Poslovni broj: Gž Ob-18/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-18/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Išić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L., OIB:..., iz Z., P., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u V., protiv tuženice I. C., OIB:..., iz M., D., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

1. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje toč. I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022.

 

2. Prihvaća se žalba tuženice, preinačava se toč. II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P Ob-207/2019-32 od 2. prosinca 2022. i sudi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženici da mu na ime bračne stečevine isplati novčani iznos od 116.601,61 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koja teče od dana podnošenja tužbenog zahtjeva pa sve do isplate.“

 

 

Obrazloženje

             

 

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj na temelju bračne stečevine stekao pravo vlasništva u ½ dijela na nekretnini – stanu, upisanom u zk. ul. br. 4626 k.o. poduložak 6 k.o. Grad Z., sagrađenom na kč. br. 2853, zgrada mješovite uporabe Z., Petrinjska ulica, površine 476m2, koji se sastoji od suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E 6), neodvojivo povezano sa vlasništvom stana na II katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 36, 74, 2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A pa da je tuženica dužna trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik u ½ dijela navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi te da se naloži tužiteljici da tuženiku izda tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana. Toč. II. je tuženica obvezana tuženiku isplatiti iznos od 58.300,80 kn/7.737,84 eura[1], zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2018. do isplate. Toč. III. utvrđeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te joj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, čime da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/22. dalje: ZPP). Sud prvog stupnja nije pravilno ocijenio dokaze sukladno članku 8. ZPP-a pa s time u svezi i materijalnu dokumentaciju u spisu iz koje proizlazi da darovanje učinjeno po baki tuženice ne može predstavljati klasično darovanje. Izostala je i pravilna ocjena iskaza saslušanih svjedoka te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, propustio donijeti cjelovitu odluku o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu. Sporna mu je i odluka o trošku postupka. Žalbeni prijedlog je preinačenje prvostupanjske presude na način kako to predlaže u žalbi, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Protiv dijela presude (toč. II.) pravovremenu žalbu podnijela je i tuženica zbog svih žalbenih razloga navodeći, u bitnom, da je presuda nejasna i proturječna, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11 ZPP-a. Ističe da nisu postojali zakonski uvjeti da sud visinu eventualno kumuliranog obveznopravnog zahtjeva utvrdi slobodnom ocjenom, temeljeći je na tužiteljevom popisu ulaganja koji iznosi se ne podudaraju s sadržajem iskaza pojedinih svjedoka o vrijednostima izvršenih ulaganja, a niti ne predstavljaju troškove nužne za održavanje stana ili korisne troškove kojima je povećana vrijednost stana Žalbeni prijedlog je preinačenje prvostupanjske presude na način kako to predlaže u žalbi podredno ukidanje presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalbe su dostavljene suprotnim stranama na odgovor prema čl. 359. ZPP-a.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na ime bračne stečevine stekao pravo vlasništva u ½ dijela nekretnine, kako je  podrobnije opisana u toč.1. obrazloženja, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu na ime ulaganja u predmetni stan u iznosu od 116.601,64 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do isplate.

 

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na ime bračne stečevine u ½ dijela stana (opisanom pobliže u točki I. presude) te djelomično prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 58.300,90 kuna/7.737,84 Eura na ime ulaganja tužitelja u predmetni stan (točka II.). Zaključuje da je predmetni stan tuženica stekla darovanjem od svoje bake pok. A. G. na temelju ugovora o darovanju od 9. prosinca 1997. Taj stan je baka tuženice stekla otkupom stana, kao nositeljica stanarskog prava, na temelju ugovora o prodaji od 20. studenog 1997. sklopljenog sa Gradom Z., zbog čega da taj stan predstavlja posebnu imovinu tuženice. U pogledu izvršenog ulaganja u predmetni stan (izvršene adaptacije i redovitog održavanja) prvostupanjski sud po slobodnoj ocjeni utvrđuje da ukupna vrijednost izvršenih ulaganja stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice odgovara iznosu koji je tužitelj naznačio u tužbi pa, budući da je tužitelj ulagao u stan tuženice (tuđa stvar), ima pravo tražiti isplatu ½ vrijednosti izvršenih ulaganja u iznosu od 58.300,80 kuna.

 

9.Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita.

 

10. Protivno žalbi tužitelja, pobijana odluka u izreci, a niti u obrazloženju (toč.I. presude), ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati jer je izreka u tom dijelu razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude. U njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima nema proturječja između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Stoga, u pogledu toč. I. presude nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Međutim, u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (toč.II. presude) prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu na koju ukazuje tuženica iz čl.354. st.2. toč.11 ZPP-a, jer konstatacija o neosnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva iz toč. 3. obrazloženja proturječi razlozima presude o njegovom prihvaćanju.

 

11. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

12. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, uzimajući u obzir i nesporno odlučno činjenično stanje, utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da su stranke zaključile brak 17. kolovoza 1996. koji je razveden rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-2185/2017 od 13. veljače 2018.;

- da su se stranke nakon zaključenja braka doselile u predmetni stan kod bake tuženice, sada pok. A. G.;

- da je baka tuženice, kao nositelj stanarskog prava otkupila taj stan od Grada Z. po ugovoru o prodaji od 20. studenog 1997. za cijenu od 23.809,00 kuna;

- da je cijena za otkup stana isplaćena s računa tužitelja, a u ime i za račun bake tuženice;

- da je baka tuženice darovala taj stan tuženici na temelju ugovora o darovanju od 9. prosinca 1997.;

- da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice adaptirale stan, a vršeni su i poslovi njegovog redovitog održavanja;

- da je tužitelj u isključivom posjedu stana za čija ulaganja traži naknadu.

 

13. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da većim dijelom nije ni sporno, a u ostalome proizlazi iz izvedenih materijalnih dokaza.

 

14. Pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno odlučno činjenično stanje primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje bračne stečevine predmetnog stana i upis prava suvlasništva u ½ dijela na njegovo ime.

 

15. Tužitelj u postupku tvrdi da je predmetni stan bračna stečevina jer je on svojim novčanim sredstvima platio cijenu za otkup stana (pa da je stoga on suvlasnik tog stana u 1/2 dijela), dok tuženica tvrdi da je taj stan njezina posebna imovina jer joj je taj stan darovala baka.

 

16. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na predmetnom stanu mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njegovog stjecanja. Prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je to u konkretnom slučaju Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990. i 25/1994., dalje: ZBPO) koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1979. do 30. lipnja 1999.

 

16.1. Odredbama tog zakona propisano je da imovina bračnih drugova može biti i zajednička i posebna (čl.276 ZBPO-a). Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je zajednička imovina (čl. 277. ZBPO-a), dok imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i imovina koju za trajanja bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO-a.

 

17. Nije sporno da su stranke nakon sklapanja braka doselile u predmetni stan u kojem su živjele tijekom trajanja njihove bračne zajednice; da je tužiteljica podnijela tužbu radi iseljenja tuženika iz tog stana, kao i da je tuženik u ovome postupku podnio tužbu radi utvrđenja da je predmetni stan bračna stečevina slijedom čega da je on suvlasnik tog stana u ½ dijela; da je baka tuženice bila dugogodišnja korisnica predmetnog stana pa je kao stanarka imala pravo podnijeti zahtjev za njegov otkup prema članku 24. stavku 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/1996.), a koji stan je tako i kupila te ga, u konačnici, darovala tuženici.

 

18. Sporno je predstavlja li taj stan bračnu stečevinu stranaka s obzirom na tvrdnju tužitelja da je kupnja predmetnog stana financirana njegovim novčanim sredstvima.

 

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni stan predstavlja posebnu imovinu tuženice koju je ona za vrijeme bračne zajednice stekla po osnovi darovanja, dakle osnovi koja je različita od one navedene u članku 277. ZBPO-a.

 

20. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da, sve i da se radi o posebnoj imovini tužitelja koju je on uložio u taj stan, time ne bi stekao pravo vlasništva jer nije sklopio ugovor o kupnji stana niti je na to imao pravo. Kako je nesporno da iznos od 5.411,00 DEM koji je uložen u kupnju predmetnog stana nije stečen radom bračnih supružnika niti potječe od te imovine, već zbog toga stan ne može predstavljati bračnu stečevinu stranaka, kako to propisuje odredba članka 277. ZBPO-a.

 

21. Dakle, protivno žalbi tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva jer tužitelj u postupku nije dokazao da predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova stečenu radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, odnosno da potječe iz te imovine.

 

22. Međutim, u pogledu toč.II. presude, eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, ostvaren je razlog pogrešne primjene materijalnoga prava pa nije pravilna odluka prvostupanjskog suda kojim je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime izvršenih ulaganja.

 

22.1. Naime, prema odredbi čl. 326. st.1 ZPP-a sud može naložiti tuženiku da izvrši činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Iznimke postoje u nekoliko slučajeva i to kada sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, kada se tuženik obveže da preda ili preuzme stvar danu u najam ili zakup (čl. 326. st.2. ZPP-a) ili kada na zahtjev oštećenika sud dosudi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu ako je po redovitom tijeku izvjesno da će ona trajati u budućnosti.

 

22.2. Slijedom nespornih činjenica da je tužitelj u posjedu stana za čija ulaganja traži naknadu te da tuženici nije vratio posjed tog stana, zbog čega je tužiteljica zatražila i pravnu zaštitu (vlasnička tužba za predaju u posjed), proizlazi da tražbina tužitelja za isplatu naknade za izvršena ulaganja još nije dospjela te će dospjeti tek u trenutku kada tužitelj napusti posjed predmetnog stana i na taj način prestane ostvarivati korist s osnove tako izvršenih ulaganja, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i u tom dijelu, odnosno u tom dijelu (toč. II.) preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

23. Slijedom svega navedenog, žalba tužitelja je dijelom odbijena pa je prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. ove presude, dok je žalba tuženice prihvaćena te je prema odredbi čl. 373.a st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. presude ovog suda.

 

U Puli, 8. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Zoran Šarić, v.r.