- 1 -              Revd 479/2023-2

Broj: Revd 479/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. F., OIB ..., iz J., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u J., protiv tuženika T. H., OIB ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-442/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-292/2021-10 od 10. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-442/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-292/2021-10 od 10. veljače 2022., zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Je li sud prilikom donošenja odluke vezan za pravomoćne sudske presude koje su donesene temeljem tog pravnog osnova, dakle je li vezan uz pravomoćnu sudsku presudu vezano uz pitanje koje je u tom predmetu riješeno kao prethodno pitanje?“.

1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tuženik se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1108/97 od 29. srpnja 1987. i Rev-2612/98 od 6. ožujka 2002. smatrajući da se pobijana odluka temelji na suprotnom pravnom shvaćanju.

2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Vijeće ovog suda je ocijenilo da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud razmatrajući razloge iznesene u prijedlogu ocijenio da pravno pitanje koja je tuženik postavio nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju koje se temelji na pogrešnoj tvrdnji da bi u drugim predmetima bilo već riješeno (kao prethodno) glavno pitanje u ovoj pravnoj stvari (ništetnost), te da bi te odluke obvezivale sud u ovom parničnom postupku. Pritom, o navedenom postoji već ustaljena praksa revizijskog suda i ovaj sud ne nalazi razloga odstupati od zauzetih pravnih shvaćanja izraženim primjerice u odlukama ovog suda Rev-2212/88 od 5. travnja 1989., PSP 44/164, kao i Rev-823/2020 od 1. veljače 2023. Pritom, odluke revizijskog suda na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva kao razlog važnosti istaknutog pitanja nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji iz razloga što su te odluke utemeljene na utvrđenju da su prethodna pitanja bila ranije riješena odlukama nadležnog tijela (primjerice, utvrđeno je pravo tužiteljice na mirovinu i visina mirovine), a u kojim je situacijama parnični sud tim odlukama nadležnog tijela vezan.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštanje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2023.