21 Gž-1176/2022-2

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                  Poslovni broj: 21 Gž-1176/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., M. p., OIB: ..., koju zastupa O. d. o. u S., S., (ulica...) protiv tuženika V. M. iz S., (ulica...) OIB: ..., koga zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., (ulica..) radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-28/2022-9 od 7. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice R. H., kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-28/2022-9 od 7. listopada 2022.  

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. H., M.p., OIB: ... koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku V. M., OIB ... iz S., (ulica...) da tužiteljici R. H. isplati iznos od 64.621,87 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. lipnja 2017. do isplate po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i naknadi parnični trošak zajedno za zateznom kamatom tekućom od 7. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju R. H., M. p., OIB: ... da tuženiku V. M., OIB: ..., iz S., (ulica....) nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 7.812,50 kn/1.036,89 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 7. listopada 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.«

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači te usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te dosudi trošak na ime sastava žalbe.

 

2.1. U žalbi, u bitnom, navodi da je sud pogrešno ocijenio prigovor zastare, odnosno da je pobijana presuda nejasna i nerazumljive te proturječna, obzirom da je isplata izvršena 20. lipnja 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 20. prosinca 2017. Naime, da je netočno da je predmetno potraživanje naplaćeno kod Financijske agencije (dalje FINA) 19. lipnja 2017. te da je taj datum naveden u specifikaciji samo iz razloga što je tada protekao dvomjesečni rok za vrijeme kojeg FINA ne postupa po zahtjevu. Ističe da je FINA tek 20. lipnja 2017. telefaksom uputila dopis nadležnom državnom odvjetništvu da se očituje o proračunskom korisniku na strani Republike Hrvatske te je tek po zaprimanju odgovora ista mogla postupiti po predmetnom zahtjevu, obzirom da je tek tada saznala s kojeg broja računa će naplatiti predmetno potraživanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje ZPP), a na koju neutemeljeno sadržajno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi naknade štete, odnosno regresni zahtjev tužiteljice kao poslodavca usmjeren protiv tuženika kao njezinog djelatnika temeljem čl. 1061. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO).

    

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., a koja je donesena po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-53/11 od 16. prosinca 2011., tuženik proglašen krivim što je u razdoblju od sredine srpnja 1991. do sredine lipnja 1992. tijekom obrane šireg područja S. i B. od oružanih napada paravojnih formacija pobunjenog dijela lokalnog srpskog stanovništva i njemu pridruženih snaga Jugoslavenske narodne armije u zajedničkoj agresiji na ustavnopravni poredak i teritorijalnu cjelokupnost Republike Hrvatske, obnašajući u razdoblju od 18. srpnja do 1. listopada 1991. dužnost zapovjednika policijskih snaga na širem području S. i B. na temelju zapovjedi ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ministra obrane Republike Hrvatske i zapovjednika Zbora narodne garde od 18. srpnja 1991., a kroz cijelo navedeno razdoblje i dužnost zamjenika načelnika P. u. S., ovlašten time na izdavanje zapovjedi pripadnicima svih policijskih postrojbi i odgovoran za poštivanje i primjenu ratnog i humanitarnog međunarodnog prava o sigurnosti i zaštiti civila na tom području i za humano postupanje prema tim ratnim zarobljenicima, znajući da na području S. pripadnici njemu podređenih postrojbi sve učestalije neovlašteno i nasilno ulaze u kuće i stanove u kojima prebivaju pripadnici srpske nacionalnosti, premda znajući da se prema uhićenim osobama primjenjuju nezakoniti postupci, da su prilikom ispitivanja o navodnoj suradnji s neprijateljem izloženi uvredama, ponižavanju i zastrašivanju, da se neke od uhićenih osoba fizički i psihički zlostavljaju i da im se nanose teške tjelesne ozljede i u zgradi same policijske uprave, da su između ostalih osoba ovakvim nezakonitim postupcima tijekom srpnja i početkom kolovoza bili izvrgnute više osoba (imenovanih u samoj presudi, no irelevantnih za ovaj postupak) te da je 4. kolovoza 1991. prilikom jedne od ovakvih intervencija na kontrolnom punktu u O. S. neovlašteno uhićen i iz autobusa S. iz P. izveden vozač V. B., koga je nakon toga u društvenom domu u O. brutalno pretuklo više nepoznatih pripadnika postrojbe pričuvne policije pod zapovjedništvom M. B. te da je uslijed brojnih zadobivenih ozljeda iste večeri preminuo u sisačkoj bolnici, iako je bio svjestan da će uslijed svih naprijed navedenih okolnosti, u slučaju nepoduzimanja pravodobnih i adekvatnih mjera, pripadnici njemu podređenih policijskih postrojbi nastaviti s provođenjem protupravnih radnji prema građanima S. srpske nacionalnosti i nehumanim postupanjem prema ratnim zarobljenicima, iako je bio dužan, nije poduzeo ništa da se takva nezakonita postupanja spriječe, suzbiju i kazne, već je naprotiv, koristeći se svojim ovlastima zapovjednika svih policijskih postrojbi, sprječavao poduzimanje potrebnih mjera i radnji nužnih za utvrđivanje neposrednih počinitelja i na taj način odobravao nezakonite radnje sebi podređenih pripadnika navedenih postrojbi i ohrabrivao ih na poduzimanje takvih radnji, pristajući na to da oni nastave s takvih radnjama te pristajući na posljedice takvih radnji, pri čemu je osobno sudjelovao u zlostavljanju i napadima na pojedine civilne osobe te naredio protuzakonita zatvaranja većeg broja civila srpske nacionalnosti, a čime je V. M. počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u svezi čl. 28. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske,

 

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-282/2014-8 od 10. lipnja 2014. djelomično prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-RZ-3/2011-1119 u odluci o kazni, dok je u preostalom dijelu (pa tako i u toč. 1. i 1-3) odbijena žalba optuženog (ovdje tuženika i državnog odvjetnika) te je potvrđena prvostupanjska presuda,

 

- da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 10. ožujka 2020. poslovni broj U-III-4951/2014 odbijena ustavna tužba ovdje tuženika protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014.,

 

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2016. poslovni broj Pn-1154/2007-108 naloženo ovdje tužiteljici isplatiti A. B. i B. B. svakome, a po osnovi duševnih bolova zbog smrti sina (pok. V. B.), pravičnu novčanu naknadu u iznosu od po 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2016. pa do isplate te isplatiti B. B. i iznos materijalne štete od 10.500,00 kn također sa zakonskom zateznom kamatom od 29. srpnja 2016. pa do isplate, a potonje po osnovi troškova sahrane sina i to troška lijesa u iznosu od 2.000,00 kn, žalobne odjeće u iznosu od 2.000,00 kn, sprovoda (karmina) u iznosu od 6.500,00 kn, odnosno ukupno troškove pogreba sina u iznosu od 10.500,00 kn, a koji troškovi su bili određeni temeljem čl. 223. ZPP, slobodnom ocjenom,

 

- da je dopunskim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1154/2007-113 od 23. siječnja 2017., a koje je postalo pravomoćno 11. veljače 2017. i ovršno 11. veljače 2017., u t. I izreke naloženo ovdje tužiteljici, tamo tuženici naknaditi A. B. trošak postupak u iznosu od 31.395,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2017. do isplate te t. II izreke  naknaditi B. B. trošak parničnog postupka u iznosu od 31.106,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2017. do isplate,

 

- da je iz specifikacije FINA-e o naplati po ovršnoj osnovi Pn-1154/07 za B. B. razvidno da je 19. lipnja 2017. tužiteljici temeljem izravne naplate prisilnim putem, a što je vidljivo i iz zahtjeva za izravnu naplatu po dopunskom rješenju o trošku Pn-1154/2007 od 23. siječnja 2017. Općinskog građanskog suda u Zagrebu t. I i II, a koji zahtjev je zaprimljen kod FINA-e 19. travnja 2017.-str. 63-64 spisa) skinut, odnosno naplaćen iznos glavnog duga 31.193,27 kn te kamata 968,67 kn te po istoj osnovi za B. A. iznos glavnog duga 31.193,27 kn te kamata 968,67 kn također 19. lipnja 2017., kako to i sama tužiteljica u svome podnesku od 25. rujna 2020. potvrđuje (l.s. 89 i 90) i

 

- da je iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. prosinca 2017. broj N-DO-313/207-2, kao i tužbe u prilogu istog zahtjeva, utvrđeno da se tim zahtjevom, u smislu čl. 186.a ZPP, tužiteljica obratila u mirnom postupku tuženiku radi mirnog rješenja predmeta ovog spora, odnosno isplate iznosa od 62.501,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. lipnja 2017., koji zahtjev je stavljen na oglasnu ploču 19. siječnja 2018., a skinut 5. veljače 2018., odnosno da je upućen tuženiku u smislu čl. 90. st. 4. i 5. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15) te se ima smatrati uručenim tuženiku 28. siječnja 2018.

 

8. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, utvrdio kako je predmetno potraživanje, u smislu odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO, zastarjelo budući je iz specifikacije FINA-e o naplati po ovršnoj osnovi Pn-1154/07 za B. B. razvidno da je 19. lipnja 2017. tužiteljici, temeljem izravne naplate prisilnim putem, naplaćen iznos glavnog duga 31.193,27 kn te kamata 968,67 kn te po istoj osnovi za B. A. iznos glavnog duga 31.193,27 kn te kamata 968,67 kn, također 19. lipnja 2017. tako da se od 19. lipnja 2017. ima računati rok od šest mjeseci (čl. 1061. st. 4. ZOO) koji je istekao 19. prosinca 2017., iz čega jasno proizlazi da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen izvan roka i to 20. prosinca 2017. pri čemu nije od značaja dopis FINA-e koji je telefaksom upućen nadležnom državnom odvjetništvu, a kojim se traži očitovanje o proračunskom korisniku na strani R. H., tim više što tužiteljica ni sa čim nije dokazala da bi sporna isplata bila izvršena kasnije, a ne 19. prosinca 2017.

 

9. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

10. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

U Zadru 8. veljače 2023.

 

 

                                                                                                       Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                         Sanja Prosenica, v.r.