Poslovni broj: Gž R-30/2023-3

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-30/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB: ... iz R., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda G. iz R., protiv tuženika A. O. d.o.o., OIB ... iz K., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-423/2019-21 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-423/2019-21 od 25. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2019. nedopuštena i da radni odnos tužitelja I. M. O.: ... kod tuženika A. O. d.o.o., OIB ... nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove koje je obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. lipnja 2015. u roku od 15 dana.“

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2022. do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nakon što mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom o otkazu od 19. rujna 2019.

7. Prema odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji,

- da je tužitelj tijekom četverogodišnjeg rada kod tuženika bio primjeran radnik, na njegov rad i ponašanje nije bilo primjedbi, te se isti nije agresivno ili neprimjereno ponašao, te je u tom razdoblju od prodavača došao do poslovođe,

- da je tužitelj duže vremensko razdoblje bio onemogućen u korištenju godišnjeg odmora i tuženik mu nije omogućio korištenje slobodnih dana i nije mu isplatio naknadu uslijed ne mogućnosti korištenja godišnjeg odmora, a na svaki upit i molbu da mu se regulira način korištenja godišnjeg odmora nadređeni M. T. rekao bi mu da će se to riješiti ili da ga nazove ili da će o tome pričati drugi put,

- da je na sastanku svih radnika B. O. od 19. rujna 2019. sa temom završetka sezone i korištenja godišnjeg odmora, reakcija nadređenog M. T. na ponovni upit tužitelja o neiskorištenom godišnjem odmoru bila neprimjerena te je nadređeni prvi rekao tužitelju "ajde M. ne seri i izađi van", a tužitelj mu je uzvratio "puši kurac" i izašao iz prostorije,

- da je M. T. krenuo za njim i još su razgovarali u prostoru BP, ali izvan prostorije za navedeni sastanak i nazočnosti drugih radnika,

- -da je predmetne prilike polemika s obje strane prešla granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja uključujući i psovke, ali da nitko od nazočnih nije uočio nije uočio fizički nasrtaj ni prijetnji od bilo koje strane,

- da je nakon toga tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2019. otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. lipnja 2015. i Anex istog od 29. lipnja 2017. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa bez prava na otkazni rok sa danom prestanka radnog odnosa danom uručenja otkaza i pravom na isplatu naknade za neiskorištena 4 dana godišnjeg odmora, i to zbog verbalnih uvreda i upućivanja neprimjerenih riječi voditelju maloprodaje M. T. na sastanku održanom u B. O. 19. rujna 2019.,

- da je na ovu Odluku tužitelj pravodobno podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava 1. listopada 2019. i koji je tuženik odbio Odlukom koju je tužitelj zaprimio 17. listopada 2019. te je tužitelj pravovremeno pokrenuo sudski spor sukladno odredbi članka 133. ZR-a,

-da prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2019. tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR, a u donošenju predmetne odluke nije sudjelovao Sindikat niti Radničko vijeće obzirom da isti kod tuženika ne djeluju,

- da je vlasnik tvrtke želio zadržati tužitelja na poslu uz uvjet da potpiše opomenu pred otkaz zbog ponašanja na sastanku 19. rujna 2019., ali je tužitelj to odbio.

 

9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i zaključio da nisu bili ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz i primjenu odredbe članka 116. ZR-a.

 

10. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s izvedenim dokazima.

 

11. Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

12. Sud prvog stupnja je pri ocjeni izvedenih dokaza naime, iste objektivno sagledao, te je njegova ocjena zasnovana na odredbi članka 8. ZPP-a.

 

13. Isto tako, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka i samih zapisnika u smislu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako to neosnovano ističe žalitelj. Pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

14. Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

 

15. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

 

16. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženika nisu s uspjehom dovedeni u pitanje.

 

17. U ovoj fazi žalbenog postupka nije sporna ispunjenost formalnih zakonskih pretpostavki iz članka 116. stavak 2. ZR-a za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu i članka 133. ZR-a za traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa, niti je utvrđeno postojanje formalnopravnih propusta u postupku koji je prethodio otkazivanju u smislu članka 119. stavak 2. ZR-a i članka 150. ZR-a.

 

18. Osporavana Odluka o otkazu sukladno članku 120. stavak 1. i 2. ZR-a sadrži obrazloženje iz kojeg jasno i određeno proizlazi koje ponašanje i na temelju čega tuženik kao poslodavac smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, a drugo je pitanje dokazanosti i osnovanosti takvih navoda iz Odluke o otkazu.

 

19. Žalbom tuženika prvenstveno se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za narav i težinu tužiteljevog postupanja predmetne prilike te ocjenjivanje istog u odnosu na termin osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te se posljedično tome osporava pravilnost zaključka suda o nepostojanju opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

 

20. Sadržajem žalbe tuženik izdvaja dijelove iskaza saslušanih osoba te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza. Vezano za opisane žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, kao što je već rečeno, pravilno primijenio članak 8. ZPP-a, zbog čega neosnovano tuženik svojom subjektivnom prosudbom iznosi (i citira) dijelove iskaza saslušanih svjedoka.

 

21. U odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, na dokazivanje kojeg je bio usmjeren najveći dio postupka, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio stvarnu težinu incidenta koji se nesporno dogodio 19. rujna 2019. između tužitelja i nadređene mu osobe.

 

22. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi došlo do nasilničkog ponašanja tužitelja ili prijetnji od strane tužitelja već da je ponašanje tužitelja u smislu izrečene psovke konkretne prigode u nazočnosti drugih radnika rezultiralo prethodnim provocirajućim ponašanja nadređene osobe koji se povišenim tonom  obraćao tužitelju na njegov upit o mogućnostima korištenja neiskorištenog godišnjeg odmora, a da bi mu onda i rekao „ne seri, izađi van…“.

 

23. Kada ga je tužitelj poslušao i izašao van, njegov nadređeni je bez razloga izašao za njim i nastavio verbalnu prepirku na osobnoj razini.

.

24. Navedenim, kada se ima u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, tada i prema stajalištu ovoga suda u konkretnom slučaju postupci tužitelja ne predstavljaju tako osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između poslodavca i radnika ne bi moguć i zbog čega bi bilo opravdano radniku izreći najdrastičniju mjeru po prava radnika iz radnog odnosa - izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

25. Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti. Pritom postojanje druge osobito važne činjenice, kao opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos.

 

26. Da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza. Pritom pojedinačni postupak radnika valja ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu posljedice takvog postupka radnika.

 

27. U konkretnom slučaju treba imati u vidu kako nije utvrđeno da bi tužitelj u dugogodišnjem radnom odnosu kod tuženika imao zabilježen neki takav neprimjereni incident, zatim okolnost da se je sukobio sa osobom koja ga je prethodno na grub način verbalno izvrijeđala, na što je on doista odgovorio neprimjereno, jednom psovkom, ali je i odmah napustio prostoriju u kojoj se održavao sastanak, kako mu je i bilo rečeno, No, nadređena osoba je krenula za njim i nastavila verbalni sukob vani svodeći ga na osobnu razinu bez drugih sudionika. Međutim, nitko od sudionika se ne poziva na bilo kakav fizički nasrtaj ili prijetnju.

 

28. Svakako treba naglasiti da je ovaj sud mišljenja kako način na koji se tužitelj predmetne prilike obratio nadređenoj osobi nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja te da je korištenje psovki potpuno neprimjereno, ali standardi ponašanja, koji su u konkretnom slučaju povrijeđeni, i prema stajalištu ovoga suda, nisu povrijeđeni u tolikoj mjeri da je bilo opravdano tužitelju dati izvanredni otkaz, a tim prije što je i drugi sudionik predmetne verbalne prepirke prešao granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja uključujući i psovke, te je tako svojim ponašanjem isprovocirao tužitelja.

 

29. Radi navedenog pravilno je odlučeno kada je utvrđeno da Odluka o otkazu u konkretnom slučaju nije dopuštena i kada je posljedično tome udovoljeno i dijelu tužbenog zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.

 

30. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a

 

31. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 8. veljače 2023.