Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3817/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Boris Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Z. B. iz Č., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1577/21-8 od 13. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,
- Žalba se odbija.
- Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1577/21-8 od 13. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19-01/316, URBROJ: 513-04-21-2 od 13. travnja 2021. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Č., KLASA: UP/I-471-02/18-01/74, URBROJ: 513-07-20/19-23 od 10. svibnja 2019., kojim je tužitelju utvrđen porez na dohodak za 2016. i manje obračunati porez na dodanu vrijednost za isto razdoblje.
3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom u cijelosti. Navodi da je sud samo prepisao zakonske članke koji se citiraju iz poreznog rješenja i naveo da stajališta tuženika u cijelosti prihvaća. Pri tome nije odgovorio na osnovni osporeni stav ovršenikova stečajnog upravitelja, koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj prema OIB-u u registru poreznih obveznika i time obvezan platiti PDV na stjecanje nekretnine u ovršnom postupku. Sud ne vodi računa o tužitelju kao odvjetniku i tužitelju kao građaninu radi čega se presuda ne može ispitati. Prigovara da sud ne poznaje hrvatski jezik i nepravilno koristi pravnu formulaciju, kao i nepravilno tumačenje pojedinih izraza koje sudovi inače navode u ovršnim postupcima. Iscrpno navodi u žalbi u čemu se sastoji njegova djelatnost, te osporava obrazloženje presude u dijelu u kojem se navodi da je tužiteljeva očita namjera bila nabava apartmana radi daljnje prodaje, jer se ne radi o nikakvoj namjeri nego o nalogu mađarskog državljanina za kupnju tih nekretnina. Smatra da sud nije pravilno, potpuno i nepristrano utvrdio činjenice i okolnosti konkretnog slučaja kupnje i prodaje svakog apartmana pojedinačno i zajedno, te je time procijenio činjenice i okolnosti na očito nerazuman način, propustio je razmotriti sve relevantne čimbenike i dokaze koji su mjerodavni za donošenje odluke, odbio provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke suda. Radi navedenog predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim razlozima.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Uvidom u spis predmeta dostavljen sudu uz žalbu proizlazi da je kod tužitelja obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za 2016. o čemu je sačinjen zapisnik od 26. veljače 2019.
10. Tužitelj je obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti s osnove slobodnih zanimanja, odnosno samostalne djelatnosti odvjetnika, od 28. studenog 1994., te je obveznik plaćanja poreza na dohodak od imovine s danom 1. listopada 2017. i obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 1998., a kao obveznik poreza na dodanu vrijednost prema naplaćenoj naknadi upisan je od 1. siječnja 2016.
11. U provedenom nadzoru utvrđeno je da je tužitelj u listopadu 2016. nabavio nekretnine, u naravi dva stana, na javnoj dražbi nekretnina u ovršnom postupku ovršenika H. – M. d.o.o. u stečaju, a na javnim dražbama je nastupao kao ovrhovoditelj i kupac. Prilikom kupnje predmetnih nekretnina tužitelj nije nastupao kao građanin, već kao odvjetnik koji je upisan u registar poreza na dodanu vrijednost. Ovo proizlazi iz dokumentacije iz postupka javne dražbe prema kojoj je tužitelj B. Z., odvjetnički ured, u zemljišnim knjigama upisan kao ovrhovoditelj, koji je kao takav nastupao u javnim dražbama ( kupac i ovrhovoditelj Z. B. - odvjetnik iz Č.). Radi toga je bio oslobođen plaćanja osiguranja, odnosno predujma (jamčevine).
12. Nije sporno u ovoj upravnosudskoj stvari da je tužitelj predmetne stanove – apartmane kupljene na javnoj dražbi, prodao mađarskim državljanima i da je za iste primio predujmove u rujnu 2016.
13. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja da je tužitelj bio dužan, sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, u listopadu 2016., kada je primio račune za nabavu predmetnih nekretnina od ovršenika društva H. – M. d.o.o. u stečaju, obračunati porez na dodanu vrijednost, te je prilikom isporuke tih nekretnina kupcima bio dužan obračunati porez na dodanu vrijednost.
14. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 40/95. – 143/14. Dalje: Zakon o PDV-u) propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koji obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.
14.1. Odredbom članka 75. stavka 3. d) Zakona o PDV-u propisano je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obavi isporuka nekretnina koje je prodao ovršenik u postupku ovrhe.
15. Uvidom u prvostupanjsko rješenje proizlazi da je tužitelj zadužen obvezom poreza na dodanu vrijednost za 2016. u iznosu od 138.000,00 kuna, uz obrazloženje da je bio dužan na isporuke nekretnina u listopadu 2016. obračunati porez na dodanu vrijednost. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporenim rješenjem odbijena, a sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja, te je izvršio uvid u spis predmeta tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu i u sudski spis, nakon čega je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a svoju je odluku obrazložio na valjan i razložan način koji prihvaća i ovaj žalbeni sud.
17. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka, pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
18. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Boris Marković, v.r.