- 1 -              Revd 77/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 77/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A., G., Republika Austrija, OIB … , koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. A., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u V., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-212/2019-2 od 27. rujna 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-188/16-29 od 29. studenoga 2018. u sjednici održanoj 8. veljače 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude.

 

2. Tužiteljica na taj prijedlog nije odgovorila.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

4. Tuženik traži da mu se revizija dopusti jer smatra da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu izričito ukazuje na one iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), povrijeđeno pravo vlasništva kao temeljno ljudsko pravo.

 

5. Međutim, tuženik ukazujući na povredu čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pogrešno polazi od toga da je izreka drugostupanjske presude u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica „u ¼ idealnog dijela suvlasničkog omjera tuženika“ nerazumljiva. Naime, kao što to i sam tuženik navodi u prijedlogu, jasno je da se takvom izrekom utvrđuje tužiteljičino suvlasništvo od ¼ idealna dijela u odnosu na tuženikov suvlasnički dio kako je on upisan u zemljišne knjige, pri čemu bi se to prema navodima tužbe imalo odnositi na suvlasnički dio koji je tuženik imao u trenutku podnošenja tužbe (1/2 idealnoga dijela), odnosno, tužiteljica traži suvlasništvo na ¼ od tuženikovog suvlasničkoga dijela koji inače iznosi ½ .Točno je ono što tuženik tvrdi, naime, da se nakon podnošenja tužbe tuženikov suvlasnički dio mogao i povećati, što se i dogodilo, no zbog toga izreka drugostupanjske presude nije postala nerazumljiva. Pogrešno tuženik polazi i od toga da je zbog opisanoga drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev (povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP), jer drugostupanjskom je presudom tužiteljici dosuđeno upravo ono što je tužbom zahtijevala.

 

6. Kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnoga postupka na koje tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije ukazuje, on nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

7. S obzirom na to da je odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP propisano da će Vrhovni sud Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti i ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 8. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.