1              Poslovni broj: I Kž-454/2022-8

Poslovni broj: I Kž-454/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. N. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj K-1/2022. od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika I. S.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog A. N., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženog A. N. za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina, u koju mu se kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2021. pa nadalje.

 

II U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog A. N. kao neosnovana i u ostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 1. srpnja 2022., broj K-1/2022., Županijski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog A. N. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je, na temelju članka 110. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. u vezi sa člankom 455. stavak 2. točka 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. kolovoza 2021. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. u vezi sa člankom 455. stavak 2. točka 6. ZKP/08. optuženom A. N. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 455. stavak 2. točka 8. ZKP/08. oštećene V. P., mldb. N. P. i mldb. V. P., zastupane po zakonskoj zastupnici majci A. P., s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućene su u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. i članka 455. stavak 2. točka 6. ZKP/08. od optuženog A. N. oduzet je metalni nož na preklapanje s oznakom "MIN SHENG" ukupne dužine 20 centimetara, dužine oštrice 9 centimetara, oduzet po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske broj 01168111 od 14. kolovoza 2021.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi A. N. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. N. po branitelju, odvjetniku I. S. "zbog bitne povrede Zakona o kaznenom postupku, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni", s prijedlogom da se "optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje". Ujedno, zatražena je obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

3. Oštećene V. P., te mldb. N. P. i mldb. V. P. (zastupane po zakonskoj zastupnici majci A. P.) po opunomoćeniku, odvjetniku V. M. dostavile su podnesak naslovljen "odgovor na žalbu" iako na to, u skladu s odredbom članka 472. ZKP/08., nemaju pravo, jer nisu stranka u postupku.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis predmeta je, prethodno sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika I. S., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženog A. N. jer se zbog tehničkih poteškoća njegova nazočnost nije mogla osigurati putem video-linka, a optuženik i njegov branitelj su se suglasili da se sjednica održi bez prisutnosti optuženika.

 

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

7. Iako navodi da se žali zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP/08., optuženik u stvari žalbom dovodi u pitanje točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), te izrečenu kaznu zatvora (članak 471. ZKP/08.).

8. Žalbom podnijetom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi N. dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi N. oštećeniku P. zadao u predjelu leđa ubodno – reznu ranu, koja rana je po prihvaćenom sudskomedicinskom vještačenju teška tjelesna ozljeda, te sa daljnjom nanijetom teškom tjelesnom ozljedom u vidu nagnječenja mozga sa krvarenjem u meke moždane ovojnice, predstavlja uzrok gubitku svijesti oštećenika i na koncu uzrokuju njegovu nasilnu smrt utapanjem. Takav žalbeni prigovor optuženik temelji na iskazima ispitanih svjedokinja I. K. N. i M. B., koje u tom dijelu potvrđuju optuženikovo osporavanje da bi on tijekom fizičkog obračuna imao kod sebe nož. Takav prigovor obrana osnažuje tvrdnjom da nitko od svjedoka nije doveo u pitanje navod optuženikove obrane da tijekom fizičkog obračuna sa oštećenikom nije odlazio do svog vozila po nož.

 

8.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda protivno takvim žalbenim navodima optuženika pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i iste podveo pod zakonski opis kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., te je naveo i obrazložio izravnu namjeru kao oblik krivnje kojim je inkriminirano djelo počinjeno. S tim u svezi uvodno treba konstatirati kako optuženik u žalbi ne dovodi u pitanje činjenično utvrđenje teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika udarcem tupo – tvrdim predmetom po glavi oštećenika, sa posljedicom nagnječenja mozga i krvarenjem u meke moždane ovojnice. Naime, u pitanju je tjelesna ozljeda koja, po prihvaćenom sudsko-medicinskom vještvu, jednako kao i ubodna rana na leđima oštećenika, dovodi do poremećaja njegove svijesti u rasponu od ošamućenosti do nesvijesti i, u konačnici, do utapanja kao neposrednog uzroka oštećenikove nasilne smrti.

 

8.2. Glede žalbene argumentacije optuženika kojom problematizira način na koji je sud utvrdio nanošenje ubodne rane u leđa oštećenika, optuženik istu temelji na dvije činjenice: nitko od ispitanih svjedoka nije vidio da je optuženik tijekom fizičkog sukoba sa oštećenikom imao nož u rukama, a na nožu nije pronađena krv niti drugi biološki tragovi koji bi potjecali od oštećenika. Glede prvonavedenog prigovora ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu dokaza prvostupanjskog suda u kojoj je ukazano na prostornu udaljenost fizičkog sukoba i optuženikovog vozila sa otvorenim vratima, na nastojanje izvanbračne supruge I. K. N. da svojim svjedočenjem olakša procesni položaj optuženika i na odlazak svjedokinje M. B. sa mjesta događaja na poziciju sa koje nije mogla pratiti cijeli tijek događaja, pri čemu se inkriminirani događaj odvijao noću, u uvjetima ograničene vidljivosti.

 

8.3. Ova činjenična utvrđenja također treba sagledati u kontekstu nespornih činjenica da su neposredno na mjestu događaja bile samo navedene četiri osobe (optuženik, oštećenik, te svjedokinje K. N. i B.), do trenutka otpočinjanja fizičkog sukoba oštećenik P. bio je neozlijeđen, a jedina osoba koja je bila sa njim u sukobu i fizičkom kontaktu bio je upravo optuženik. Nesporno je također da je oštećenik u sukobu teško tjelesno ozlijeđen i ubodom nožem u leđa. Ta ubodna rana je prema prihvaćenom sudskomedicinskom vještačenju nanijeta upravo nožem, kao podesnim sredstvom. Tim slijedom opravdano je prvostupanjski sud zaključio da je upravo optuženik N. osoba koja je zadala inkriminirani ubod nožem oštećeniku P..

 

8.4. Neosnovano optuženik ističe činjenicu da su na njegovom nožu provedenim biološkim vještačenjem pronađeni isključivo tragovi njegove krvi, jer da je on uboo oštećenika, prema navodu žalbe, na nožu bi bili i tragovi krvi i krvi oštećenika, pri čemu parcijalno reinterpretira navode sudskomedicinskog vještaka koji je glede tragova na nožu rekao da "je za očekivati da zaostanu biološki tragovi, uključivo ovdje i tragovi krvi, ali to nije nužno" (list spisa 369.). Iako se prvostupanjski sud nije referirao na ove navode, to ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja po tom pitanju. No, isto tako treba ukazati kako je nesporno da su se optuženik i oštećenik fizički obračunavali u moru dubokom "do koljena", odnosno "oko pola metra", kako su iskazivali pojedini svjedoci i sam optuženik. Upravo ta činjenica tučnjave u moru objašnjava činjenicu izostanka navedenih bioloških tragova oštećenika na nožu, pa i možebitnim namjernim uklanjanje istih po počinitelju djela u morskoj vodi. Jednako tako razumljivo je da su na istom nožu nađeni tragovi krvi optuženika i upravo ga njegova krv na nožu izravno povezuje sa počinjenim djelom. Naime, neposredno nakon kritičnog vremena na mjestu događaja optuženik je zatečen ozlijeđen, i krvario je, a tragovi njegove krvi su locirani i na trasi njegovog kretanja od mjesta izlaska iz mora do vozila u kojem je zatečen (listovi spisa 4. – izvješće policije, 9. i 10. i 25. – zapisnici o očevidu). U pitanju su, za razliku od morske vode, mjesta na kojima trag krvi ostaje fiksiran na suhoj podlozi. Stoga je logično da su na nožu pronađeni isključivo tragovi optuženikove krvi.

 

9. Žaleći se zbog odluke o kazni osnovano optuženik ukazuje na doprinos oštećenika u odnosu na inkriminirani događaj. Naime, iz provedenih dokaza, i to svjedočkih iskaza I. K. N. i M. B., koje u tom dijelu potvrđuju obranu optuženog A. N., proizlazi nesporno dokazanim da je inicijalni trenutak događaja bilo skidanje oštećenika P. P. kritične prigode na plaži kao javnom mjestu i to u društvu navedenih osoba, te njegovo odbijanje na zahtjev optuženika i svjedokinje B. da se ponovno obuče. Golog oštećenika vidjele su sa veće udaljenosti i ispitane svjedokinje D. i P. S., te L. J.. Takvo ponašanje oštećenika, uključujući i mahanje penisom, bilo je izvorište najprije verbalnog, a potom i fizičkog sukoba optuženika i oštećenika. Međutim, bez obzira na neprihvatljivost i možebitnu prekršajnu kažnjivost opisanog ponašanja optuženika, njegovo ponašanje ne opravdava inkriminirano postupanje optuženog N., međutim, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena okolnost neizazvane provokacije morala je naći svoju refleksiju u visini izrečene kazne, kao olakotna okolnost. Protivno žalbenim navodima optuženika, nije bilo osnove uzeti njegovu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela (nepunih 25 godina) kao olakotnu, jer nije riječ o tzv. mladom počinitelju kaznenog djela (osoba do navršene 21 godine života), već o zreloj odrasloj osobi koja je, prema prihvaćenom psihijatrijskom vještvu, kapacitirana razumjeti značenje svojih postupaka i upravljati istima. Tim slijedom, ispravno je prvostupanjski sud, sa izuzetkom ocjene spomenutog doprinosa oštećenika, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja utvrdio sve olakotne i otegotne kao odlučne okolnosti glede izbora mjere propisane kazne (članak 47. KZ/11.). U tom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud olakotnim vrednovao raniju kaznenu neosuđivanost optuženika, njegovu smanjenu ubrojivost tempore criminis, očinstvo nad dvoje djece čijem uzdržavanju je pridonosio povremenim radom, te primjereno držanje u postupku pred sudom. Isto tako, ispravno je otegotnim ocijenjeno optuženikovo ponašanje neposredno nakon kritičnog događaja kada je izostala bilo kakva njegova reakcija sa svrhom izbjegavanja inkriminirane posljedice, oštećenikove smrti, te njegova prekršajna kažnjavanost. Zaključno, neosnovano optuženik u žalbi ističe da mu je olakotnim trebalo biti uzeto žaljenje povodom kritičnog događaja, jer bi isto imalo takav, olakotni predznak samo u sklopu priznanja inkriminiranog djela, kada bi predstavljalo cjelokupni etički odnos prema istom i njegovoj posljedici. Stoga je izrečenu kaznu trebalo dovesti u relaciju sa svim utvrđenim i olakotnim okolnostima ovog slučaja i zahtjevima retributivnosti izrečene kazne, kao i zahtjevima specijalne i generalne prevencije, te zahtjevom resocijalizacije optuženika (članak 41. KZ/11.). Tim slijedom valjalo je u navedenom dijelu kao osnovanu prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni, kako je odlučeno u izreci ove presude.

 

10. Ispitujući u skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08. prvostupanjsku presudu i u pitanju izrečene sigurnosne mjere i mjere oduzimanja predmeta, utvrđeno je kako su navedene mjere utemeljene na pravilnoj primjeni odredba članka 70. i članka 79. KZ/11., pri čemu se u obrazloženju pobijane presude očitom greškom u pisanju u tekstu odluke u točki 35. obrazloženja iste izrečena mjera nazvala mjerom "obveznog psihijatrijskog tretmana" umjesto u izreci pravilnog izričaja obveznog psihosocijalnog tretmana.

 

11. Temeljem izloženog, kako u pobijanoj presudi nisu utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08.) i nalazeći žalbu optuženika djelomično osnovanom, trebalo je na osnovu članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 8. veljače 2023.