1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-296/2022-5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-296/2022-5

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja S. d.d. – u sanaciji, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica iz O. društva Ž. & partneri d.o.o. u Z., protiv ovršenika I. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. E., odvjetnik iz O. društva E. & K. d.o.o. u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022., 8. veljače 2023.

riješio je

              I.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022. u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka u iznosu od 126.171,91 eura/950.642,22 kuna[1] (sto dvadeset šest tisuća sto sedamdeset jedan euro i devedeset jedan cent/devetsto pedeset tisuća šesto četrdeset dvije kune i dvadeset dvije lipe).

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenika preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 3 Ovr-814/14-190 od 4. travnja 2022. u preostalom dijelu i rješava:

              Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu od 99.933,64 eura/752.950,00 kuna¹ (devedeset devet tisuća devetsto trideset tri eura i šezdeset četiri centa/sedamsto pedeset dvije tisuće i devetsto pedeset kuna) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. travnja 2022. do isplate i to na iznos od 752.950,00 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 99.933,64 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

              III. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.433,07 eura/25.866,50 kuna¹[2] (tri tisuće četiristo trideset tri eura i četiri centa/dvadeset pet tisuća osamsto šezdeset šest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. veljače 2023. do isplate i to na iznos od 25.866,50 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 3.433,07 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka kao neosnovan.

              2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 14/22.; dalje u tekstu: ZPP), a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.; dalje u tekstu: OZ). Ističe da prvostupanjski sud nije dostavio podnesak trgovačkog društva M. d.o.o. od 7. travnja 2022. čime smatra da je ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Ovršenik navodi da je ovrhovoditelj s trgovačkim društvom M. d.o.o. sklopio Ugovor o cesiji 3. ožujka 2014. i Sporazum od 4. ožujka 2014., odnosno prije 19. ožujka 2014. kada je pokrenut ovaj ovršni postupak, slijedom čega ovrhovoditelj i prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije imao pravnog interesa za vođenje ovog ovršnog postupka, odnosno nije imao legitimaciju za vođenje istog. Nadalje, ističe da navedeno proizlazi i iz podneska trgovačkog društva M. d.o.o. od 28. siječnja 2022. kojim je dostavljena Potvrda o uplati, prijenosu tražbina i ustupu prava iz 2014. uvezena u javnobilježničku presliku od 15. srpnja 2014., a kojom ovrhovoditelj potvrđuje uplatu kupoprodajne cijene i prijenos svih potraživanja i prava na trgovačko društvo M. d.o.o. 2014. godine. Stoga, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje postupka ovrhe tek pravomoćnošću rješenja o obustavi ovrhe od 11. ožujka 2022. Ovršenik ističe da je ovršni postupak obustavljen iz razloga što ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran u postupku, a ne jer ovršenik nije pristao na stupanje u postupak trgovačkog društva M. d.o.o., kako to navodi prvostupanjski sud. Zbog navedenog ovršenik smatra da je uspio u postupku te da mu je ovrhovoditelj dužan naknaditi troškove koje je prouzročio. Također, ovršenik napominje da je u ovom ovršnom postupku uspio sa žalbom od 16. lipnja 2014. protiv rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr-814/14 od 7. travanj 2014., slijedom čega smatra da mu je prvostupanjski sud trebao priznati trošak sastava te žalbe. Ističe i da je nelogičan stav prvostupanjskog suda prema kojem gubitak aktivne legitimacije ovrhovoditelja nema utjecaja na troškove ovrhe jer o namirenju tražbine nije konačno odlučeno jer ista i dalje postoji, iz razloga što za odlučivanje o naknadi troškova postupka nije odlučno postoji li tražbina već da li je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio troškove ovršeniku. Konačno, ovršenik ističe da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo vlasništva. Predlaže preinačenje pobijane odluke na način da sud obveže ovrhovoditelja na naknadu ovršnih troškova ovršeniku ili podredno, ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena niti jedna od tih procesnih povreda.

              6. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se poziva ovršenik u žalbi ističući da mu nije dostavljen podnesak trgovačkog društva M. d.o.o. od 7. travnja 2022. zbog čega mu je onemogućeno raspravljanje. Navedeno iz razloga što se trgovačko društvo M. d.o.o. navedenim podneskom očitovalo na zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog ovršnog postupka, a o troškovima ovršnog postupka zatraženim u smislu odredbe 14. stavka 5. OZ-a se odlučuje bez raspravljanja sukladno odredbi 164. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, zbog čega prvostupanjski sud nije bio dužan prije donošenja pobijanog rješenja dostaviti ovršeniku podnesak trgovačkog društva M. d.o.o. od  7. travanja 2022.

              7. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje pozivom na članak 14. stavak 5. OZ-a zauzimajući stav da ovršenik nema pravo na naknadu troškova jer je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno 19. ožujka 2014., kao i u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, postojalo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, odnosno da je ovrhovoditelj osnovano vodio ovršni postupak radi namirenja tražbine koju je imao prema ovršeniku te zaključuje da je ovrhovoditelj izgubio aktivnu legitimaciju u ovom postupku tek po pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe. Nadalje, prvostupanjski sud zauzima stav da gubitak aktivne legitimacije ovrhovoditelja nema utjecaja na troškove ovrhe jer o namirenju tražbine još nije konačno odlučeno budući da tražbina i dalje postoji. Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da se ovrhovoditelji do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14) ne mogu dovoditi u nepovoljniji položaj u odnosu na one ovrhovoditelje koji nisu mogli stupiti u ovrhu zbog promjene na strani ovrhovoditelja, a bez pristanka ovršenika jer da ovršenik nije uskratio suglasnost da na mjesto ovrhovoditelja stupi trgovačko društvo M. d.o.o., ova ovrha ne bi bila obustavljena.

              8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 14. stavka 5. OZ-a.

              9. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovaj ovršni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 19. ožujka 2014., a na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-814/14 od 22. travnja 2015. kojim je određena ovrha na nekretninama ovršenika kč.br. … upisna u zk. ul. … k.o. S., kč.br. … upisana u zk. ul. … k.o. S. i kč.br. … upisana u zk. ul. … k.o. S., radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 19.527.463,93 kuna uvećano za ugovorenu kamatu po dospijeću, a na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 4. srpnja 2007. ovjerenog kod javne bilježnice O. R. iz Z. pod brojem OV-10790/07 i Dodatka I. Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 6. prosinca 2010., ovjerenog kod javne bilježnice O. R. iz Z. pod brojem OV-10562/2010, kao ovršne isprave.

              9.1. Nadalje, iz stanja spisa predmeta razvidno je da je ovrhovoditelj, kao cedent s trgovačkim društvom M. d.o.o., kao cesionarom 3. ožujka 2014. sklopio Ugovor o prodaji i prijenosu tražbine čiji je predmet upravo tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku u ovom ovršnom postupku, te da su člankom 5. tog ugovora ovrhovoditelj i M. d.o.o. ugovorili da prijenos tražbine nastupa kumulativnim ispunjenjem dva uvjeta i to: zaključenjem predmetnog ugovora i uplatom cedentu cjelokupne kupoprodajne cijene u iznosu od 500.000,00 eura. Nadalje, iz spisa predmeta, točnije Potvrde o uplati, prijenosu tražbina i ustupu prava, a koju je ovjerio javni bilježnik N. D. 15. srpnja 2014. pod brojem OV-4961/14 kao prilog Ugovora o prodaji i prijenosu tražbine od 3. ožujka 2014., proizlazi da je 2014. godine trgovačko društvo M. d.o.o., kao cesionar izvršilo uplatu ukupne kupoprodajne cijene za tražbine koje su predmet prodaje po Ugovoru o prodaji i prijenosu tražbine od 3. ožujka 2014. te je time sukladno članku 5. tog ugovora novčana tražbina iz Ugovora o kreditu broj 500826 od 4. srpnja 2007. sklopljenog između ovrhovoditelja i ovršenika i pripadajućih Aneksa, zajedno sa sporednim pravima prešla na M. d.o.o., kao novog vjerovnika.

              9.2. Također, razvidno je da je pravomoćnim rješenjem od 11. ožujka 2022. obustavljena ovrha i ukinute sve provedene radnje iz razloga jer je ovrhovoditelj ustupio predmetnu tražbinu trećoj osobi.

              10. Imajući u vidu da je do obustave ovrhe došlo zbog ustupa predmetne tražbine trećoj osobi, dakle postupanja samog ovrhovoditelja, suprotno stavu prvostupanjskog suda, a sukladno članku 14. stavku 5. OZ-a, ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove cjelokupnog ovršnog postupka. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Rev-1315/2014-4 od 15. veljače 2022.

              11. Tuženiku je priznat potrebnim u smislu članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a trošak sastava podneska od 10. srpnja 2015., 6. listopada 2015., 10. prosinca 2015., 13. travnja 2016. (zaprimljen na prvostupanjskom sudu 15. travnja 2015.), 14. travnja 2016. (zaprimljen na prvostupanjskom sudu 18. travnja 2015.), 27. lipnja 2016., 30. lipnja 2016. (zaprimljen na prvostupanjskom sudu 27. srpnja 2016.), 2. rujna 2016. (zaprimljen na prvostupanjskom sudu 9. rujna 2016.), 26. travnja 2017. (zaprimljen na prvostupanjskom sudu 28. travnja 2017.), 11. kolovoza 2017., 2. ožujka 2018., 20. rujna 2018., 21. siječnja 2021., 1. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. u visini od 331,81 eura/2.500,00 kuna¹[3] za svaki podnesak sukladno Tbr.11.t.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje u tekstu: Tarifa). Nadalje, ovršeniku su priznati potrebnim troškovi zastupanja na ročištima 3. studenog 2015., 17. studenog 2016. i 28. studenog 2016. u visini od 12.483,91 eura/94.060,00 kuna¹ za svako ročište prema Tbr.12.t.1. u vezi s Tbr.9.t.1. Tarife, a za zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2018. u visini od 66,36 eura/500,00 kuna¹ prema Tbr.12.t.1. u vezi s Tbr.9.t.5. Tarife, te trošak pristupa očevidu 23. veljače 2016. i 26. siječnja 2017. u visini od 12.483,91 eura/94.060,00 kuna svaki sukladno Tbr.12.st.1. u vezi s Tbr.9.st.7. Tarife. Potrebnim je priznat i trošak sastava žalbe na rješenje o ovrsi od 16. lipnja 2014. i 19. listopada 2015. u visini od 6.241,95 eura/47.030,00 kuna¹ za svaku, budući da se radi o žalbi protiv rješenja u smislu Tbr.13.t.1. u vezi s 10.t.5. Tarife. Stoga, ukupno priznati trošak ovršenika iznosi 79.946,91 eura/602.360,00 kuna¹, te s obračunatim porezom na dodanu vrijednost iznosi ukupno 99.933,64 eura /752.950,00 kuna¹.

              12. U preostalom dijelu zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka zatražen je preko iznosa pripadajućeg sukladno Tarifi te se kao takav ukazuje neosnovanim. Ovršeniku nije priznat niti trošak zahtjeva za ukidanje potvrde ovršnosti od 16. lipnja 2014. budući da je isti pravomoćno odbijen, trošak sastava zahtjeva za ukidanje potvrde ovršnosti od 11. svibnja 2015. budući da je u trenutku podnošenja tog zahtjeva o istom odlučeno, trošak sastava revizije od 3. prosinca 2015. i sastava žalbe na rješenje od 7. veljače 2018. budući da su odbačene kao nedopuštene, kao i trošak sastava žalbe od 11. svibnja 2015. i dopune od 12. svibnja 2015., 11. kolovoza 2014., 1. srpnja 2015., 24. listopada 2018. budući da s istima ovršenik nije uspio, pa ti troškovi nisu bili potrebni u ovom ovršnom postupku u smislu članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. st. 1. OZ-a. Također, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a ovršeniku nije priznat kao potreban trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe od 16. lipnja 2014., 11. svibnja 2015. i 12. kolovoza 2019. budući da s istima nije uspio, te trošak sastava podneska od 20. srpnja 2016. budući da je s tim podneskom ovršenik samo dostavio prvostupanjskom sudu potvrdu o uplati predujma. Ovršeniku nije priznat niti trošak sudskih pristojbi u ukupno zatraženom iznosu od 5.402,44 eura/40.704,72 kune jer nema dokaza u spisu da su iste plaćene.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka u iznosu od  126.171,91 eura/950.642,22 kune¹ kao u točki I. izreke ovog rješenja, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a preinačiti pobijano rješenje na način kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. S obzirom da je ovršenik djelomično uspio sa žalbom, pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka razmjerno uspjehu u žalbenom postupku i to sukladno članku 155. ZPP-a za sastav žalbe u iznosu od 6.241,95 eura/47.030,00 kuna¹ (Tbr.13.t.1 u vezi s T.br.10.t.5. Tarife) sa pripadajućim poreznom na dodanu vrijednost u iznosu od 1.560,49 eura/11.757,50 kuna¹ (Tbr.42. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 7.802,44 eura/58.787,50 kuna¹ dok nije priznat trošak sastava podneska od 6. lipnja 2022., budući da se u istom ponavljaju navodi iz žalbe pa isti nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Kako je ovršenik u žalbenom postupku uspio sa 44%, valjalo mu je dosuditi trošak tog postupka u iznosu od 3.433,07 eura/25.866,50 kuna¹[4], kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 8. veljače 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković