Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                           

Poslovni broj: Gž-576/2021-2

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: -576/2021-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P.-V. iz S., OIB: , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika N. K. iz S., OIB: , kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. d. J. i p. d.o.o. S., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1302/2018 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   je

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1302/2018 od 29. siječnja 2021.

 

Obrazloženje

 

  1.     Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužitelj M. P. V. iz S., OIB: , vlasnik dijela čest. zem. ZU K.O. S., i to baš dijela koji je na skici D. L. koja je sastavni dio Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine od 27.06.1996. označenom slovima B i C i to u dužini od 5,00 m i širine 3,85 m od sjevero-zapadnog ruba parcele, pa je tuženik N. K. iz S., OIB: dužan tužitelju predati posjed dio nekretnine, te ukloniti vozilo marke O. položeno na predmetnom dijelu čestice.

 

2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana."

 

  1.     Ujedno je naloženo tužiteljici da plati parnične troškove tuženiku u svoti od 5. 859,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

  1.     Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog povrede pravila postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

  1.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

  1.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

  1.     Žalba nije osnovana.

 

  1.     Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine oznake čest. zem…. zk.ul. k.o. S., i to baš dijela koji je na skici D. L., koja je sastavni dio Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine od 27. lipnja 1996. označena slovima B i C, u dužini od 5 metara, širini 3,85 metara od sjeverozapadnog ruba parcele, te zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u posjed dio te nekretnine i ukloni vozilo marke O. položeno na predmetnom dijelu nekretnine.

 

  1.     Prednice parničnih stranaka K. V. i L. K. su bile suvlasnice nekretnine oznake čest. zem. z.k.ul…. k.o. S., koja u naravi predstavlja kuću anagrafske oznake V. d. i okućnicu, i to K. V. za 5/12 dijela a L. K. za 7/12 dijela.

 

  1.     Prednice su sklopile Ugovor o fizičkoj diobi nekretnine 27. lipnja 1996. prema kojem je K. V., prednici tužiteljice, pripao u isključivo vlasništvo i posjed stan površine cca 78 m2 u prizemlju, te južni dio podruma u tlocrtu podruma označen kao "prostorija 1", ucrtan plavom bojom površine 38 m2, a L. K. (prednici tuženika) u isključivo vlasništvo i posjed je pripao stan u površini od cca 78 m2 na prvom katu kuće, te sjeverni dijelovi podruma označeni u tlocrtu podruma kao "prostorija 2", "prostorija  3", "prostorija 4", "prostorija 5" ucrtane crvenom bojom te kamarin ispod stepenica, zatim potkrovlje površine cca 98 m2 s pravom nadogradnje, garaža čiju je izgradnju financirala 1962. godine, a zemljište što se nalazi oko kuće je podijeljeno tako da je K. V. pripao dio u skici označen plavom bojom i to na sjevernoj strani kuće označen slovom A i dio zemlje na južnoj strani kuće označen slovom E, a L. K. pripao je dio označen crvenom bojom te dio zemljišta na sjevernoj strani kuće označen slovom B, dio zemljišta na istočnoj strani kuće označen slovom C i dio zemljišta na južnoj strani kuće označen slovom D.

 

  1. Predmet spora je dio zemljišta označen slovima B i C na skici koju je izradio D. L., dipl.ing.građevine, koja je sastavni dio ugovora (l.s.10).

 

  1. Tužiteljica je tvrdila da je diobeni elaborat uz ugovor o fizičkoj diobi (skica, l.s. 10) pogrešno izrađen tvrdeći da je stvarna volja ugovornih strana bila da dijelovi nekretnine  označeni slovima B i C pripadnu pravnoj prednici tužiteljice te da pravni prednik tužiteljice i tužiteljica duži niz godina, malo više od 35 godina, koriste ovaj dio nekretnine.

 

  1. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je u skladu s takvom ocjenom pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje.

 

  1. Kao prvo prvostupanjski sud je pošao od činjenice da su ugovorom o fizičkoj diobi iz 1996. godine sporne nekretnine označene slovima Bi C pripale pravnoj prednici tuženika. Pored toga, prvostupanjski sud je primijetio da je nesporno kako je garaža sagrađena na zemljištu označenom pod slovom C pripala u vlasništvo prednika tuženika i da se do iste može doći jedino pristupanjem preko platoa označenim pod B skice, te je slijedom toga zaključio da je posve logično ugovoriti da prednici tuženika pripada u vlasništvo zemljište pod B i C. Stoga je otklonio tvrdnje tužiteljice da je stvarna volja ugovornih strana bila da dio zemljišta označen slovom B pripadne njenoj pravnoj prednici. Pri tome je sud ocijenio da je činjenica faktičnog korištenja zemljišta označenog pod slovom B od strane tužiteljice i njenih prednika za parkiranje automobila bila posljedica rodbinskih i dobrosusjedskih odnosa s obitelji tuženika koja je dozvoljavala obitelji tužiteljice parkiranje automobila na tom zemljištu.

 

  1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji ugovor između prednika stranaka po kojemu bi tužiteljici odnosno njenoj prednici pripao dio zemljišta označen pod slovom B. Prvostupanjski sud je nadalje ocijenio  da tužiteljica nije mogla steći dio zemljišta dosjelošću bez obzira na činjenicu što su ona i njen prednik koristili nekretninu za parkiranje, jer iz raspravne građe proizlazi da su to činili uz dozvolu vlasnika, odnosno do opoziva, a takav posjed nije pošten, pa takvo korištenje ovog dijela zemljišta ne može se smatrati posjedovanjem na temelju kojeg bi se moglo steći pravo vlasništva.

 

  1. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge pa se žaliteljica, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge.

 

  1. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

  1. U žalbi se uglavnom dovodi u pitanje ocjena provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda ali bez uspjeha. Naime, prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, ali je to uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima.

 

17.1. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a na koje se ukazuje opisno u žalbi.

 

  1. Tužiteljica u žalbi ističe da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama a to su da je postojao dogovor da plato pripadne predniku tužiteljice i da je posjed tužiteljice samostalan i kvalificiran, ukazujući da presuda sadrži jedino stav suda da ne bi bilo razborito nekretninu podijeliti na način kako tvrdi tužiteljica, te na činjenicu da se tužiteljica odnosno njezini prednici micali kada je predniku tuženika bio potreban pristup garaži. Protivno shvaćanju žaliteljice presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i neproturječni tako da se presuda može ispitati. Upravo suprotno tvrdnjama žaliteljice među prednicima stranaka je ugovoreno da sporni dio nekretnine pripadne predniku tuženika a tužiteljica i njezin prednik su taj dio nekretnine koristili uz dopuštenje prednice tuženika, dakle nisu bili samostalni posjednici. Naime, ugovorom o fizičkoj diobi nekretnina upravo je predviđeno da dio zemljišta pod točkama B i C pripadne prednici tuženika, a kada je tu ispravu prvostupanjski sud doveo u vezu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku, kao što su činjenice da se na dijelu zemljišta pod slovom C nalazi garaža koja nesporno pripada tuženiku sasvim je logičan zaključak suda da je u takvoj situaciji jedino prihvatljivo da dio zemljišta pod točkom B pripadne upravo prednici tuženika s obzirom da preko tog dijela zemljišta može pristupiti garaži. Činjenica da su tužiteljica i njezina prednica micali vozilo kada bi ga parkirali na zemljištu pod točkom B da bi tuženik došao do garaže ukazuje ipak da se tuženik smatrao vlasnikom (gospodarom) dijela zemljišta pod točkom B, dakle potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da se tužiteljica parkirala na tom mjestu uz dopuštenje tuženika.

 

  1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da su tijekom prvostupanjskog postupka počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

  1. Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila spor pravilno joj je naloženo platiti parnične troškove.

 

  1. Radi izloženog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

 

Dubrovnik, 8. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

              Srđan Kuzmanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu