- 1 -              Rev 1203/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1203/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB … , Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB … , Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2906/2019-2 od 21. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-83/2014 od 1. ožujka 2019., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2906/2019-2 od 21. listopada 2020., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-83/2014 od 1. ožujka 2019. u dijelu toč. II. i III. (pogrešno navedeno toč. IV.) izreke i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 123.201,97 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (toč. II izreke), dok je toč. III. (u prvostupanjskoj presudi naznačeno kao toč. IV.), izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 25.937,50 kn u roku od 8 dana, a toč. IV (u presudi naznačena kao toč. V.) izreke je u preostalom iznosu odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova od 5.000,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 812/2021-2 od 26. siječnja 2022. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja:

 

„Jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja s osnove priznate ozljede na radu, a koje je tužitelj platio nakon 01.01.2011.g. pokriveni propisanom funkcionalnom premijom u iznosu od 10% (pa poslije 7% pa 4%) od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema članku 53. st. 1. toč. 10. ist. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN RH broj: 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12.), odnosno da li ih tužitelj ima pravo potraživati?”

 

3. Predlaže reviziju prihvatiti.

 

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije i podnosi zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U ovom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd 812/2021-2 od 26. siječnja 2022. dopustio podnošenje revizije zbog pravnog pitanja koje je tužitelj postavio u reviziji (navedenog u toč. 2. obrazloženja).

 

7. Povodom revizije sporno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem se od 1. siječnja 2011. prava po osnovi ozljede na radu ostvaruju u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja i to iz iznosa od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

 

8. Nižestupanjski sudovi su zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim uz obrazloženje da je tužitelj za taj iznos namiren kroz prihod naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u skladu sa čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine” broj: 150/08, 94/09, dalje: ZOZO) u vezi sa čl. 113. toga Zakona budući da je predmetna polica obveznog osiguranja sklopljena 7. ožujka 2010., te da je stoga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan za sve isplate koje su izvršene nakon 1. siječnja 2011. na ime troškova liječenja i naknade za bolovanje ocjenjujući da je za osnovanost tužbenog zahtjeva relevantno kada je tužitelj izvršio plaćanje.

 

9. Obrazlažući reviziju tužitelj navodi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja koji je priznat kao ozljeda na radu (1. listopada 2010.) bio na snazi ZZOZZR prema kojem je tužitelj bio ovlašten izravno od društva za osiguranje potraživati naknadu štete a temeljem čl. 62. st. 1. u slučajevima iz čl. 57. ZZOZZR, a ne prema ZOZO. Također smatra da je tuženik trebao dokazati (čl. 219. ZPP) da je platio funkcionalnu premiju a da sud prvog stupnja utvrđuje da je iznos funkcionalne premije plaćen ne upuštajući se u utvrđivanje da je doista tako.

 

10. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. Stoga navodi tužitelja kojima dovodi u pitanje je li iznos funkcionalne premije doista i plaćen nisu predmetom razmatranja povodom revizije jer u odnosu na iste nije dopušteno pitanje.

 

12. Prije svega treba reći da je 1. siječnja 2011. kada je prestao postojati Hrvatski zavod za osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: HZZOZR), u skladu s odredbama čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10, dalje: ZIDZOZO) tužitelj preuzeo sve obveze HZZOZR, uključivši i obveze svog prednika platiti troškove liječenja nastale u okviru zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, kao i obvezu zahtijevati naknadu štete od odgovorne osobe u skladu o odredbama čl. 17. ZOZOZZR.

 

13. Stoga, iako se štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim Zakonom (ZOZZOZR). U ovom razdoblju odredbama ZOZO bili su regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, u koje ulaze i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim od namirenja iz tih prihoda su bili izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, što ima za posljedicu da štete koje su nastala prema ZOZOZZR nisu bile pokrivene funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja od obvezne automobilske odgovornosti.

 

14. U odnosu na postavljeno pravno pitanje ovaj sud je već izrazio pravno shvaćanje i to u odlukama Revt 480/2017 od 14. listopada 2020., Rev 1855/2018 od 14. listopada 2020. a reafirmirano u Rev 341/2021 od 19. listopada 2022. koje glasi:

 

„…neovisno o tome kada je sklopljena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, i kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.... Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.“, što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

 

15. Stoga pozivanje tuženika na drugačiju praksu ovoga suda (Rev 85/2020-2 od 8. rujna 2020., koja odluka je prethodila donošenju naprijed citiranih odluka) nije od utjecaja na naprijed iznijeto pravno shvaćanje.

 

16. Kako u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva (kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu, koji su od strane tuženika osporeni), nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, te je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao pod I. izreke ovoga rješenja.

 

17. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

 

Zagreb, 8. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.