- 1 - Poslovni broj: Usž-3357/22-3
Poslovni broj: Usž-3357/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Č. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik I. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Z. e.t. d.o.o., Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2939/21-21 od 18. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2939/21-21 od 18. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/21-01/514, urbroj: 338-01-06-05-21-03 od 6. rujna 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-03/21-02/1182, urbroj: 338-21-02-02-21-5 od 11. lipnja 2021., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z. od 11. lipnja 2021. kojim tužitelju ozljeda pretrpljena 15. ožujka 2021. pod dijagnozom sindroma rotacijske manžete (M 75.1) nije priznata ozljedom na radu, te mu u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud izveo pogrešan zaključak iz provedenih dokaza, s obzirom da je sudski vještak naveo da je 15. ožujka 2021, zadobio dijagnozu ozljede rotatorne manžete, te da je dijagnoza M 75.1 pravilno postavljena, s obzirom da se neposredno nakon događaja nije mogla postaviti druga dijagnoza, kao i da se postavljena dijagnoza može dovesti u vezu s mehanizmom nastanka ozljede. Nadalje, navodi da iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da su kod njega od ranije postojale degenerativne promjene u području desnog ramena, no da je do rupture tetive desnog mišića došlo uslijed štetnog događaja. Ujedno, navodi da se vještak izjasnio da je u predmetnom događaju zadobivena ozljeda pod dijagnozom S 46.0 (ozljeda rotatorne manžete), te da je trebalo ispraviti nalaz i mišljenje vještačenja tuženika. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar, na način da poništi rješenja tuženika, te mu naknadi trošak spora uvećan za trošak sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s presudom Upravnog suda u Zagrebu. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Iz podataka spisa predmeta, razvidno je da se žalitelj ozlijedio prilikom obavljanja redovitih poslova prilikom stezanja matice od putničkog stolca (ispod tramvaja), kada je uslijed neprirodnog položaja ruke osjetio bol u desnom ramenu.
8. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13, dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.
9. Člankom 67. stavkom 1. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
10. U upravnom su postupku pribavljeni nalazi i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika oba stupnja, koji su suglasni u ocjeni da je kod žalitelja postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede. U obrazloženju nalaza se navodi da dijagnoza sindroma rotacijske manžete (M75.1) predstavlja skup simptoma, tegoba i ograničenja, koje je u naravi vrlo izvjesno ruptura tetive supraspinatusa desno i luksacija tetive duge glave bicepsa desno, koja je kod žalitelja nastala u sklopu razvoja izrazitih degenerativnih i upalnih promjena desnog ramena i rotacijske manžete desnog ramena, što predstavlja predispoziciju zdravstvenog stanja za razvoj bolesti – ozljede i ne može se smatrati ozljedom na radu.
11. Sporne medicinski relevantne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. R. P., dr.med. specijalista opće kirurgije, ortopedije, traumatologije i hitne medicine, koji je mišljenja da je kod žalitelja kritičnog dana nastala dijagnoza sindroma rotacijske manžete, (M75.1), no da je bila prisutna i ozljeda tetive rotacijske manžete (S 46.0). Vještak je konstatirao da su kod žalitelja prije kritičnog događaja postojale uznapredovale degenerativne promjene mišića, tetiva i zglobnih ploha desnog ramena, što ne isključuje mogućnost rupture degenerativno promijenjene tetive mišića koje su učestale kod starijih osoba. Zaključno vještak smatra da je od ranije postojala stečena predispozicija zdravstvenog stanja žalitelja uslijed degenerativnih promjena u području desnog ramena, koja je mogla dovesti do rupture degenerativno promijenjene tetive desnog mišića supraspinatusa.
12. Budući da su stručna tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i sudski vještak suglasni u nalazu, mišljenju i ocjeni da su sporne dijagnoze kod žalitelja nastale radi od ranije degenerativne promijenjene rotacijske manžete u području desnog ramena, pravilno je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev. Naime, iz pribavljenih nalaza stručnih tijela vještačenja nepobitno proizlazi da je kod žalitelja postojala predispozicija zdravstvenog stanja što je dovelo do predmetne ozljede, a pritom se takva predispozicija zdravstvenog stanja veže uz obje dijagnoze (M 75.1 i S 46.0).
13. Ovaj Sud smatra da su u presudi dani valjani razlozi za utvrđenje da se sporne dijagnoze ne mogu priznati kao ozljeda na radu prema mjerodavnim odredbama članka 66. stavka 1. i 67. stavka 1. točke 5. Zakona. Budući da nema činjenične ni pravne osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari prigovore iznesene u ovoj žalbi ovaj Sud nalazi neosnovanim.
14. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a prema kojoj stranka ako izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, a s obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev za trošak sastava žalbe.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.
