- 1 -              Poslovni broj: Usž-358/23-2

Poslovni broj: Usž-358/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. B. d.o.o. D. S., kojeg zastupa opunomoćenik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2774/21-6 od 23. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2774/21-6 od 23. studenog 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-381-04/20-010/1218, urbroj: 559-04/2-21-011/TM od 11. kolovoza 2021. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika od 11. kolovoza 2021. odbijen je tužiteljev zahtjev za registraciju žiga br …., za verbalni žig F. S. u dijelu koji se odnosi na proizvode Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija, razred 30, za proizvode kako je to pobliže navedeno u točki 1. izreke tog rješenja te je određeno da će se podaci iz prijave registracije žiga br. …, u dijelu za koji se zatražena registracija može odobriti, objaviti po pravomoćnosti tog rješenja u odnosu na proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, razred 16, razred 30 i razred 35, za proizvode kako je to pobliže navedeno u točki 2. izreke tog rješenja.

3.              Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbu podnosi i protiv odluke o troškovima postupka. Smatra da osporena presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je i proturječi sama sebi, razlozi presude su nejasni, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS). Smatra da sud nije uzeo u obzir sve dostavljene dokaze i navode tužitelja čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, kao i da je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Citira pojedine dijelove obrazloženja prvostupanjske presude u kojima su navedeni razlozi zašto predmetni verbalni znak F. S. nema razlikovni karakter u odnosu na druge prijavljene proizvode, smatrajući da je obrazloženje nejasno. Stava je da je prvostupanjsku presudu trebalo donijeti na temelju Ustava i mjerodavnih propisa zakona koji je u primjeni, a ne mišljenja tuženika i njegove interpretacije. Stava je da se stajalište prvostupanjskog suda poklapa sa stajalištem tuženika bez konkretnijih obrazloženja i ocjene dokaza. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir bonitetni izvještaj o uspješnosti poslovanja tužitelja, kao ni količine narudžbi predmetnog proizvoda od strane supermarketa na području Republike Hrvatske. Stava je da izraz F. S. ima razlikovni karakter u odnosu na dio proizvoda iz razreda 30 te ga svaki prosječni potrošač može percipirati kao žig, o čemu prvostupanjski sud nije dao valjano obrazloženje. Ističe da sud nije obrazložio što se još, osim proizvoda tužitelja, označava predmetnim izrazom pa da se, iz tog razloga, predmetna oznaka tužitelja ne bi mogla percipirati kao žig. Drži nespornim da predmetni znak F. S. može obnašati funkciju žiga, budući da je tužitelj izvršio registraciju predmetnog žiga u odnosu na proizvode iz razreda 15, 35 i dio proizvoda iz razreda 30. Navodi da je razlika između apsolutne razlikovnosti i konkretne razlikovnosti znaka ta što je apsolutno razlikovan znak koji nije uopće prikladan za razlikovanje proizvoda i usluga na tržištu, dok konkretna razlikovnost predstavlja situaciju kada znak nije razlikovan u odnosu prema proizvodima i uslugama iz prijave. Upire na to da je nejasno radi li se u konkretnom slučaju o apsolutnoj ili konkretnoj razlikovnosti, a zbog koje je odbijen zahtjev tužitelja za registraciju žiga. Ističe da se razlikovnost procjenjuje u odnosu na znak u cjelini, a ne u odnosu na njegove pojedine dijelove, pa tako znakovi koji se sastoje od nekoliko elemenata koji su svaki za sebe nerazlikovni mogu spajanjem steći razlikovnost, što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio utvrditi. Ističe da ne postoji niti jedan registrirani znak koji je sličan predmetnom, koji označava točno određene slastice s okusom jabuke, marelice i brusnice, zapakirane u određene proizvode. Osvrće se na marketinšku prezentaciju predmetnog proizvoda putem platformi Facebook i Instagram, koju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Upire na to da tuženik nije dokazao da se predmetnom oznakom F. S. označava bilo koji drugi proizvod, osim proizvoda tužitelja. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i sam riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbene navode, a podredno da dostavi predmet na rješavanje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4.               Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana te da su u predmetnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice, pravilno je primijenjeno materijalno pravo te nema povreda pravila postupaka. Ističe da tužitelj u svom očitovanju nije uspio osporiti nerazlikovni karakter znaka niti je dokazao da je stekao razlikovnost uporabom prije podnošenja prijave za registraciju. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.               Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podatka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je tužitelj 5. studenog 2020. tuženiku podnio prijavu za registraciju žiga (broj …), za verbalni žig F. S. Tuženik je, primjenom članka 9. stavka 1. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.; dalje: ZoŽ) utvrdio da se registracija ne može odobriti u odnosu na dio proizvoda iz razreda 30 iz razloga što je izraz F. S. nerazlikovan u odnosu na dio prijavljenih proizvoda iz razreda 30 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga.

8.              Člankom 9. stavkom 1. točkom 2. ZoŽ-a, propisano je da se neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter. Stavkom 2. toga članka Zakona propisano je da se razlozi navedeni u stavku 1. točki 2., 3. i 4. toga članka ne primjenjuju ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

9.              Slijedom navedenoga, zahtjev za registraciju će se odbiti ako znak koji se želi registrirati nema razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija. Znak mora biti razlikovan, prvenstveno u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku. Osnovano prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističe da opisanu razlikovnost procjenjuje stručno tijelo, tako da slobodno ocijeni je li određena oznaka dostatno specifična u odnosu na  grupu proizvoda tako da samostalno bude predmetom registracije isključivo jednog određenog proizvoda.

10.              U konkretnom slučaju tuženik je odbio predmetni zahtjev za registraciju žiga, uz obrazloženje da se prijavljeni znak sastoji od riječi F., koja, u prijevodu s engleskog na hrvatski jezik, predstavlja naziv za vučeno tanko tijesto, a S. predstavlja množinu od imenice S. koja, između ostalog, ima značenje tanak hrskavi biskvit ili zalogaj. Stoga, prijavljeni znak kao takav, ne posjeduje razlikovne elemente po kojima bi ga potrošač mogao razlikovati na tržištu i percipirati ga kao žig određenog podnositelja. Tijekom postupka utvrđeno je, jer tužitelj nije dokazao suprotno, da prosječni potrošač ne percipira prijavljeni oblik, bez dodatnih elemenata, kao žig. Slijedom na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena je tuženika da se iz dostavljenih dokaza ne može utvrditi da je predmetni znak stekao razlikovni karakter uporabom u odnosu na proizvode ili usluge.

11.              U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi. Naime, tužitelj u žalbi očito precjenjuje značaj internetskih portala, koji mogu ovisiti o raznim parametrima, jednako kao i postavkama i kriterijima pretraga pojedinih korisnika. Prema ocjeni ovog Suda, u situaciji kada nema dostavljenih dokaza o uporabi znaka iz kojih bi se moglo zaključiti da su potrošači, odnosno znatan dio javnosti, posebno upamtili predmetnu oznaku samostalno, u obliku u kojem je prijavljena, kao znak komercijalnog podrijetla proizvoda, koji se slijedom uporabe razlikuje od sličnih oznaka na tržištu, što je bitno za dokazivanje stečene razlikovnosti uporabom, tada se predmetnom zahtjevu nije moglo udovoljiti.

12.              U konkretnom slučaju značenje verbalnog elementa znaka ne odmiče se od značenja njegovih pojedinih elemenata jer označava funkciju vučenog tankog tijesta i hrskavog zalogaja, pa nije postignut minimalni razlikovni karakter znaka u cijelosti. Naime, ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da se znakovi koji se sastoje isključivo od deskriptivnih oznaka ili podataka, ne mogu registrirati jer moraju ostati slobodni za uporabu svim poduzetnicima. O navedenom je zauzeo svoje stajalište i Sud EU u predmetu pod brojem C-191/01.

13.              Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo što je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14.              Glede tužiteljevog žalbenog navoda da prvostupanjski sud nije cijenio priložene tužiteljeve dokaze valja reći da je člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu naprijed navedenog, ovaj Sud zaključuje da u prvostupanjskom sporu u kojemu je sud, nakon uvida i analize opsežne dokumentacije u spisu, prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude. Prema ocjeni ovoga Suda, dokumentacija u spisu predmeta, koja uključuje i brojne dokaze koje je dostavio tužitelj, pružala je dovoljnu osnovu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

15.              U predmetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, u situaciji kada tužitelj svoje tvrdnje o prisutnosti i prepoznatljivosti znaka u svojstvu žiga na tržištu nije potkrijepio dokazima koji bi ukazivali na to da bi znak kroz uporabu postao razlikovan te da ga prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj prepoznaje kao oznaku predmetnih proizvoda, tužiteljevom se zahtjevu nije moglo udovoljiti.

16.              Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno primijenio odredbe ZUS-a i odredbe ZoŽ-a te u obrazloženju svoje presude dao dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

17.              Slijedom iznijetog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18.              Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu ­­­­­8. veljače 2023.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.