- 1 -              Rev 298/2019-4

Broj: Rev 298/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T., vlasnika S. o. m. r., O., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. B., odvjetnica u O. i Č. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. Š. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-1048/2017-3 od 27. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1408/2015-29 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e:

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1048/2017-3 od 27. rujna 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

              III. Dopuna revizije tuženika od 6. lipnja 2019. odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda na način kojim se prihvaća zahtjev tužitelja na utvrđenje da prava tuženika Ž. Š. utvrđena Sporazumom o uređenju međusobnih imovinsko-poslovnih odnosa, sklopljen 1. siječnja 2006. godine i Dodatkom sporazumu od 10. siječnja 2006. godine, ne proizvode pravni učinak prema tužitelju D. T. od 1. ožujka 2008. godine na dalje. Odlikom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 35.156,25 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

4. Revizija tuženika je osnovana, dok dopuna revizije tuženika od 6. lipnja 2019. nije pravovremena.

5. Pobijana presuda ispitana je u okvirima odredbe čl. 392.a ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da prava tuženika utvrđena Sporazumom o uređenju međusobnih imovinsko-poslovnih odnosa, sklopljenim 1. siječnja 2006. godine i Dodatkom sporazumu, sklopljenim 10. siječnja 2006. godine, ne proizvode pravni učinak prema tužitelju od 1. ožujka 2008. godine na dalje.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je rješenjem Ministarstva zdravstva od 3. ožujka 2000. odobreno tužitelju dr. med. spec. medicine rada obavljanje djelatnosti medicine rada u grupnoj privatnoj praksi koja će se obavljati pod nazivom „S. o. m. r. D. T., dr. med. spec. medicine rada i A. H., dr. med. spec. medicine rada, - da je takvo rješenje donijeto i u odnosu na A. H., - da je tuženik bio zaposlenik u navedenoj grupnoj  privatnoj praksi temeljem ugovora o radu od 1. siječnja 2007., dok je prije tog obavljao određene poslove temeljem ugovora o djelu, - da tuženik nije imao odobrenje za rad u privatnoj praksi, - da je 1. siječnja 2006. između A. H., tužitelja i tuženika sklopljen Sporazum o uređenju međusobnih imovinsko-poslovnih odnosa kojim su se ugovorne strane usuglasile da prva i druga ugovorna strana prenose svaka po 13% svog udjela koji drže u ordinaciji tuženiku (sve s pravnim učinkom od 1. siječnja 2006.) tako da je veličina udjela uređena na način da prva i druga ugovorna strana u zajednici drže svaka po 37% udjela, a treća ugovorna strana 26% udjela i razmjerno tim udjelima donose odluke u vođenju poslova ordinacije, snose gubitak, sudjeluju u dobitku, s tim što se treća ugovorna strana obvezala na redovan rad u ordinaciji u obavljanju poslova specijaliste medicine rada, - da je 10. siječnja 2006. između ovih ugovornih strana sklopljen Dodatak sporazumu kojim uređuju svoja međusobna prava i obveze nakon nastupa okolnosti iz čl. 2. Sporazuma, odnosno nakon što 31. prosinca 2008. dr. A. H. prestane radni odnos zbog odlaska u mirovinu, - da su se navedenim Dodatkom sporazumu ugovorne strane usuglasile da nastupom navedenih okolnosti prva ugovorna strana prestaje biti držatelj 37% udjela u ordinaciji i da svoj udio u cijelosti prenosi na drugu i treću ugovornu stranu na ravne dijelove, tako da će druga i treća ugovorna strana biti udjeličari na način da će druga ugovorna strana držati 55,50%, a treća strana 44,50% udjela, s tim da je dalje usuglašeno da u slučaju ako ordinacija promijeni statusni oblik svoje djelatnosti u status zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva – pravne osobe, tako da je pravna osoba slijednik njihovog prethodnog vlasništva i oblika registrirane djelatnosti temeljem čega zadržava prethodno i eventualno povećava svoje vlasništvo, da svakoj ugovornoj strani u novom statusnom obliku pripada postotak udjela sukladno čl. 3. st. 2. Sporazuma zaključno sa 31. prosinca 2008., a od tog dana sukladno čl. 2. Dodatka uz ispunjenje obveza predviđenih prethodnim člankom.

8. U navedenom činjeničnom utvrđenju prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja, pozivom na zauzeto pravno shvaćanje u pravomoćnoj presudi istog suda P-741/12-12 od 30. studenog 2012. (presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-666/2013. od 19. prosinca 2013.), cijeneći da su ugovorne strane navedenim pravnim poslovima sklopile ugovor o ortaštvu u smislu odredbe čl. 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), da odlazak dr. A. H. u mirovinu, odnosno njegovo istupanje iz ortaštva, ne znači da je prestao ugovor o ortaštvu, te da prava tuženika prema sklopljenim pravnim poslovima ne prestaju s danom 1. ožujka 2008., budući da navedeni pravni poslovi nikada nisu bili među ugovornim stranama raskinuti.

9. Drugostupanjski sud dalje utvrđuje: - da je tuženik nakon što mu je sporazumno prestao radni odnos u grupnoj privatnoj praksi, 1. ožujka 2008. sklopio ugovor o radu kojim je zasnovao radni odnos u punom radnom vremenu s P. M. d.o.o. za zdravstvenu djelatnost O., - da je rješenjem Ministarstva zdravstva od 20. listopada 2009., a koje se primjenjuje od 1. siječnja 2009. izmijenjeno prethodno rješenja od 3. ožujka 2000. na način da se briše t. 2. izreke kojom se tužitelju odobrava rad u grupnoj privatnoj praksi, - te da tuženik u navedenoj ordinaciji u vlasništvu tužitelja ne obavlja rad. U navedenom utvrđenju drugostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći da se kod sklopljenog Sporazuma i Dodatka ovom sporazumu radi o ugovorima svoje vrste, na način da je prestankom rada tuženika u grupnoj privatnoj praksi prestao pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik mogao sudjelovati u djeljenju dobiti prema navedenim pravnim poslovima, te utoliko da tuženik od 1. ožujka 2008. nema prema tužitelju kao vlasniku Specijalističke ordinacije medicine rada prava koja su mu priznata navedenim pravnim poslovima.

10. Osnovano tuženik u reviziji ističe da je riječ o sklopljenim pravnim poslovima kojim ugovorne strane uređuju međusobna prava i obveze, te da prema sadržaju tih pravnih poslova i zajedničkoj namjeri ugovaratelja kod sklapanja tih poslova treba cijeniti njihova prava i obveze, te u tom smislu i pretpostavke za prestanak tih prava i obveza, a o kojim odlučnim činjenicama pobijana presuda ne sadrži razloge. Isto tako, kao što je za nastanak obveznog odnosa nužno ostvarenje određenih činjenica, tako se i za prestanak obveznog odnosa trebaju ispuniti određene pretpostavke. U smislu odredbi čl. 9. i čl. 160. st. 1. ZOO-a, obveza prestaje suglasnošću volja ugovornih strana, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima. Dakle izvan ispunjenja, obveza se može ugasiti samo suglasnom voljom sudionika obveznog odnosa ili na temelju zakona. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje prestanak obveze, dok pobijanoj odluci nedostaju razlozi o pretpostavkama zakonom određenog osnova temeljem kojeg je ta obveza prestala.

11. Shodno prethodno navedenom revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što presuda nema razloga o prethodno izloženim odlučnim činjenicama. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

13. Dopuna revizije tuženika od 6. lipnja 2019. nije pravovremena. Naime, prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP-a, revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Navedena odredba primjenjuje se i na dopunu revizije. U konkretnom slučaju drugostupanjska odluka dostavljena je tuženiku 6. studenog 2018., dok je dopuna revizije tuženika podnesena od 6. lipnja 2019., dakle izvan zakonom određenog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP-a. Stoga je shodno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP-a dopunu revizije valjalo odbaciti kao nepravovremenu (izreka pod t. II. ovog rješenja).

Zagreb, 8. veljače 2023.

                                                                                            Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.