- 1 -              III Kr 10/2023-3

Broj: III Kr 10/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i dr. sc. Marina Mrčele, izv.prof., kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene B. Č. zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog dijela iz članka 140. stavka 1. u vezi s člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđene B. Č. te zahtjevu sestre osuđene B. Č., B. Č. K., za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 21. srpnja 2022. broj K-722/22 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 30. rujna 2022. broj Kž-228/2022-3, u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o   j e :

              I. Odbacuje se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen po sestri osuđene B. Č., B. Č. K..

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene B. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 21. srpnja 2022. broj K-722/22 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 30. rujna 2022. broj Kž-228/2022-3 utvrđeno je da je optužena B. Č. u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11. te joj je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - pravilno bi bilo: i 80/22. – dalje: ZKP/08.) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

2. Protiv te presude osuđena B. Č. je osobno i po braniteljici, odvjetnici H. B. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na njenu štetu, s prijedlogom da „joj se odredi obavezno liječenje na slobodi umjesto prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci“.

2.1. Također je protiv te presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osobno podnijela i sestra osuđene B. Č., B. Č. K. zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da „Vrhovni sud njezinu sestru oslobodi i pusti na slobodu.“

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđenici  i njezinoj braniteljici koji se nisu očitovali.

5. Zahtjev sestre osuđene B. Č., B. Č. K. podnesen je od neovlaštene osobe, dok zahtjev osuđenice nije osnovan.

6. Naime, člankom 518. stavkom 1. ZKP/08. propisano je da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i branitelj u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude prema članku 463. stavku 3. ovog Zakona. Dakle, sukladno navedenoj odredbi druge osobe, pa tako niti sestra osuđenice, nisu ovlaštene za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u ime osuđenice. Stoga, a kako je u ovom konkretnom slučaju zahtjev podnesen od neovlaštene osobe odnosno sestre osuđenice trebalo je isti, temeljem odredbe članka 518. stavka 3. ZKP/08., odbaciti i slijedom navedenog riješiti kao u točki I. izreke ove odluke.

7. U zahtjevu osuđene B. Č. navodi se da je osuđujućom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenice budući je sud prekoračio svoje ovlasti kada je donio rješenje o njezinom prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, s obzirom da u dokaznom postupku nije na pravilan način utvrdio da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Međutim, već iz samog obrazloženja ovakvog zahtjeva evidentno je da zahtjev ustvari polemizira sa utvrđenim odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje uvjeta za određivanje prisilnog smještaja optuženice u psihijatrijsku ustanovu ili za njezino psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.). Dakle, a imajući u vidu iznesene razloge, osuđenica je, u suštini, nezadovoljna s utvrđenim činjeničnim stanjem na koje su onda primijenjene odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, a koje reguliraju pitanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu ili liječenja na slobodi (članak 51. stavak 1. i 2. navedenog zakona). No, pri tome osuđenica u potpunosti zanemaruje činjenicu da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog okolnosti koje se tiču utvrđenog činjeničnog stanja jer bi se na taj način uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, a što nije svrha ovog izvanrednog pravnog lijeka propisana u članku 517. ZKP/08.

7.1. Također osuđenica nije u pravu kada u zahtjevu ističe da je prvostupanjski sud, a što je potvrdio i drugostupanjski sud, svojom odlukom o njezinom prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu prekoračio ovlasti koje ima po zakonu. Naime, prekoračenje ovlasti kao povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. je, u suštini, izlaženje izvan zakonom određenih okvira za izricanje propisanih kaznenih sankcija. S obzirom na činjenicu da je sud, nakon što je utvrdio da je optuženica u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. u vezi s člankom 24. stavkom 2. KZ/11., istoj rješenjem odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, a kako je to propisano člankom 554. stavkom 1. ZKP/08. i člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, očigledno je da sud, postupajući na navedeni način, nije prekoračio svoje ovlasti u odnosu na odluku o izrečenoj sankciji.

8. Slijedom iznesenog, a iz razloga navedenih u točkama 7. i 7.1. obrazloženja, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u točki II. izreke.

Zagreb, 8. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v.r.