priloženim fotografijama (list spisa 32 do 37),
- tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dijelom nasljeđivanjem a dijelom dosjelošću, koje tvrdnje sud prvog stupnja ne prihvaća, jer iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. F. S. slijedi da otac tužitelja nije jedini nasljednik ostavitelja, da u postupku preoblikovanja za k.o. N. – Z. I. S. pok. B. navodi da navedena nekretnina nije bila upisana u katastarskoj evidenciji, a povjerenik A. K. navodi da su S. uživali predmetnu nekretninu u površini od 1130 m2, a glede preostalog dijela navodi da se radi o uzurpaciji novijeg datuma,
- da tužitelj ovu tužbu temelji na istom činjeničnom stanju koje je kao takvo postojalo u vrijeme kada je provođen postupak preoblikovanja zemljišne knjige. Prema zaključku broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova poslovni broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. "rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv tog rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan" i
- da u situaciji kada tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao putem prednika kupnjom od bivše O. Z. te dijelom nasljeđivanjem prednika te dosjelošću prije provedbe postupka preoblikovanja zemljišne knjige, te kada je u tom postupku preoblikovanja sudjelovao prednik tužitelja, njegov otac, isti je tada i saznao da sporna nekretnina nije u zemljišnoj knjizi upisana kao njegovo vlasništvo u cijelosti te da je i tuženik suvlasnik.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Člankom 114. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. istog članka propisano da na temelju stavka 1. ovog članka stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
12. Naime, tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 2095 k.o. N. Z. darovanjem od svog oca, ali i dosjelošću osobno i putem svojih pravnih prednika u površini od 1602 m2, budući je u posjedu navedene nekretnine od pamtivijeka, a najkasnije od 1978.
13. Nesporno je da je rješenjem Skupštine O. Z. od 9. prosinca 1987. I. S., njegovom ocu neposrednom pogodbom uz naknadu dodijeljeno na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. 692/70 koja je nastala od dijela čest. zem. 692/1 u površini od 1130 m2 za izgradnju obiteljske kuće.
14. Dakle, tužitelju kao i njegovom predniku je bilo poznato da je istome dodijeljena nekretnina u površini od 1130 m2 i da je u odnosu na ostalu površinu koju drži u posjedu nepošteni posjednik, što posljedično znači da vlasništvo na preostalom dijelu nekretnine nije mogao steći dosjelošću jer se za to nisu ispunile pretpostavke iz čl. 159. i čl. 160. ZV, niti osobno niti putem svojih pravnih prednika.
15. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV).
16. Odredbom čl. 18. st. 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaj e miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (st. 2.). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).
17. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjednik pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.
18. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete, potrebne za dosjelost (redovnu), ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir nikakvo stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.
19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zadru, 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Željko Đerđ, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.