- 1 -              Rev-x 565/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 565/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1124/09-4 od 26. studenog 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12300/07 od 24. listopada 2008. i dopunska presuda istog poslovnog broja od 7. lipnja 2013., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 2.372.639,89 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka te je odlučeno da je tužitelj dužan platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 95.480,00 kn u roku od 15 dana. Također dopunskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe 1. siječnja 2008. pa do 1. siječnja 2008.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja te su potvrđene presuda suda prvog stupnja kao i dopunska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i "usvojiti" tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, ukinuti pobijanu presudu prvog i drugog stupnja i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč.tekst, 125/13, i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Za početak, u okviru odgovora na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja odgovoriti revidentu da žalbeni sud nije vezan za svoja ukidna rješenja koja su u postupku prethodila pobijanoj odluci, slijedom čega ovi navodi revizije nisu važni za ovu odluku. Također, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud dao razloge o svim bitnim činjenicama važnim za presuđenje, a pogotovo o odlučnoj činjenici da je bankarska garancija podnesena na naplatu u vrijeme njenog važenja o čemu su nižestupanjski sudovi dali jasne i uvjerljive razloge. Prvenstveno, da je osnov (pravilno osnova) za plaćanje carine i drugih opterećenja za privremeno uvezenu robu nastao danom prelaska robe preko granične crte pozivom na odredbu iz čl. 287. Carinskog zakona ("Narodne novine", br. 53/91, 64/91, 33/92, 40/92, 61/92, 26/93, 60/93, 89/93, 106/93, 29/94, 92/94, 28/96, 36/96, 49/96 – dalje: CZ), obzirom na tekst bankarske garancije koji je glasio da garancija važi za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čiji je osnov nastao u razdoblju od 30. lipnja 1996. do 31. prosinca 1996. (garancija br. 101/96), odnosno od 1. siječnja 1996. do 30. lipnja 1996. (garancija br. 180/95).

 

7. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

- da je preko špediterske tvrtke I. d.o.o. G. izvršen privremeni uvoz za tvrtke V. S. d.o.o. Z., M. p. d.o.o., Z., K. -. S. d.o.o. iz K., P. G. iz G. V. i M. Zagreb koja su trgovačka društva privremeni uvoz trebala opravdati izvozom u roku od 6 mjeseci,

 

- da je sukladno toč. 4. rješenja o odobrenju Carinskog kontigenta za uvoz sirovina, reprodukcijskog i drugog materijala koji se rabi pri proizvodnji roba za izvoz od 1996.g. Carinarnica K., Carinska ispostava G. donijela rješenja kojima je odobren izvoz bez plaćanja carine, a u istim rješenjima naveden je i broj uvozne carinske deklaracije koja je popunjena kako je to propisano Pravilnikom o podnošenju isprava u carinskom postupku ("Narodne novine", br. 41/94),

 

- da je, budući da tvrtke koje su vršile privremeni uvoz nisu sukladno toč. 7 rješenja o odobrenju Carinskog kontigenta za uvoz sirovina, reprodukcijskog i drugog materijala koji se rabi pri proizvodnji roba za izvoz od 1996.g. podnijele ovlaštenoj carinarnici izvješća o izvršenom izvozu, ovlaštena carinarnica  rješenjima (list 14-138 spisa) naložila trgovačkim društvima koja su vršila privremeni uvoz da za robu za koju nisu podnijeli izvješća o izvršenom izvozu plate na ime carine 10% i na ime kamate od dana podnošenja uvozne carinske deklaracije,

 

- da je tužiteljica izdala carinsku garanciju carinskom obvezniku te da je u tim garancijama naznačeno kako se izdaju za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe, te da garancija važi za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čiji je osnov nastao u razdoblju od 30. lipnja 1996. do 31. prosinca 1996. (garancija br. 101/96) odnosno uz osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čije je osnov nastao u razdoblju od 1. siječnja 1996. do 30. lipnja 1996. (garancija br. 180/95),

 

- da je naplata svote carine i drugih opterećenja za takvu privremenu uvezenu robu zatražena po navedenoj garanciji nakon što je carinarnica donijela rješenja u 1997., 1998. i 1999. godini.

 

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je koji je rok trajanja bankarske garancije, odnosno jesu li garancije naplaćene u roku ili nakon njegovog isteka.

 

9. Suprotno navodima iz revizije pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo u ovom predmetu.

 

10. Predmet postupka je zahtjev banke protiv korisnika garancije, Republike Hrvatske, naplati svotu koju je prema tvrdnjama banke neosnovano platila po prvom korisnikovom pozivu.

 

11. Prema odredbi čl. 1083. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 – dalje: ZOO) bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji.

 

12. Odredbom čl. 1087. st. 1. ZOO koja propisuje garanciju bez prigovora propisano je da ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

 

13. Dakle, u konkretnom slučaju banka je korisniku isplatila iznos po garancijama, te sada, obzirom da smatra da nije postojala obveza korisnika prema nalogodavcu, traži regres plaćenog, a u postupku je sporno, kako je to već navedeno, je li tužitelj platio za obvezu nastalu izvan važenja garancije.

 

14. Iz obadvije izdane garancije 101/96 i 180/95 proizlazi da se garancija daje za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čiji je osnov nastao u razdoblju od 30. lipnja 1996. do 31. prosinca 1996. odnosno od 1. siječnja 1996. do 30. lipnja 1996. Prema tome, pravilan je stav sudova prvog i drugog stupnja da za navedeno pravno pitanje nije važno, kada je od banke zatraženo da isplati svotu po garanciji, već je odlučno kada je nastala obveza plaćanja po garanciji.

 

15.1. Prema odredbi čl. 287. CZ za privremeno uvezenu robu podnositelj deklaracije mora na ime osiguranja carinarnici uplatiti svotu u visini obračunate carine ili u visini te svote položiti garanciju ovlaštene banke, ako ovim zakonom ili drugim propisima donesenim na osnovi ovog zakona nije drukčije određeno. Prema odredbi čl. 54. CZ kriteriji o Carinskim kontigentima propisuje Vlada Republike Hrvatske u skladu s ciljevima ekonomske i razvodne politike, a ti se kriteriji objavljuju u Narodnim novinama, dok ministar financija na temelju tih kriterija odobrava uvoz robe bez plaćanja carine ili uvoz robe uz plaćanje carine po stopi koja je niža od stope određene u carinskoj tarifi (Carinski kontingent). Dana 21. prosinca 1995. Ministarstvo financija je donijelo rješenje o odobrenju Carinskog kontingenta za uvoz sirovina, reprodukcijskih i drugim materijala koji se rabe pri proizvodnji robe za izvoz u 1996. ("Narodne novine", br. 108/95) kojim čl. 7. je popisano da ne podnese li korisnik Carinskog kontingenta ovlaštenoj carinarnici izvješće o izvršenom izvozu s pratećim ispravama, carinarnica će rješenjem na carinsku osnovicu utvrđenu prema stanju robe na dan podnošenja uvozne carinske deklaracije, primjenjujuću stopu carine i drugih uvoznih pristojba prema propisima koji su vrijedili na dan podnošenja uvozne carinske deklaracije utvrditi obvezu carine. Ne namiri li korisnik carinskog kontingenta ili ne namiri li u cijelosti obveze utvrđene rješenjem u roku određenom za plaćanje carine, ovlaštena carinarnica će obračunati svotu carine i drugih uvoznih pristojbi, te pridajuće kamate naplatiti od banke koja je izdala garanciju glede namirenja carinskih obveza, p u postupku uvoznog carinjenja robe.

 

15.2. Osim toga, valja navesti da je u "Narodnim novinama", br. 1/95 izmijenjena uputa o izmjeni upute o korištenju garancija kao jamstva za namirenje dospjelih carinskih obaveza u kojem se navodi da se riječi "ova garancija važi od do" zamjenjuje riječima "ova garancija važi za osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čiji je osnov nastao u razdoblju od do," te su garancije ispunjene u skladu s kasnijom uputom.

 

16. Slijedom navedenog, pošto su stranke profesionalci, jasno je da je namjera stranaka prilikom sklapanja Ugovora o garanciji bila da se osiguraju tražbine korisnika garancije čija je osnova nastala u razdoblju od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 1996. neovisno o tome kada je tuženik kao korisnik garancije zatražio naplatu i kada su tražbine tuženika, utvrđene u upravnom postupku. Pri tome valja naglasiti da se pravno shvaćanje koje je ovaj sud izrazio u svojoj presudi Rev-x 155/08-2 odnosi na bankarske garancije koje su izdane prema uputi o korištenju garancije kao jamstvu za namirenje dospjelih obveza "Narodne novine", br. 63/92, te glase "ova garancija važi od do." Jednako tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-337/2007 od 14. studenog 2007. odnosi se na bankarske garancije koje su za sličnu svrhu izdane za namirenje carine i drugih opterećenja pri uvozu robe, a koje garancije su ispunjene da "ova garancija važi od do," sukladno ranijoj uputi.

 

17. Dakle, pravilan je zaključak da se bankarske garancije u ovom postupku odnose na osiguranje namirenja dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čiji je osnov nastao u razdoblju trajanja bankarske garancije, slijedom čega nije bilo osnove za regresni zahtjev tužitelja u odnosu prema tuženiku kao korisniku.

 

18. Slijedom navedenog, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

19. Stoga je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

 

Zagreb, 8. veljače 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.