1              Poslovni broj: Gž-308/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-308/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz S. B., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Zavod, Z., , OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 5 P-1327/2019-13 od 11. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 5 P-1327/2019-13 od 11. studenog 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice kojim je tražila od tuženika na ime neisplaćene mirovine iznos od 19.956,07 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2018. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

 

2.              Protiv navedene presude žali se tužiteljica  zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili podredno preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica je zatražila trošak sastava žalbe.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatom neisplaćene mirovine za razdoblje od 7. rujna 2016. pa do 3. svibnja 2018. i to u ukupnom iznosu od 19.956,07 kuna sa kamatom od 3. svibnja 2018. do isplate.

 

6.              Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužiteljice, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

7.              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

8.              U postupku nije sporno da se rješenjem tuženika od 24. svibnja 2018. tužiteljici kod koje je zbog bolesti nastao 100% potpuni gubitak radne sposobnosti priznaje počevši od 7. rujna 2016. invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. I u ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužiteljici pravo na isplatu utuženog iznosa na ime neisplaćene mirovine za period od 7. rujna 2016. pa do 3. svibnja 2018.

 

9.              Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

- da se rješenjem tuženika od 24. svibnja 2018. tužiteljici priznaje počevši od 7. rujna 2016. invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, a isplata ove mirovine da joj pripada od 3. svibnja 2018., odnosno od prvog idućeg dana od dana kada je rješenje Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 9. travnja 2018. postalo pravomoćno;

- da je u izreci rješenja tuženika od 9. travnja 2018. kojim se tužiteljici priznaje pravo na invalidsku mirovinu od 7. rujna 2016., određeno da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja posebnim rješenjem odlučiti o iznosu mirovine i početku isplate mirovine;

- da iz prijave na osiguranje proizlazi da je tužiteljica bila u statusu osiguranja po radnom odnosu do 2. svibnja 2018., a iz prometa po tekućem računu da je razvidno da je za to primala mjesečnu naknadu.

 

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica bila u radnom odnosu do 2. svibnja 2018., da je bila na bolovanju, a za to vrijeme da joj ne pripada mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, već joj se ista isplaćuje od prvog dana nakon prestanka radnog odnosa, dakle od 3. svibnja 2018., odnosno od prvog idućeg dana od dana kada je rješenje od 9. travnja 2018. postalo pravomoćno, zbog čega je sud prvog stupnja smatrao tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

 

11.              Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, osobito u priloženoj dokumentaciji, a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

12.              Pored toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje žalbenim navodima.

 

13.              S druge strane sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žaliteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini tužiteljica.

 

14.              Osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zatraženog iznosa na ime neisplaćene mirovine jer osiguraniku (tužiteljici) kod kojeg je utvrđena invalidnost, a koji je primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja prema propisima o zdravstvenom osiguranju, invalidska mirovina se isplaćuje od prvog idućeg dana od dana kada je rješenje o priznanju prava na mirovinu postalo pravomoćno.

 

15.              Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

 

16.              Prema odredbi članka 59. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/16, 18/2018, 62/18, 115/2018, 102/19, 84/2021, dalje: ZMO), pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Osiguraniku kod kojega je na temelju nalaza i mišljenja mjesno nadležne područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, odnosno nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje utvrđen djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona na temelju koje ima pravo na invalidsku mirovinu prema članku 56. ovoga Zakona, a koji je u radnom odnosu ili obavlja djelatnost na temelju koje je obvezno osiguran, Zavod donosi rješenje o priznanju prava na invalidsku mirovinu na osnovi utvrđenog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će se rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

 

17.              Nadalje, sukladno odredbi članka 59. stavak 7. ZMO-a, osiguraniku kod kojega je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, a od podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti do donošenja rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu iz stavka 2. ovoga članka primao je naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno prema propisima o radu, mirovina se isplaćuje od prvog idućeg dana nakon pravomoćnosti rješenja iz stavka 2. ovoga članka.

 

18.              U smislu citiranih zakonskih odredbi tužiteljici ne pripada pravo na isplatu invalidske mirovine dok je u radnome odnosu, pa se ne može prihvatiti kao pravilno stajalište žaliteljice da se invalidska mirovina može isplaćivati tužiteljici, bez obzira je li bila u radnom odnosu ili ne, kao i da bi okolnost što je bila na bolovanju značila da nije bila zaposlena i aktivno radila kod poslodavca L. u S. B.

 

19.              P. sud prvog stupnja zaključuje kako do 2. svibnja 2018. tužiteljica nije imala pravo na isplatu invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad jer je do tada ostvarivala plaću, a isplata invalidske mirovine prema rješenju tuženika od 24. svibnja 2018. da joj pripada od 3. svibnja 2018., dakle, nakon prestanka radnog odnosa.

 

20.              Slijedom navedenog suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 59. u svezi sa čl. 39. ZMO) kada je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu utužene tražbine te zahtjevom za naknadu troška postupka.

 

21.              Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

22.              Kako tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, to istoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu 8. veljače 2023.