Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1085/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1085/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB: , iz Z., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. B., OIB: , iz P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-467/2021-2 od 26. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-278/2020 od 10. veljače 2021., u sjednici održanoj 8. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-467/2021-2 od 26. studenoga 2021. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-278/2020 od 10. veljače 2021. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1/ Utvrđuje se da je raskinut po zakonu Kupoprodajni ugovor zaključen 8.2.2001.godine između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca predmet kojeg ugovora je suvlasnički dio od 1/3 nekretnina opisanih kao: kuće u Z., …. , sad dvorište, sagrađeno na zkčbr. 8791/19, površine 97,3 čhv ili 350 m2 i zkčbr. 8794/2 površine 10,8 čhv ili 39 m2, sve upisano u zk.ul. 10399, k.o. G. Z..

 

2/ Nalaže se tuženiku Ž. B., OIB , , izvršiti povrat tužitelju L. B., OIB , Z., , cjelokupnog iznosa primljene kupoprodajne cijene na način da mu isplati iznos od 110.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 22.5.2002. godine do 31.6.2002. godine po stopi od 18 % godišnje prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96), od 1.7.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje prema čl.1 Uredbe o visini zatezne kamate (NN 72/02), od 1.1.2008. godine pa do 31.7.2015. godine po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Tužitelj L. B., OIB: … , iz Z., dužan je tuženiku Ž. B., OIB: , iz G. P., , naknaditi trošak postupka u iznosu od 8.225,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 776/2022-3 dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Da li u slučaju potpune sudske evikcije, kada je ugovor raskinut ex lege, kupac, ovdje tužitelj, ima pravo na restituciju (vraćanje) plaćene kupoprodajne cijene od prodavatelja, ovdje tuženika, u općem zastarnom roku ili protekom zastarnih rokova iz odredbe čl. 437. ZOO gubi pravo na restituciju?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz dosudu parničnih troškova i naknadu troškova prijedloga za dopuštenje revizije, kao i troškova revizije koje je zatražio u iznosu od 12.275,00 kn.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je raskinut po zakonu kupoprodajni ugovor sklopljen 8. veljače 2001. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca predmet kojeg ugovora je suvlasnički dio od 1/3 nekretnina pobliže opisanih u toč. I. izreke prvostupanjske presude, te posljedično tomu zahtjev tužitelja da mu tuženik izvrši povrat cjelokupnog iznosa primljene kupoprodajne cijene s pripadajućim zateznim kamatama.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao prodavatelji i tužitelj kao kupac 8. veljače 2001. sklopili Kupoprodajni ugovor kojim je prodavatelj prodao kupcu 1/3 kuće u Z., , upisane u zk.ul. 10399 k.o. Z.,

 

- da je kupac prodavatelju 22. svibnja 2002. isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 kn,

 

- da je kupac (tužitelj) izvršio upis prava suvlasništva koje je bila predmet tog ugovora,

 

- da je tužitelj bio pokrenuo parnični postupak protiv tuženice D. H. radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine koja je bila predmet navedenog ugovora, da je u tom istom postupku tuženica "ustala" protutužbom radi brisanja upisanog prava suvlasništva tužitelja i upisa prava suvlasništva tog dijela te nekretnine na ime tuženice-protutužiteljice u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-173/14,

 

- da je u tom postupku tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbijen,a da je usvojen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice presudom poslovni broj Ps-173/14-56 od 29. svibnja 2015., a koja da je pravomoćna 6. listopada 2015., ovršna 2. ožujka 2016.,

 

- da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tužbom zaprimljenom u prvostupanjskom sudu dana 2. listopada 2020.,

 

- da je tuženik u odgovoru na tu tužbu istakao prigovor zastare.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tuženik kao prodavatelj odgovara za pravne nedostatke prodane stvari, međutim da je pravo tužitelja na restituciju prestalo temeljem odredbe čl. 437. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05) jer da je protekao rok od šest mjeseci od dana pravomoćnosti presude donesene u predmetu Ps-173/14, odnosno rok od godine dana od dana saznanja za postojanje prava trećega. K tomu u obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da tužitelj ne može osnovano tražiti da je kupoprodajni ugovor raskinut budući nije dokazao da je postupio sukladno odredbi čl. 431. ZOO/05, tj. da je prodavatelja obavijestio da treća osoba polaže pravo na nekretninu niti ga pozvao da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećeg.

 

11. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova tužitelj u reviziji osporava nalazeći argumentaciju i suprotno shvaćanje od onog koje je izraženo u pobijanoj presudi, u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 285/06-2 od 17. listopada 2007.

 

12. U toj odluci (Rev 285/06-2 od 17. listopada 2007.) navedeno je:

 

"Polazeći od toga da tuženici V. G. i Ž. M. odgovaraju kao prodavatelji za pravne nedostatke prodane stvari, sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev nalazeći da je pravo tužitelja po toj osnovi prestalo temeljem odredbe čl. 515. st. 1. ZOO, jer je od dana saznanja za postojanje prava trećeg pa do dana podnošenja tužbe proteklo više od godinu dana.

 

Zaštita od evikcije obuhvaća i pravo kupca na raskid ugovora, a za sada se ne može ispitati je li tužitelj prekludiran i u tom pravu temeljem odredbe čl. 515. st. 1. ZOO. Naime, ako prodavatelj u smislu odredbe čl. 509. ZOO nije oslobodio stvar od pretenzije trećeg, pri čemu kupac prethodno nije dužan o tome obavijestiti prodavatelja ako je to prodavatelju već poznato (osobi protiv koje se vodi kazneni postupak to bi moralo biti poznato) -  ugovor o prodaji raskida se po samom zakonu u slučaju oduzimanja stvari od kupca (čl. 510. st. 1. ZOO). Tužitelju je automobil oduzet, a tuženici V. G. i Ž. M. nisu oslobodili automobil od prava ili pretenzije trećeg, a morali su znati za pravo trećeg koje isključuje pravo tužitelja, jer su prodali tuđi automobil (koji je prethodno ukraden) i jer je protiv njih vođen kazneni postupak te su proglašeni krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprava.  Do raskida ugovora po samom zakonu (čl. 510. st. 1. ZOO) pod tim pretpostavkama dolazi premda kupac prethodno nije obavijestio prodavatelja o tome da treća osoba polaže neko pravo  na stvar u smislu čl. 509. ZOO.

 

Tužitelj ne može izgubiti pravo na raskid ugovora temeljem čl. 515. st. 1. ZOO, ako je ugovor raskinut na opisani način. Ako kupac raskine ugovor prije isteka roka od godine dana, onda je iskoristio jedno od prava koja mu pripadaju po osnovi odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke i tada nastaju učinci raskida ugovora. U slučaju oduzimanja stvari od kupca razlika je samo u tome što nije potrebna njegova izjava da raskida ugovor jer se ugovor raskida po samom zakonu. Tužitelj nije dakle mogao u smislu čl. 515. ZOO izgubiti pravo na raskid ugovora ako je ugovor raskinut i bez njegove izjave o raskidu (temeljem čl. 510. st. 1. ZOO).

 

U tom slučaju nastupaju pravne posljedice raskida ugovora pa je  sporni odnos između tužitelja i tuženih trebalo razriješiti primjenom odredaba čl. 132. ZOO, kojima se uređuju pravne posljedice raskida ugovora.  Treba reći  da u pisanom ugovoru o kupoprodaji tuženik Ž. M. nije naveden kao prodavatelj, ali ga tužitelj za sada smatra prodavateljem (u reviziji navodi da su tuženici primili kupoprodajnu cijenu, dakle i Ž. M.) i po toj osnovi je istakao tužbeni zahtjev i prema njemu."

 

13. Prije svega treba reći da je odredba čl. 515. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO/91) istovjetna odredbi čl. 437. ZOO/05, dok je odredba čl. 132. ZOO/91 (učinak raskida ugovora) po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 368. ZOO/05).

 

14. Slijedom izloženog, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja te reafirmirajući pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda Rev 285/06-2 od 17. listopada 2007., odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"U slučaju potpune sudske evikcije, kada je ugovor raskinut ex lege, kupac ima pravo na restituciju (vraćanje) plaćene kupoprodajne cijene od prodavatelja, u općem zastarnom roku te protekom zastarnih rokova iz odredbe čl. 437. ZOO ne gubi pravo na restituciju.

 

15. Međutim, nema uvjeta za preinaku pobijane presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.

 

16. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci – čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 8. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu