- 1 -              Revd 488/2023-2

Broj: Revd 488/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Č., OIB ... iz M., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. d.o.o., OIB ... iz V., kojeg zastupa punomoćnica S. C. N., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1931/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-208/2019-33 od 14. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1931/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-208/2019-33 od 14. travnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. “Predstavlja li postupanje radnika protivno pravilima zaštite na radu, a s kojim pravilima je radnik bio upoznat i koja se pravila odnose na poslove za koje je radnik imao sklopljen ugovor o radu s poslodavcem te koje poslove je obavljao skoro cijelo desetljeće, krajnju nepažnju radnika u smislu odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, tj. razloge zbog kojih poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, odnosno razloge zbog kojih se odgovornost poslodavca može umanjiti“?

2. „Je li došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako nema razloga o odlučnoj činjenici – postojanju krajnje nepažnje u postupanju tužitelja kao razloga zbog kojeg poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu, odnosno razloga zbog kojeg se odgovornost poslodavca može umanjiti“?

3.“Može li sud, iako u konkretnom slučaju ima osnova za primjenu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, primijeniti odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, te protivno čl. 8. ZPP-a utvrditi da je poslodavac/tuženik objektivno i u cijelosti odgovoran za naknadu štete zbog ozljede na radu“?

4.“Je li takvo postupanje suda, isključivo na temelju parcijalnih dokaza u predmetu, protivno odredbi članka 8. ZPP-a koja sudu nalaže savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka“?

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Prvo postavljeno pitanje svodi se na preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja jer tuženik polazi od toga da je tužitelj povrijedio pravila zaštite na radu i time krajnjom nepažnjom prouzročio štetu dok je u postupku utvrđeno da tu činjenicu tuženik nije dokazao. U revizijskom postupku nije moguće ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dok postojanje krajnje nepažnje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga niti dostavljena sudska praksa nije od utjecaja jer se odnosi na drugačije činjenične i pravne situacije. U odnosu na drugo pitanje predlagatelju valja odgovoriti da polazi od pogrešne, subjektivne, tvrdnje da je dokazao krajnju nepažnju i da mu sud drugoga stupnja na žalbene navode nije odgovorio. U odnosu na treće pitanje kojim se preispituje primijenjeno materijalno pravo predlagatelju valja odgovoriti da opet polazi od pogrešne tvrdnje da bi tijekom postupka dokazao egzoneracijske razloge. Konačno, četvrtim pitanjem predlagatelj iznosi svoje subjektivno viđenje ocjene dokaza. Takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u točki I. izreke.

Zagreb, 8. veljače 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.