- 1 -              Revd 5005/2022-2

Broj: Revd 5005/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice D. G. iz S., Republika Srbija, OIB:..., protiv prvoovršenika Z. D. iz M., OIB:..., i drugoovršenice Lj. D. iz M., OIB:..., koje zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u V., radi ovrhe, odlučujući povodom prijedloga ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-131/2022-2 od 6. travnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-25/2022-2 od 9. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Ovršenici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-131/2022-2 od 6. travnja 2022. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-25/2022-2 od 9. veljače 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) vijeće je ocijenilo da pitanja koja su ovršenici postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije svode se na pravno pitanje mogu li se ovršenici protiviti određivanju i provedbi ovrhe na nekretnini pozivom na odredbu čl. 80.b st. 1. OZ, kojom su propisane posebne pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini na način da je sud dužan odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos 40.000,00 kuna, u slučaju kada je ovrhovoditelj, na temelju pravnog posla s ovršenicima, stekao založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine, čije je prisilno ostvarenje na tom predmetu traži u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ.

6. Naime, ovršenici u ovom postupku su dobrovoljno pristali (pravnim poslom) na zasnivanje založnog prava na spornoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine prednice ovrhovoditelja, čime su pristali da ovrhovoditelj u slučaju neisplate tražbine o dospijeću može koristiti taj institut i tražbinu namiriti provedbom ovrhe na nekretnini, odnosno prodajom založenih nekretnina. Dakle, u konkretnom slučaju primjena odredbe čl. 77. st. 1. OZ isključuje primjenu odredbi o izuzimanju ili ograničenju ovrhe.

7. Slično pravno shvaćanje zauzeo je Europski sud za ljudska prava u odluci povodom Zahtjeva br. 2545/14 Nikole Frlana protiv Hrvatske od 20. rujna 2016., to tim više što je u tom postupku predmet osiguranja na kojem je pravnim poslom zasnovano založno pravo bio dom ovršenika.

8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na niti jedno postavljeno pitanje, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. i st. 6. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2023.