Poslovni broj: Kž-32/2023.-5

 

 

 

 

 

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

   ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-32/2023.-5 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća, Srebrenke Šantić kao izvjestitelja i Sandra Juranović kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković, u kaznenom predmetu protiv 1-okrivljenog Ž. Č. i dr. zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. u svezi članka 215. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“  broj 125/11, 144/12,  56/15,  61/15, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi 1-okrivljenog Ž. Č. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-17/2021. od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,                       

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Ž. Č..

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je na temelju članka 351. stavak 1. u svezi članka 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) odbijen kao neosnovan prijedlog obrane da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnici o ispitivanju svjedoka oštećenika I. M., svjedoka M. M., predstavnika 2-okrivljenika N. M. G. te zapisnik o ispitivanju svjedoka M. J..

 

2.Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. Č. po braniteljici S. M. Č., odvjetnici iz R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se iz spisa izdvoje nezakoniti dokazi.

 

3.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

 

4.Žalba okrivljenog Ž. Č. nije osnovana.

 

5.Okrivljenik u razlozima žalbe smatra se da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 iz dva razloga, najprije jer u primjeni odredbe članka 351. stavak 3. ZKP/08, a u uputi o pravnom lijeku, u pobijanoj odluci nije navedeno  koji je sud stvarno nadležan za odlučivanje o žalbi, a pored toga u neprimjeni odredbe iz članka 213. stavak 1. i 2. ZKP/08, iz koje proizlazi netočnost zaključka suda prvog stupnja da bi načelo kontradiktornosti bio vezano samo za stadiji rasprave.

 

6.U odnosu na prigovore vezane za uputu o pravu na žalbu iz pobijane odluke, ovaj drugostupanjski sud  navodi kako u uputi doista nije napisano tko odlučuje o žalbi na rješenje, ali je istovremeno stranka poučena o pravu da podnese žalbu na odluku, o roku za žalbu i kome se podnosi, čime je okrivljeni Ž. Č. kao neuka stranka dostatno jasno upućen o temeljnim sastavnicama svoga prava te načinu na koji se ostvaruje, a koji je uostalom i ostvario podnošenjem žalbe putem braniteljice. Izostanak u uputi navoda o tome tko će odlučiti o žalbi, uz činjenicu da ZKP/08 u članku 351. st. 3. ZKP/08 kod odluka optužnog vijeća o nezakonitosti dokaza, kao  uostalom i u članku 19.c točka 2. ZKP/08 izričito propisuje da županijski sudovi odlučuju u drugom stupnju o žalbama protiv odluka općinskih sudova (ako nije drukčije propisano zakonom), koje temeljne odredbe uspostavljaju nadležnost suda drugog stupnja, bez obzira na sadržaj pouke ili izostanak sadržaja, ne predstavlja bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, na način koji se poziva žalitelj, koja inače znači da je pri donošenju odluke  nepravilno primijenjena odredba ZKP/08  ili je na raspravi povrijeđeno pravo obrane, koje je utjecalo ili moglo utjecati na samu odluku.

 

7.U pogledu drugog dijela žalbenih navoda o bitnoj postupovnoj povredi iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 vezano za izostanak primjene odredbe članka 213. stavak 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud najprije ističe da pravilnost primjene citirane odredbe nije bila predmetom razmatranja u prvostupanjskoj odluci jer se žalitelj nije izričito pozvao na to da nije obaviješten o provođenju dokaznih radnji od strane državnog odvjetnika u smislu citiranog članka. Naime, u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza koji je stavljen u odgovoru na optužnicu smatralo se da su predmetni iskazi svjedoka iz prethodnog dijela postupka nezakoniti dokazi jer su nastali povredom načela kontradiktornosti, obzirom da okrivljeniku nije dana mogućnost prisustvovati ispitivanju istih, postavljati pitanja i davati primjedbe, a sud je upućen i na presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) Kovač protiv Republike Hrvatske, dok se u razlozima žalbe poziva i na presudu Lučić protiv Republike Hrvatske.

 

7.1.Obzirom na žalbene navode ovaj drugostupanjski sud navodi da je prema podacima spisa državni odvjetnik u smislu članka 213. stavak 2. ZKP/08 okrivljeniku dostavio obavijest od 23. listopada 2020. godine (list 74 spisa) da će se nakon njegovog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika kao prve dokazne radnje i nadalje provoditi dokazne radnje. Predmetnu obavijest je okrivljeni zaprimio 30. listopada 2020. godine, a svjedoci u odnosu na koje se osporava zakonitost njihova ispitivanja u prethodnom dijelu postupka su potom ispitani u studenom i prosincu 2020. godine dakle nakon dostavljanja obavijesti te je odredba članka 213. stavak 1. i 2. pravilno primijenjena.

 

7.2.Predmetni zakonski članak, suprotno stajalištu žalbe, ne predstavlja način potpunog i obveznog ostvarenja načela kontradiktornosti u prethodnom dijelu postupka, odnosno ne uspostavlja obvezu državnom odvjetniku da tijekom istraživanja na ispitivanje svjedoka poziva okrivljenika i branitelja, već prije svega obvezu državnom odvjetniku da u predmetima u kojima se ne vrši istraga (o kojoj se inače donosi posebno rješenje), već istraživanje, obavijesti okrivljenika o istome, koji treba imati jasna saznanja o pokretanju prethodnog dijela kaznenog postupka protiv njega i da će državni odvjetnik u sklopu toga provoditi dokazne radnje, kao i o pravu okrivljenika da u prethodnom dijelu postupka predlaže poduzimanje dokaznih radnji, a može ostvarivati i druga prava kao što je primjerice vršenje uvida u spis. Samo u slučaju da državni odvjetnik nije dostavio obavijest o istraživanju, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, okrivljenik ima pravo tražiti ponovno provođenje dokaznih radnji od državnog odvjetnika, o čemu pak u slučaju  neslaganja odlučuje sudac istrage i tada se po odluci suca istrage, ukoliko  zahtjev smatra osnovanim, ponovno ispitivanje svjedoka mora provoditi uz prisutnost okrivljenika i branitelja.

 

7.3.Odnosno, ZKP/08 ne predviđa niti u formalnijoj fazi istrage, kada se ista provodi za uvjetno rečeno teža kaznena djela, pa tako niti u fazi istraživanja za kaznena djela s propisanom novčanom kaznom ili kaznom zatvora do pet godina, obvezu državnom odvjetniku da poziva suprotnu stranku na dokazne radnje ispitivanja svjedoka te je navedeno u dispoziciji državnog odvjetnika koji vodi prethodni postupak. Pravo okrivljenika ispitati svjedoka kao konfrontacijsko pravo kojim se ostvaruje načelo kontradiktornosti ostvaruje se prije svega na raspravi koja je kontradiktorna u svojoj naravi, kako je to pravilno obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

 

8.Konačno, obzirom da se okrivljenik u žalbi poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu povrede konfrontacijskog prava kao sastavnice načela jednakosti oružja i načela kontradiktornosti iz članka 6. stavak 3. točka d Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, najprije se navodi da o istome nije razmatrano u predmetu Kovač protiv Hrvatske (u kojoj se razmatrala povreda članka 10. i članka 6. stavak 1. Konvencije), već u predmetu Lučić protiv Hrvatske  te postojanje ove povrede, valja naglasiti, Europski sud za ljudska prava ispituje razmatranjem načina na koji je kazneni postupak proveden u cjelini, dok se u ovom kaznenom predmetu radi o postupku pred optužnim vijećem, dakle još u fazi ispitivanja optužnice. Upravo je u predmetu Lučić protiv Hrvatske navedeno da članak 6. stavak 3. točke d Konvencije sadrži načelo da „prije nego što se optuženi osudi, svi dokazi koji mu idu na teret moraju se izvesti u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi u svrhu kontradiktornosti rasprave. Mogući su izuzeci od ovog načela, ali oni ne smiju povrijediti prava obrane koja, kao pravilo traži da se optuženiku pruži primjerena i odgovarajuća mogućnost osporavanja i ispitivanja svjedoka suočavanjem, bilo kada taj svjedok daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka.".

 

8.1.Pored toga praksa Europskog suda za ljudska prava odlučna za pitanja prava konfrontacije sadržana je u odlukama toga suda Kaste i Mathisen protiv Norveške (2006.) Al Khavaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2011), Schatschaschwili protiv Njemačke (2015.) Vidgen protiv Nizozemske (2019) kao i drugima.

 

9. Slijedom svega izloženog žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju  pravilnost pobijanog rješenja, a drugostupanjski sud je u skladu s člankom 494. stavak 4. ZKP/08 ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon. Stoga je na temelju članak 494. stavak 3. točak 2. ZKP/08 žalba odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci.

 

Rijeka,  8. veljače 2023.