- 1 -              I Kž-Us 1/2023-4

Broj: I Kž-Us 1/2023-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona  („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog J. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2019. broj Kov-Us-6/2019-66, u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog J. B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-6/2019-66 od 16. travnja 2019., donesenom na temelju sporazuma stranaka, optuženi J. B. pod točkom 2) i 3) izreke proglašen je krivim za kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3. u vezi s člankom 52. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, u koju kaznu mu je temeljem odredbe članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2018. pa do 26. srpnja 2018.

1.1. Temeljem odredbe članka 5. i članka 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst,  91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.- dalje: ZKP/08.-17.) utvrđeno je da novčani iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi J. B. ostvario počinjenjem predmetnog kaznenog djela, da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da navedeni novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11., u vezi članka 331. stavka 7. KZ/11. od optuženog J. B. su oduzeti predmeti i to: puška s užljebljenom cijevi marke „TOZ“, call. 22 L.R., serijskog broja ..., s prigušivačem za pušku call. 22 L.R. nepoznate marke i serijskog broja, optičkim nišanom „Bosile“ 3-9 x 40, bez serijskog broja, spremnikom u pušci i četiri komada streljiva call. 22 L.R., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08.-17. odlučeno je da je optuženi J. B. dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu u iznosu od 4.000,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je osobno podnio optuženi J. B. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da ga se oslobodi dužnosti plaćanja paušalne svote po članku 11. stavku 5. (pravilno bi bilo: članku 11. stavku 1. točki 5.) Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje:  ZKP/08.-22.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Naime, pobijana je presuda donesena sukladno tada važećim odredbama članka 361. do 364. ZKP/08.-17., koje su propisivale način donošenja presude na temelju sporazuma stranaka, pri čemu se sud prvog stupnja u obrazloženju navedene presude upravo i poziva na potpisanu izjavu stranaka oko potvrdnog očitovanja okrivljenika o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka te se u nastavku obrazloženja navodi kako su stranke suglasne u odnosu na cjelokupan sadržaj sporazuma, a isto tako da su se stranke sporazumjele i o naknadi troškova kaznenog postupka.

6.1. Iako optuženik u žalbi osporava isključivo odluku o troškovima kaznenog postupka, tvrdeći da je kao hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, temeljem odredbe članka 11. stavka 1. točke 5. Zakona o sudskim pristojbama, trebao biti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 4.000,00 kuna, isti zanemaruje činjenicu da je odredbom članka 464. stavka 9. ZKP/08.-17. bilo izričito propisano da se presuda donesena na temelju sporazuma stranaka može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ovog Zakona i zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. ovog Zakona, dok je istovremeno odredbom članka 364. stavka 1. ZKP/08.-17. bilo propisano da se presuda donesena na temelju sporazuma stranaka ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08.-17., pa tako, između ostalog, ni zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Kada se uz navedeno ima u vidu i odredba članka 360. stavka 4. točke 3. ZKP/08.-17., koja propisuje što sve sadržava izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka iz stavka 3. tog istog članka, gdje je navedeno da ona, između ostalog, sadrži i sporazum o troškovima kaznenog postupka, a o čemu su se stranke u pisanoj izjavi dostavljenoj nadležnom sudu  također sporazumjele, što je vidljivo iz samog sadržaja izjave (list 4007-4008 spisa predmeta), te kada je na sjednici optužnog vijeća optuženik izjavio da se smatra krivim i da je suglasan sa sadržajem pisane izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka (list 3953-3978 spisa predmeta), tada i zbog navedenog ne može naknadno pobijati ovako donesenu presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka.

6.2. Stoga je, slijedom svega naprijed navedenog, pobijanu presudu, sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, isključeno pobijati zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, kako to neosnovano čini žalitelj.

6.3. Pri tome valja također napomenuti kako nije u pravu žalitelj kada se u izjavljenoj žalbi poziva na odredbu članka 11. stavka 1. točke 5. Zakona o sudskim pristojbama, kao razlog za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka, jer su se u ovom kaznenom postupku stranke u izjavi za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka sporazumjele o paušalnoj svoti iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.-17., a ne o sudskim pristojbama iz članka 1. Zakona o sudskim pristojbama koje se, kada se radi o kaznenom postupku, sukladno članku 2. točki 6. navedenog zakona, plaćaju isključivo u kaznenom postupku po privatnoj tužbi, a to ovdje nije bio slučaj, jer se radilo o kaznenom postupku koji se provodio po službenoj dužnosti, a u kojem ne postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi.

7. Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti kao niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08.-22., na koje također sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem članka 482. ZKP/08.-22., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 8. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

                            Dražen Tripalo, v.r.