-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1268/2022-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1268/2022-7

 

 

             

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja B. G. iz P. OIB:.., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik J. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 8. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/257, URBROJ: 512-2501-22-2 od 3. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/22-01/257, URBROJ: 512-2501-22-2 od 3. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/1326, URBROJ: 512M2-76-22-2 od 30. kolovoza 2022.

              2.              Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

              3.              Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da su u provedenom postupku krivo izvedeni zaključci i interpretacije jer je svaki dan obavljao dužnosti u funkciji obrane suvereniteta, kao i svake noći naoružane ophodnje, te vježbe gađanja iz raznog naoružanja, postavljanje mina i ježeva i drugo. Navodi da je njegovom zapovjedniku E. Š. i M. B. za isto razdoblje priznat predmetni status te da njihove izjave nisu uzete u obzir. U vezi popisa pripadnika Mjesne zajednice Narodne zaštite, navodi da Ured za obranu P. nema pravi popis ili ne gleda dobro bazu podataka, te tvrdi da njegove dužnosti nisu bile povremene već kroz cijelo razdoblje jer je dao otkaz 30. srpnja 1991. i nije bio u radnom odnosu do 3. siječnja 1992., za koje vrijeme je bio u naoružanim odredima Narodne zaštite. Navodi i da su svjedoci potvrdili njegove dužnosti i pripadnost te tvrdi da postupak nije proveden brižljivo niti su sagledani svi dokazi, a da evidencija nije valjana niti kompletna. Predlaže Sudu saslušati kao svjedoke E. Š., M. B. i K. Đ. te usvojiti tužbeni zahtjev.             

              4.              U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Smatra da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju. Odnosno, navodi da je na temelju provedenih dokaza, a posebice izjave samog tužitelja i svjedoka u postupku, razvidno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao aktivnosti koje se ne mogu podvesti pod pružanje izravnog oružanog otpora agresoru niti pod djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, u skladu s odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), jer aktivnosti tužitelja koje navode on i saslušani svjedoci se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

              5.              Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 1. veljače 2023. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima iz iste, a uredio je i tužbeni zahtjev na način da je predložio Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika od 3. listopada 2022. Opunomoćenik tuženika je ostao pri svemu do tada iznesenome, te se protivio izvođenju predloženih dokaza budući su svjedoci ispitani u upravnom postupku i činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno.

              6.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 31. kolovoza 2021. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu je tužitelj naveo da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Grada P. MZ Centar. Kao zapovjednika je naveo E. Š., te je predložio saslušati svjedoka K. Đ.

8.              Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka te je u traženom razdoblju imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ujedno, uvidom u popis pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P. od 14. travnja 1997. utvrđeno je da tužitelj nije na istom evidentiran.

              9.              Nadalje, iz izjave tužitelja od 30. ožujka 2022., dane na zapisnik je razvidno da isti tvrdi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u P. od ljeta 1991., da je vršio dužnost vojnika stražara,p od zapovjedništvom E. Š. te neko vrijeme D. G. Nadalje, da je imao zaduženu pušku Rumunjku, a od aktivnosti koje je provodio je naveo da je sudjelovao u naoružanoj noćnoj straži kroz mjesnu zajednicu Centar od centra P. prema J., da je zaustavljao osobe i vozila i vršio patrolu, a u vrijeme opsade vojarne u P. je sudjelovao u pojačanoj straži. Vježbe gađanja nisu imali organizirane, a sudjelovao je u obuci korištenja pištolja.

9.1.              Svjedok  K. Đ. je 31. ožujka 2022. na zapisnik izjavio u bitnome da je vršio dužnost pripadnika MZ Centar u P., da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite MZ Centra od osnivanja, odnosno od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. kao vojnik stražar i imao pušku, da je držao straže i kontrolirao prolaz ljudi i vozila. Izjavio je i da nema nikakvu dokumentaciju, ali se sjeća da je tužitelj imao iskaznicu Narodne zaštite.

9.2              Isto su izjavili i saslušani svjedoci Ž. T. 12. svibnja 2022. te E. Š. 18. svibnja 2022., iz čijih iskaza proizlazi i da je tužitelj bio naoružan, da je sudjelovao u noćnim stražama, izviđanjima i patrolama, a sudjelovao je i u opsadi vojarne u P. i osvajanju bivših vojnih objekata u P. (dom JNA), kao i u vježbama korištenja pješačkog naoružanja, izgradnji punktova i bunkera, ali da materijanih dokaza u vezi iznesenih navoda nemaju.

              10.               Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 30. kolovoza 2022., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 3. listopada 2022. s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku članka 3. stavku 1. i 2. ZOHBDR-a. Pri tome prvostupanjsko tijelo obrazlaže da odredbe članka 3. stavka 1.  točke b. i stavka 2. ZOHBDR-a na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužitelj nije zaveden na ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu P. a tužitelj, kao niti saslušani svjedoci ne posjeduju nikakve materijalne dokaze o toj pripadnosti. Pri tome se izjave svjedoka koji paušalno potvrđuju pripadnost tužitelja naoružanim odredima Narodne zaštite bez obzira što se isti ne nalazi na popisu pripadnika ne smatraju mjerodavnim dokazom, a s navedenim se složio i tuženik u osporavanom rješenju.

11.              Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12.              Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.             

13.              Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

14.              Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

15.              Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16.              Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da je u postupku pravilno zaključeno da s obzirom na nedostatak materijalnih dokaza (iskaznice Narodne zaštite i drugo) i ne vođenja tužitelja na ovjerenom popisu pripadnika Narodne zaštite, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje predmetnog statusa u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b. ZOHBDR-a. K tome, utvrđeno je i da aktivnosti tužitelja, prema vlastitom iskazu, koje su se sastojale od naoružanih noćnih straža te zaustavljanja osoba i vozila i vršenje patrola, iako nije isključena mogućnost da su te aktivnosti pomogle sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvtaske, nije ono što je predviđeno člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a.

17.              S obzirom na sve prethodno utvrđeno i sam sadržaj izjava svjedoka, Sud nije smatrao potrebnim ponovno saslušavati predložene svjedoke te je odbio taj dokazni prijedlog. Posebno stoga što su svjedoci saslušani u provedenom postupku, što je proteklo više od 30 godina od događaja o kojima svjedoče te što ne postoje nikakvi materijalni dokazi o angažiranosti tužitelja u odredima Narodne zaštite, pa se samo iskazi svjedoka, bez obzira na njihov sadržaj ne mogu uzeti kao mjerodavni niti odlučni.

18.              Budući da nesporno ne postoje nikakvi materijalni dokazi o pripadnosti tužitelja odredima Narodne zaštite, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b) i stavku 2. ZOHBDR-a, pa je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

 

 

U Osijeku 8. veljače 2023.

 

 

                                                                                         Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).