1              Poslovni broj: 3 Us I-908/2022-6

 

                  

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

 

   Poslovni broj: 3 Us I-908/2022-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja J. D. iz S., Š. 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik u V., N. 15, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica A. O. T., voditeljica Službe, radi zastare prava na naplatu duga doprinosa, 8. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21-01/159, URBROJ: 513-04-22-11 od 8. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/21-06/96, URBROJ: 513-07-14-0703/002-21-03 od 13. svibnja 2021.

II               Odbija se  zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/21-01/159, URBROJ: 513-04-22-11 od 8. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za naplatu i ovrhu, KLASA: UP/I-416-02/21-06/96, URBROJ: 513-07-14-0703/002-21-03 od 13. svibnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je pogrešan stav tuženika kako zastarjela tražbina glavnice i kamate osigurane zalogom ne može nikada zastarjeti i da se zbog zastarjele tražbine tužitelj do kraja života smatra poreznim dužnikom i kao takav vodi u evidencijama tuženika. Predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu. Poziva se na relevantne odredbe Općeg poreznog zakona u svezi utvrđivanja zastare te tvrdi da tuženik nije na zakonit način utvrđivao prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa prema tužitelju. Dodaje da je prigovor zastare prekluzivne naravi, a o tome tuženik nije vodio računa prilikom odlučivanja, dok sve službene radnje tuženika trebaju biti provedene u roku od 6 godina tj. prije nastupa apsolutne zastare, a između tih radnji ne smije proći više od 3 godine jer nastupa relativna zastara, bez obzira u kojoj se fazi postupak nalazi. Ističe da je navedeno stajalište zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske, kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama koje nabraja te citira stajalište Ustavnog suda. Smatra da su prvostupanjsko tijelo i tuženik vezani institutom zastare, odnosno svoju odluku moraju donijeti unutar zakonom propisanog roka, kako predviđenog za relativnu, tako i onog za apsolutnu zastaru. U suprotnom, pravni institut zastare izgubio bi smisao na način da porezna tijela ne bi ni na koji način bili vezani rokom donošenja svoje odluke, što bi bilo u suprotnosti s legitimnim očekivanjima tužitelja da se o njegovim pravima i obvezama odluči unutar rokova u smislu relevantnih odredbi Općeg poreznog zakona. U spis dostavlja i izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-56/19-15 od 21. studenoga 2019. Dodaje da od upisa založnog prava na nekretninama tužitelja tuženik nije poduzeo niti jednu pravnu radnju da bi naplatio svoja potraživanja, a zalog je upisan kako na ime glavnice, tako i na ime zakonskih zateznih kamata koje cijelo vrijeme teku i premašuju glavnicu. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 1. veljače 2023. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja koji je ostao kod navoda iz tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i predloženog dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kn) te na ime pristupa na ročište u iznosu od 497,71 eura (3.750,00 kn), sve uvećano za pripadajući PDV, dakle sveukupno 1.244,28 eura (9.375,00 kuna). Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovom odsustvu sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19., 80/22., 114/22.), Sud  odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu. Naime, Sud smatra da saslušanje tužitelja nema utjecaja na predmetnu upravnu stvar, budući su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju materijalne dokumentacije u spisu, a predmet spora jest pravno pitanje u svezi zastare prava na naplatu duga doprinosa.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je osporavano rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: 4 Us I-323/2022-10 od 1. lipnja 2022. kojom je poništeno (ranije) rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-23/21-01/159, URBROJ: 513-04-22-2 od 21. siječnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak, i to iz razloga jer tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 32. ZUS-a te dostavio odgovor na tužbu i spis upravnog postupka. Stoga Sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je upravni postupak proveden zakonito uz potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje i odgovarajuću primjenu materijalnog prava zbog pasivnosti tuženika.
9. Uvidom u spis postupka Sud je kao nesporno utvrdio da je tužitelj 29. ožujka 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa, a koji je prvostupanjsko tijelo odbilo rješenjem od 13. svibnja 2021.
10. Ovo sve s obrazloženjem da je za obvezu utvrđenu u 2004. godini (šifra vrste prihoda 2011) u iznosu od 5.215,85 kuna zastara počela teći 1. siječnja 2005.; za obvezu utvrđenu u 2004. godini (šifra vrste prihoda 8419) u iznosu od 2.941,11 kuna zastara počela teći 1. siječnja 2005.; za obvezu utvrđenu u 2002. godini (šifra vrste prihoda 8478) u iznosu od 35.322,65 kuna zastara počela teći 1. siječnja 2003.; za obvezu utvrđenu u 2003. godini (šifra vrste prihoda 8478) u iznosu od 6.214,15 kuna zastara počela teći 1. siječnja 2004. i za obvezu utvrđenu u 2004. godini (šifra vrste prihoda 8478) u iznosu od 3.779,08 kuna zastara počela teći 1. siječnja 2005. Međutim, prvostupanjsko tijelo ističe da se u odnosu na predmetno dugovanje koje je osigurano založnim pravom, a predstavlja glavnicu obveze, ne može utvrditi zastara, budući da je isto upisano kao založno pravo na nekretninama tužitelja, i to na temelju rješenja Općinskog suda u Đakovu broj: Ovr-687/11-2 od 4. srpnja 2011. i rješenja broj: Z-2307/11 od 7. srpnja 2011. te rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj: Z-10765/2015-2 od 8. srpnja 2016.
11. Navedeni upis založnog prava razvidan je iz zemljišnoknjižnog uloška … k.o. S., Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra – javne aplikacije, te proizlazi da je na temelju rješenja Općinskog suda u Đakovu, broj Ovr-687/11-2 od 4. srpnja 2011. teretno uknjiženo založno pravo na nekretninama tužitelja u iznosu od 515.402,13 kuna na ime poreznog duga za korist Ministarstva financija Republike Hrvatske. Osim toga, upis založnog prava vidljiv je i iz zemljišnoknjižnih uložaka … i … k.o. V. K.,  Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra – javne aplikacije iz kojih proizlazi da je na temelju rješenja o osiguranju Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr-3411/15 od 15. prosinca 2015. teretno uknjiženo založno pravo na nekretninama tužitelja u iznosu od 1.562.092,48 kuna na ime poreznog duga za korist Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja.           
12. Tuženik osporavanim rješenjem odbija žalbu tužitelja izjavljenu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja pozivajući se na odredbe članaka 108. stavaka 1. i 4. te članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ). Zaključuje da je naplata glavnica obveza s osnove poreznog duga za koje je u konkretnom slučaju utvrđivana zastara prava na naplatu, osigurana založnim pravom na nekretnini tužitelja te se stoga porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti iz opterećene stvari jer je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
13. Naime, odredbom članka 109. stavka 10. OPZ-a propisano je da se iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
14. Tužitelj u tužbi u bitnome osporava stajalište tuženika koje iznosi u obrazloženju rješenja.
15. Međutim, Sud je kao nesporno utvrdio da je u konkretnom slučaju naplata glavnica obveza s osnove poreznog duga (duga doprinosa) osigurana upisom založnog prava na nekretninama tužitelja, odnosno u zk. ul. … k.o. S. u iznosu od 515.402,13, kao i u zk. ul. … i 1116 k.o. V. K. u iznosu od 1.562.092,48 kuna pa se stoga porezno tijelo i bez obzira na protek vremena zastare tuženik može namiriti iz opterećenih nekretnina tužitelja sukladno citiranoj odredbi članka 109. stavka 10. OPZ-a. Stoga se prigovori tužitelja u tom dijelu ne mogu prihvatiti kao osnovani.
16. Pri tome valja napomenuti da se, iako je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo u visini glavnice i zakonskih zateznih kamata, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti niti iz opterećene stvari te je Sud izvršenom usporedbom visine poreznih dugova za koji je odbijen zahtjev tužitelja sa dokumentacijom priloženoj spisu upravnog postupka utvrdio da je u konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev odbijen u visini glavnice poreznog duga, a ne i u visini kamata.
17. Također, spisu upravnog postupka nije priloženo rješenje o osiguranju Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr-3411/15 od 15. prosinca 2015., a na temelju kojeg je Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Slavonskom Brodu na nekretninama tužitelja izvršio uknjižbu založnog prava u katastarskoj općini Velika Kopanica, ali je spisu priložen zahtjev za podnošenje prijedloga za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini KLASA: 415-02/2015-001/03210, URBROJ: 513-007-27-01/2015-01 od 27. studenoga 2015. koji je podnio Područni ured tuženika Slavonija i Baranja, a iz kojeg zahtjeva je također, kao i iz preostale materijalne dokumentacije priložene spisu upravnog postupka, razvidno na temelju kojih ovršnih isprava tužitelj duguje neplaćene poreze i druga javna davanja i u kojem iznosu.
18. Osim toga, Sud je u pogledu sadržaja rješenja tuženika utvrdio da je tuženik očitom pogreškom u obrazloženju iznio sadržaj rješenja prvostupanjskog tijela od 13. svibnja 2021. na način da je istim zahtjev djelomično uvažen te utvrđena zastara prava na naplatu doprinosa u ukupnom iznosu od 6.297,26 kn, dok je odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa u ukupnom iznosu od 766.763,51 kn. Naime, u konkretnom slučaju rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-416-02/21-06/96, URBROJ: 513-07-14-0703/002-21-03 od 13. svibnja 2021. u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa. Međutim, ocijenjeno je da navedeni nedostatak u donošenju tuženikove odluke nije utjecao na rješavanje predmeta postupka.
19. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je naplata doprinosa osigurana založnim pravom na nekretninama, to se porezno tijelo i bez obzira na protek vremena zastare može namiriti iz opterećenih nekretnina tužitelja sukladno odredbi članka 109. stavka 10. OPZ-a.
20. Stoga, kako je Sud utvrdio da je osporavana odluka tuženika zasnovana na zakonu te uzimajući u obzir da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje i primijenilo mjerodavne zakonske odredbe te da tužitelj u sporu nije iznio pravno relevantne razloge koji bi utjecali na drugačije rješenje ove stvari, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I izreke presude.
21. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 8. veljače 2023.

 

                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                                                                 Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).