Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3661/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-482/2022-6 od 23. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-482/2022-6 od 23. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-482/2022-6 od 23. kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/22-01/2, urbroj: 513-02-8988-22-3 od 24. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave klasa: UP/I-114-04/21-01/23, urbroj: 513-02-8989-21-8 od 23. prosinca 2021. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi navedeni u presudi su nejasni i nerazumljivi te dijelom proturječni sami sebi i drugim razlozima pa se presuda ne može ispitati. Smatra da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva te je nejasno zbog čega se radnje izvršenja iz činjeničnog opisa označavaju kao teška povreda službene dužnosti po dva zakona, Zakona o državnim službenicima i Zakona o carinskoj službi koji je u konkretnom slučaju lex specialis. Ističe i da se sud nije očitovao da prigovor da nisu propisani parametri koji određuju što se smatra komercijalnom robom te na tvrdnju tužitelja da carinski službenik ima ovlasti da sam na temelju raspoloživih informacija koristi diskrecijsko pravo i po vlastitoj prosudbi odlučuje koja se roba smatra komercijalom. Sud nije odgovorio niti na tvrdnju da iz opisa poslova radnog mjesta tužitelja jasno proizlazi da nije niti ovlašten za ovjeru obrazaca za povrat PDV-a pa ga se tereti da bi izvršio radnju koja mu je nametnuta, a koju nije ovlašten poduzimati. Iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da se dobar rad i dobre ocjene ostvarene na radnom mjestu vrednuju kao otegotne okolnosti jer "baš zato što je dobar radnik nije se smio dogoditi takav propust". Ukazuje da ga se tereti za nešto što nije propisano kao protupravno postupanje. Ističe da je za ovjeru obrasca za povrat PDV-a odlučno da roba za koju se traži ovjera fizički istupi sa carinskog područja unije. Smatra nerazumljivim zbog čega su tako drastične sankcije izriču za propuste u radu koji čak nisu jasno određeni niti definirani u načinu postupanja. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu i ukine presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjski sud nedvosmisleno utvrdio odlučne činjenice i razloge donošenja iste te se presuda može ispitati. Predlaže da Visoki upravni sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
7. Iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 23. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi Zakon o carinskoj službi („Narodne novine“ 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.) opisanu kao nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) opisanu kao nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti te tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 4. Zakona o carinskoj službi opisanu kao krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama slijedom čega mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanak državne službe. Rješenjem tuženika od 24. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 23. prosinca 2021.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj počinio povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret izrekom prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjski sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj proglašen odgovornim za povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret stoga što se krivnja tužitelja temelji na dokazima koje je prvostupanjsko tijelo cijenilo svaki zasebno i sve zajedno. Naime, prvostupanjsko tijelo je prije donošenja rješenja prethodno utvrdilo pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrdilo sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. Rješenje je detaljno obrazloženo te je detaljno obrazložen postupak koji je prethodio donošenju istog.
9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima i odredbe članka 102. stavka 1. točaka 4. i 8. Zakona o carinskoj službi te pravilno zaključio da je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti. Prvostupanjski sud je u jasnom i detaljnom obrazloženju naveo odredbe zakona, pravilnika i uputa kojima je uređeno postupak ovjere obrazaca PDV-a te naveo što je carinski ured prije ovjere obrasca dužan provjeriti.
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i odluku o sankciji valjanom budući da je odluka o sankciji donesena s obzirom na težinu počinjenih povreda službene dužnosti i okolnosti pod kojima su počinjene. Pri određivanju kazne tužitelju je, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, uzeta u obzir težina počinjenih povreda i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti pod kojima su povrede počinjene te olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja, pri čemu su kao olakotne okolnosti cijenjene prethodna nekažnjavanost tužitelja, iskazani rezultati u radu, obiteljske prilike i imovno stanje. Prihvaćajući zaključak tuženika pravilnim prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
11. Odredbom članka 1. točke 21. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446 od dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343/1, 29. prosinca 2015.) robom nekomercijalne naravi smatra se roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika, čiji je izvoz povremene naravi i koja se sastoji isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili robe namijenjene za poklon pri čemu narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga. S obzirom na navedeno, prigovor tužitelja da nisu propisani parametri koji bi određivali što se u svakom pojedinom slučaju smatra komercijalnom robom nije osnovan.
12. Prigovor tužitelja da iz opisa poslova radnog mjesta carinika III. vrste proizlazi da carinik III. vrste ne ovjerava obrazac za povrat PDV-a otklonio je prvostupanjski sud citirajući opis poslova navedenog radnog mjesta. Iz opisa poslova proizlazi da carinik III. vrste, obavlja i poslove vezano za ovjeru obrazaca za povrat PDV-a kako je to pojasnio prvostupanjski sud.
13. Ostali prigovori tužitelja koje ponavlja i u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u upravnom postupku te u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
14. Prihvaćajući u cijelosti stajalište prvostupanjskog suda izraženo u presudi ovaj Sud ocjenjuje da se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba tužiteljice je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 8. veljače 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.