REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i
Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PERUTNINA
PTUJ reja perutnine, proizvodnja krmil, perutninskega mesa in izdelkov, trgovina in
storitve d.d., OIB 09449056210, Ptuj, Potrčeva cesta 10, Republika Slovenija, kojeg
zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika KIG podjetje za
proizvodnju in upravljanje družb d.d. Ig pri Ljubljani, Ig 233/A, Republika Slovenija,
kojeg zastupa punomoćnica Jasna Stupavsky-Stella, odvjetnica u Zajedničkom
odvjetničkom uredu Stupavsky-Stella & Škarda u Umagu, radi utvrđenja, odlučujući o
tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P-78/2018-53 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-78/2018-53 od 17. prosinca 2021. te se sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj Perutnina Ptuj reja perutnine, proizvodnja krmil,
perutninskega mesa in izdelkov, trgovina in storitve d.d., OIB 09449056210, Potrčeva
cesta 10, 2250 Ptuj, Republika Slovenija, stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje
prava vlasništva nekretnine označene kao kč.br. 841 dvokatna zgrada u Červar
Portu, Cedra 1, upisana u zk.ul. 444 etažanoga vlasništva s neodređenim omjerima u
k.o. Poreč-etažna knjiga, 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom (E-1),
jednosobni stan broj 62021 u prizemlju zgrade površine 25,14 m2 u planu posebnih
dijelova zgrade označen kao posebni dio „1“, zajedno s pripadajućim dijelom cijele
nekretnine kao i zajedničkim dijelovima koji služe zgradi kao cjelini odnosno svim
vlasnicima posebnih dijelova, što je tuženik KIG podjetje za proizvodnju in upravljanje
družb d.d. iz Slovenije Ig 233/A, 1292 IG pri Ljubljani, dužan priznati i trpjeti da tužitelj
na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti u roku od 15 dana zatraži i izvrši
uknjižbu prava vlasništva rečene nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi
Općinskog suda u Puli, Zemljišno-knjižnog odjela u Poreču.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 2

r i j e š i o j e

Preinačuje se točka V. izreke rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-78/2018-53 od 17. prosinca 2021. te se rješava:

Nalaže se tuženiku KIG d.d. Ig pri Ljubljani, Republika Slovenija naknaditi
tužitelju Perutnina Ptuj d.d. Ptuj, Republika Slovenija trošak parničnog postupka u
iznosu od 3.638,45 EUR (tritisućešestotridesetosam eura i četrdesetpet centi) /

27.413,93 kn (dvadesetsedamtisućačetiristotrinaest kuna i devedesettri lipe) u roku
od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj
stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine pobliže
označene u izreci te da je tuženik dužan to priznati i trpjeti da tužitelj na temelju
pravomoćne presude u roku od 15 dana zatraži i izvrši uknjižbu prava vlasništva
predmetne nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola,
Zemljišno-knjižnog odjela u Poreču. Sud je tako odlučio jer da iz izvedenih dokaza
nije moguće ocijeniti da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava
vlasništva predmetne nekretnine, stana broj 62021, u naravi jednosobnog stana u
prizemlju zgrade Cedra 1 u Červar Portu. Sud obrazlaže da je tužitelj spisu priložio
Ugovor o kupoprodaji stana broj 851/77 od 13. travnja 1977. u kojem se kao predmet
Ugovora navodi stan broj 62021, ali taj Ugovor nije sklopljen između stanaka u
postupku već između tužiteljevog pravnog prednika i Euroturist poslovno udruženje
Poreč, dakle tužitelj nije dokazao da postoji isprava o sklopljenom pravnom poslu s
tuženikom na temelju kojeg bi tuženik tužitelju prenio pravo vlasništva predmetnoga
stana. Ocijenjeno je da ne postoje niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva
dosjelošću, a sve to pozivom na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o
osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 91/92; u
daljnjem tekstu: ZOVO), kao i pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08; u
daljnjem tekstu: ZV), s obrazloženjem da je člankom 29. ZOVO-a bilo propisano da
se na stvari u društvenom vlasništvu ne može steći vlasništvo dosjelošću, a da
tužitelj nije dokazao kada je počeo vršiti posjed. Nadalje, s obzirom na utvrđenje da
uz Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana broj 851/77 od 13. travnja 1977., postoji i
Ugovor o kupoprodaji stana broj 266 od 12. rujna 1975., sud ističe da se u slučaju
višestrukog otuđenja iste stvari može postaviti zahtjev za brisanje upisa u roku od tri
godine od upisa čije se brisanje zahtijeva, sve sukladno odredbi članka 125. stavka

2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je stoga odlučeno kako je
navedeno. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama članaka 154. stavka

1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni
tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) te je sud točkom V. izreke rješenja naložio tužitelju
tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 15.625,00 kn u roku od 15 dana.

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 3

2. Tužitelj je protiv presude i rješenja o trošku iz točke V. izreke rješenja
podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Smatra da je sud učinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.
ZPP-a i to zbog pogrešnog pravnog pristupa cijeloj stvari i ocjene pravne osnove
tužbe koju je ocjenjivao kao zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na temelju
dosjelosti, odnosno kroz institut višestrukog ugovaranja otuđenja, slijedom čega
presudu nije moguće ispitati. Naime, između tužitelja i tuženika odnosno njihovih
pravnih prednika nije sklopljen pravni posao koji bi za cilj imao prijenos prava
vlasništva predmetne nekretnine nego je tuženik spornu nekretninu, stan broj 62021
u Červar Portu, Cedra broj 1 stekao na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda
u Poreču poslovni broj P-353/04 od 26. srpnja 2004. Međutim, iz spisa je razvidno da
je Poslovna zajednica Euroturist Ugovorom broj 851/77 od 13. travnja 1977. tu
nekretninu prodala pravnom predniku tužitelja HMEZAD, TOZD Žalec, da je taj kupac
pokušao uknjižbu vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime, ali je zahtjev odbijen iz
formalno pravnih razloga, a da je tuženik stekao drugu nekretninu, stan broj 62319
na kč.br. 842 k.o. Poreč koju je opet upisao na svoje ime na temelju presude zbog
ogluhe Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-328/07 od 5. rujna 2007. Tužitelj ne
traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, već tvrdi da je savjesni stjecatelj sporne
nekretnine koju drži u samostalnom zakonitom istinitom i poštenom posjedu i koju je
stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj 851/77 od 13. travnja 1977.
sklopljenog po tužiteljevom pravnom predniku i društvu Poslovna zajednica Euroturist
kao prodavatelju, a koja je nekretnina identificirana i Anexom od 15. svibnja 1993.
godine. Iz iskaza svjedoka i lividacijskog upravitelja PZ Euroturist Poreč Petra
Muškovića nedvojbeno proizlazi da je tuženik, odnosno njegov prednik kao kupac,
kupio stan broj 62319, odnosno da u poslovnim knjigama prodaje toga društva kao
kupac stana 62021 nije bio evidentiran prednik tuženika. Žalitelj ukazuje da se jedan
ugovor, a to je Ugovor broj 226 nije mogao istodobno odnositi na dvije nekretnine, na
kč.br. 841 i stan 62021 i na kč.br. 842 stan broj 62319, a iz iskaza navedenog
svjedoka proizlazi da je po Ugovoru 226 kupljen stan broj 62319, a ne i stan 62021,
što sud nije uzeo u obzir. Nije odlučno pitanje kvalificiranog posjeda tužitelja u ovoj
pravnoj stvari, jer tužitelj ne traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, ali s druge
strane je činjenica da tuženik nije u posjedu i nema ključ stana, već je upravo tužitelj
posjedujući ključ stana na nedvojbeni način dokazao da vrši svoju vlast glede
predmetne nekretnine kao vlasnik. Na navedeni način sud je propustio pravilno
utvrditi odlučnu činjenicu zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno
utvrđeno. Pravni prednik tužitelja je stekao pravnu osnovu stjecanja vlasništva na
temelju Ugovora broj 851/77 od 13. travnja 1977., prije stupanja na snagu Zakona o
osnovnim vlasničkopravnim odnosima kao i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima pa se na konkretni pravni odnos trebaju primijeniti pravna pravila važeća u
trenutku stjecanja toga stvarnog prava vlasništva, odnosno pravna pravila iz OGZ-a.
Pravno pravilo iz paragrafa 440. OGZ-a glasi: „ako je vlasnik istu nepokretnu stvar
ostavio dvjema različitim osobama, stvar pripada onoj koja je ranije zaiskala
uknjižbu.“ Iako je pravni prednik tužitelja zatražio uknjižbu svoga prava vlasništva

1993. godine, prije donošenja presude zbog ogluhe na temelju koje je izvršena
uknjižba u korist tuženika, žalitelj ukazuje da se ovdje ne radi o višestrukom otuđenju
nekretnine kako to sud obrazlaže u pobijanoj presudi, jer višestruko otuđenje nastaje
kada postoje dva ili više pravnih poslova bilo naplatnih ili besplatnih. U konkretnom

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 4

slučaju sud nije utvrdio postojanje dvaju ugovora za istu nekretninu, a presuda zbog
ogluhe na temelju koje je tuženik uknjižen ne može se smatrati pravnim poslom kojim
se otuđuje nekretnina. Stoga je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na koje se
pozvao pa žalitelj predlaže ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i odluku o trošku
i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti
pobijanu presudu i rješenje u dijelu odluke o trošku te prihvatiti tužbeni zahtjev uz
naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.
ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud i po službenoj dužnosti
pazio na bitne odredbe postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i

14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presudu je pravilnom primjenom
materijalnog prava valjalo preinačiti.

6. Žalitelj pravilno ukazuje na pogrešna pravni pristup prvostupanjskog suda u
ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, a prema ocjeni ovog suda proizlazi da je
prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave odnosno da je iz činjenica što ih je
utvrdio izveo nepravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, naročito kada
je zaključio da iz ugovora kojeg je o kupoprodaji spornog stana priložio tužitelj, a radi
se o ugovoru broj 851/77 od 13. travnja 1977. u odnosu na kojeg je sklopljen i Anex
od 15. svibnja 1993., ne proizlazi da bi tužitelj odnosno njegov pravni prednik s
tuženikom sklopio pravni posao na temelju kojeg bi tuženik tužitelju prenio pravo
vlasništva predmetnog stana broj 62021, sagrađenog na kč. br. 841 k.o. Poreč, u
naselju Červar Porat, Cedra 1.

7. Naime, tužitelj je navedeni tužbeni zahtjev istaknuo s činjeničnom tvrdnjom
da je za stjecanje vlasništva predmetnog stana po njegovom pravnom predniku
sklopljen Ugovor o kupoprodaji broj 851/77 od 13. travnja 1977. kojim je Euroturist
poslovna zajednica za izgradnju objekata za tržište, sada u likvidaciji, iz Poreča
prodala kupcu „HMEZAD“ mešalnica krmil TOZD p.o. iz Žalca, Republika Slovenija
nekretninu kč. br. 26/10 u k.o. Poreč u naravi jednosobni stan tipa a8, stan broj
62021 prizemno, a koja se nekretnina potom identificirala Anexom od 15. svibnja

1993. između prodavatelja Euroturist Poreč i kupca „HMEZAD“ tovarna krmil d.o.o. iz
Žalca, a iz navedenih isprava, citiranog Ugovora i Anexa proizlazi da se odredila
nova čestica na kojoj je na temelju Ugovora 851/77 od 13. travnja 1977. izgrađena
navedena stambena zgrada u kojoj je navedeni stan broj 62021 označen kao
posebni dio „1“. Radi se o kč. br. 841 k.o. Poreč.

8. Tužitelj je nadalje u tužbi iznio tvrdnju da je na temelju presude zbog ogluhe
Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-353/04 od 26. srpnja 2004. na predmetnoj
nekretnini upisan tuženik, i da se radi o pogrešnom upisu prava vlasništva, s obzirom
na to da je tuženik također na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u
Poreču poslovni broj P-328/07 od 5. rujna 2007. upisan i kao vlasnik druge
nekretnine u Červar Portu sagrađene na kč.br. 842 u naravi dvosobni stan E-28 broj

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 5

62319 površine 29,40m2 u potkrovlju zgrade Pinjola 4 i 5, za kojeg je također tvrdio
da je kupljen na temelju Ugovora o kupoprodaji stana broj 226, od 12. rujna 1975.,
koji Ugovor je tuženik naveo i kao pravnu osobu stjecanja stana koji je predmetom
tužbenog zahtjeva, stana označenog brojem 62021 sagrađenog u zgradi na kč.br.
841 k.o. Poreč. Tužitelj u tužbi navodi i činjenicu da je tuženik, po svom predniku, s
prodavateljem Euroturist Poreč sklopio i dva Anexa Ugovoru broj 226 od 12. rujna

1985., od kojih se Anexom od 14. lipnja 2007. ispravlja pogreška iz točke I. stavka 2.
Ugovora broj 226 na način da se predmetom tog Ugovora određuje dvosobni stan
tipa C-10 označen brojem 62319 u potkrovlju zgrade sagrađen na kč. br. 842. k.o.
Poreč, posebni dio „28“ Pinjola 4 i 5 Červar Porat pa se taj Anex ima smatrati
sastavnim dijelom glavnog Ugovora o kupoprodaji stana broj 226.

9. Sve ove činjenice sud je utvrdio i opisano u obrazloženju presude, dakle
utvrdio je pravno sljedništvo između tužitelja i njegovog pravnog prednika, kupca
nekretnine na temelju Ugovora broj 851/77 s Anexom od 15. svibnja 1993. i pravno
sljedništvo između tuženika i kupca nekretnine po Ugovoru broj 226 od 12. rujna

1975. u odnosu na kojeg je sklopljen Anex od 25. veljače 1997. i Anex od 14. lipnja

2007. Pravilno je iz rezultata provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje
vještaka utvrdio da je stan broj 62021 sastavni dio zgrade izgrađen na kč.br. 841 k.o.
Poreč, a iz svih tih utvrđenja je pogrešno odbio tužbeni zahtjev uz citirano
obrazloženje.

10. Naime, nije odlučno kako je odlučeno u citiranim presudama zbog ogluhe,
jer one čine pravo između stanaka, dakle tuženika i Poslovne zajednice Euroturist
Poreč u likvidaciji kao prodavatelja. Međutim, tužitelj u ovom postupku postavlja
zahtjev za utvrđenje da ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, s obzirom
na činjenicu da nije upisan u zemljišne knjige, a iz isprava u spisu koje je sud ocijenio
proizlazi da je tužitelj na temelju Ugovora kojem je predmet prodaje bio jednosobni
stan sagrađen na kč. br. 841 k.o. Poreč, označen brojem 62021 i označen kao
posebni dio „1“, zatražio uknjižbu svog prava vlasništva, ali je odbijen jer još nije bilo
uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova na zgradi sagrađenoj na kč.br. 841 k.o.
Poreč kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-100/93
na listu 35. spisa. Također u spisu postoji i prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na
čestici kč. br. 841. k.o. Poreč za posebni dio zgrade označen brojem „1“ u korist
tužiteljeva pravnog prednika koji je prijedlog podnijelo upravo društvo Euroturist 92
d.o.o. iz Poreča, zastupajući Poslovnu zajednicu za izgradnju objekata za tržište
Euroturist iz Poreča, prodavatelja koji je s prednikom tužitelja sklopilo ugovor o
kupoprodaji stana u pismenoj formi. iz navedenog je za zaključiti da je tužitelj stekao
valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva uknjižbom u zemljišne knjige za
predmetni stan.

11. I iz ostalih isprava u spisu sud trebao zaključiti da upravo tužitelj, a ne
tuženik ima valjanu pravnu osnovu, valjano sklopljen pravni posao kojemu je cilj
stjecanje prava vlasništva, za predmetni stan, jer to proizlazi posredno i iz ostalih
isprava, naročito iz Anexa Ugovora o kupoprodaji stana broj 226 između tuženika i
Euroturist Poslovne zajednice za izgradnju objekata za tržište u likvidaciji iz Poreča
od 14. lipnja 2007. kojim je izmijenjen članak 1. stavak 2. Ugovora broj 226 pa je kao

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 6

predmet ugovora o kupoprodaji stana naznačen drugi stan oznake 62319 na adresi
Červar Porat, Pinjola 4 i 5.

12. Također u spisu postoji i potvrda Općine Poreč od 21. studenog 1980. na
listu 85. iz kojeg proizlazi da je tuženikov prednik prijavio registraciju svog
odmarališta u Poreču koji se označuje kao stan broj 62319 tipa c10, u naselju Červar
Porat, što sve ukazuje na činjenicu da je predmetnim Ugovorom broj 226 od 12. rujna

1975. tuženikov prednik kupio drugi stan, a da je upravo tužitelj na temelju Ugovora
broj 851/77 od 13. travnja 1977. s Anexom od 15. svibnja 1993. kupio predmetni
stan, dakle stekao u valjanom pravnom poslu pravnu osnovu za stjecanje prava
vlasništva. Takav zaključak proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka Petra
Muškovića koji je bio zaposlenik prodavatelja navedenih stanova, iz čijeg iskaza
proizlazi da je po Ugovoru broj 226 kupljen stan broj 62319, pa žalitelj pravilno u
tužbi i tijekom postupka ukazuje na nelogičnost utvrđenja iz citiranih presuda zbog
ogluha, odnosno da na temelju jednog te istog ugovora tuženik nije mogao steći
pravo vlasništva na dva različita stana.

13. Pravilnom primjenom materijalnog prava valja utvrditi da tužitelj ima
pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju
citiranog Ugovora i to sukladno pravilima OGZ-a, koja se imaju primijeniti, a obzirom
na vrijeme sklapanja ugovora 1977. godine. Dakle, i po navedenim pravnim pravilima
koja se primjenjuju na odgovarajući način u okviru našeg pravnog poretka, kao
osnova stjecanja prava vlasništva može biti pravni posao koji u konkretnom slučaju
odgovara propisanoj pisanoj formi i sadrži očitovanje volje prodavatelja za stjecanje
prava vlasništva na predmetu prodaje uknjižbom u zemljišnim knjigama (točka XVI.
Ugovora).

14. Zbog navedenog su pogrešni razlozi prvostupanjskog suda da tužitelj
nema valjanu pravnu osnovu, jer nema ugovor s tuženikom, jer tužitelj to niti ne tvrdi.
Naprotiv tužitelj, s obzirom na činjenicu da je tuženik na temelju citirane presude
zbog ogluhe upisan kao vlasnik stana, a tužitelj tvrdi da se radi o pogrešnim
činjeničnim navodima tužbe kojom je pokrenut takav postupak, ima pravni interes
utvrditi u ovoj parnici da posjeduje valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava
vlasništva upisom u zemljišne knjige, slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilnom
primjenom materijalnog prava u cijelosti valjalo ocijeniti osnovanim.

15. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 373. točaka 1., 2. i 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

16. Kako je pobijana presuda preinačena valjalo je preinačiti i odluku o trošku
postupka iz točke V. izreke pobijanog rješenja. Tužitelj je uspio u postupku pa mu
sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a valja dosuditi troškove postupka.
Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje osnovanim
tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr.

7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne
novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu: OT) u iznosu
od 2.500,00 kn, zatim troškove zastupanja na ročištima 14. rujna 2021. i 3. prosinca

2019. i 17. studenog2021 po Tbr. 9. točka 1. za svako po 2.500,00 kn kao i trošak

Poslovni broj: 44 Pž-1049/2022-2 7

pristupa na očevid 29. siječnja 2021. po Tbr. 9. točka 7. OT iznos od 2.500,00 kn, što
čini ukupno 12.500,00 kn za trošak zastupanja u prvostupanjskom postupku.
Tužitelju je valjalo dosuditi i troškove vještačenja ukupno u iznosu od 2.228,93 kn, s
obzirom na to da mu je od uplaćenog predujma 4.000,00 kn vraćeno iz depozita
iznos od 1.771,07 kn. Nadalje, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak na koji je obvezan
platiti svjedoku u iznosu od 120,00 kn. Tome valja dodati i sudske pristojbe na tužbu i
presudu u iznosu od 2.360,00 kn za svako što ukupno čini iznos od 19.568,93 kn.

17. Osnovano tužitelj potražuje i trošak žalbenog postupka za sastavljanje
žalbe po Tbr. 10. točka 1. 3.125,00 kn te za pristojbu na žalbu 4.720,00 kn što
ukupno daje trošak od 27.413,93 kn odnosno 3.638,45 EUR. Iznosi u eurima izraženi
su sukladno odredbi članka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj „Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22.

18. Zbog navedenog je o troškovima postupka primjenom odredbe članka 166.
stavka 2. u svezi s odredbom članka 380. točke 2. ZPP-a riješeno kao u izreci
rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas