1                             Poslovni broj: I Kž-rz-22/2021-11

Poslovni broj: I Kž-rz-22/2021-11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin, Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. D. zbog kaznenog djela iz članka 142. stavak 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91. i 39/92.– dalje u tekstu: OKZRH) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2021. broj K-Rz-1/2014., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I izreke, na temelju članka 508. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) stavljena je izvan snage presuda Okružnog suda u Varaždinu broj K-30/1992-25 od 16. ožujka 1993. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 664/1993-4 od 12. siječnja 1994. u dijelu koji se odnosi na optuženog V. D..

1.1. Pod točkom II izreke pobijane presude, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobođen je optužbe optuženi V. D. da bi počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, iz članka 142. stavak 1. OKZRH, kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te je odlučeno da temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u vojarni ''J. ž.'' nije bilo oružja za borbeno djelovanje po gradu jer se sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti može tvrditi da je iz vojarne ''J. ž.'' na G. V., jednako kao i iz ostalih objekata JNA smještenih na području grada, bilo ispaljivanja projektila, a niti jedan ispitani svjedok nije tvrdio da se iz te vojarne nije borbeno djelovalo na G. V. dok konkretno oružje ili oruđe uporabljeno za napad su irelevantne činjenice kojima se prvostupanjski sud bavi u obrazloženju presude.

6.1. Međutim, državni odvjetnik zanemaruje da su u činjeničnom opisu optužnice opisane konkretne radnje optuženika kojima bi počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a to je ispaljivanje neutvrđenog broja granata iz minobacača call 120 mm i 60 mm i 4 BOV-a, a iz čega je onda, ukoliko te radnje utvrdi dokazanim, prvostupanjski sud dužan izvoditi zaključak što je obuhvaćala svijest i volja optuženika u konkretnom činjeničnom zbivanju. Stoga je osnovano prvostupanjski sud utvrđivao, a potom u obrazloženju analizirao, upravo naprijed opisane konkretizirane radnje optuženika odnosno činjenično stanje iz optužnice uz konačan zaključak da nisu dokazane radnje kojima se tereti optuženik da bi počinio inkriminirano kazneno djelo.

6.2. Pri tome državni odvjetnik pogrešno navodi da bi prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da se iz vojarne ''J. ž.'' pucalo po civilima i civilnim objektima G. V. jer, suprotno toj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud nedvojbeno zaključuje ''da je u to vrijeme bilo oko same vojarne borbenih djelovanja vatrenim oružjem''. One odlučne činjenice koje prvostupanjski sud označava kao sporne su je li optuženik kao zapovjednik vojarne ''J. ž.'' u V. u vremenu od ... do ...  izdavao naređenja temeljem kojih je iz minobacača i borbenih oklopnih vozila ispaljen veći neutvrđeni broj granata po civilnim, poslovnim i gospodarskim objektima.

6.3. U odnosu na te činjenice iskazivao je svjedok M. S., koji je bio pripadnik JNA do 31. kolovoza 1991., a dan ranije izišao je iz vojarne ''J. ž.'' i postao pripadnik …. brigade HV, te objasnio da u formacijskoj strukturi mješoviti artiljerijski puk tadašnje JNA nije u svom naoružanju imao minobacače call 120 mm niti minobacače od 60 mm. Svjedok I. R., u inkriminirano vrijeme zapovjednik svih oružanih postrojbi u V., je izjavio da su u vojarni bila borbena oklopna vozila na kotačima i bili su naoružani sa trocijevnim protuavionskim topom call. 20 mm i sa strojnicom, a ulaskom u vojarnu nakon što je predana vidio je vatrene položaje pripremljene za minobacače ali oružje nije vidio kao niti minobacače od 60 mm. Povezujući personalne dokaze s ispravama u spisu, prvenstveno zapovijedima V. T., ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nitko od ispitanih svjedoka ne potvrđuje da bi veći broj granata bio ispaljen iz minobacača vojarne ''J. ž.'' jer minobacači nisu predviđeni kao oružje kojim bi bile, po formacijskom rasporedu, zadužene postrojbe u toj vojarni, a niti se zapovijedi na bilo koji način pozivaju na minobacače kao oružje kojim bi se trebala ta vojarna braniti ili kojim bi trebala napadati G. V. odnosno civilne, gospodarske i poslovne objekte. Osim toga, iz izreke presude Vojnog suda u Beogradu broj IK 27/92 od 26. prosinca 1994. (list 439 spisa), kojom je optuženi V. D. oglašen krivim zbog kaznenog djela podrivanja vojne i obrambene moći iz članka 121. stavak 1. KZJ i osuđen na kaznu zatvora, vezano za predaju vojarne ''J. ž.'' vojsci Republike Hrvatske … 1991., proizlaze sredstva koja su predana i to ''7 topova haubica 152 mm, 4 oruđa BVR 128 mm ''Oganj'', 11 vozila BOV-3, 1 CVOJ, 10 vučnih vozila, 150 AP s preostalom pješadijskom municijom i ručnim bombama''. 

6.4. Slijedom navedenog, nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, pravilno označio sporne odlučne činjenice, te ocjenom dokaza, osnovano zaključio kako nema pouzdanih dokaza koji na nedvojbeni način upućuju na zaključak da bi optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Stoga neosnovano državni odvjetnik žalbom upire da se prvostupanjski sud ''bavi pitanjima'' koja nisu relevantna s obzirom da je prvostupanjski sud utvrđivao i detaljno analizirao dokazanost onih radnji za koje se optuženik tereti činjeničnim opisom optužnice, a to je nanošenje materijalne štete na civilnim, poslovnim i gospodarskim objektima granatiranjem iz minobacača call 120 mm i 60 mm i 4 BOV-a.

6.5. Isto tako, neosnovana je žalbena argumentacija državnog odvjetnika da je predmetna presuda ''potpuno suprotna pravomoćnoj presudi Okružnog suda u Varaždinu'', koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-664/1993-4 od 12. siječnja 1994., cijeneći sve prethodno navedeno, osobito karakter obnovljenog postupka, koji nema za cilj preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala koji je sudu bio na raspolaganju u prijašnjem postupku, već se presuda temelji na novim dokaza zbog kojih je upravo dopuštena obnova ovog postupka na temelju članka 507. stavak 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12.).

7. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se taksativno navode u točki 1. citiranog propisa, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 8. veljače 2023.