Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku
Parnični odjel, Kralja Zvonimira 3
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga
sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice I. K.
P. iz Đ., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica
S. M., odvjetnica u O. društvu M. i J. j.t.d. u O.,
protiv tuženika Zavoda O. županije, O.,
D., OIB: …, koji zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u
O. društvu B. & M. D. j.t.d. iz O., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2023., u prisutnosti
punomoćnice tužiteljice A. D., odvjetničke vježbenice u O. M. &. u O., punomoćnice tuženika A. B., odvjetnice u O., 8.
veljače 2023., objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Zavodu O.
županije O., D. 8, isplatiti tužiteljici I. K. P. iz Đ.,
Z., razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 1.146,57 EUR (slovima:
tisuću stotina četrdeset šest eura i pedeset sedam centi) / 8.638,81 kuna (slovima:
osam tisuća šest stotina trideset osam kuna i osamdeset jednu lipu)1 bruto zajedno
sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa
do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po
stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,
a koje na svaki pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- za veljaču 2016., na iznos od 783,32 kuna od 15. ožujka 2016.,
- za ožujak 2016., na iznos od 785,86 kuna od 15. travnja 2016.,
- za travanj 2016., na iznos od 783,32 kuna od 15. svibnja 2016.,
- za svibanj 2016., na iznos od 782,51 kuna od 15. lipnja 2016.,
- za lipanj 2016., na iznos od 788,49 kuna od 15. srpnja 2016.,

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

- za srpanj 2016., na iznos od 783,72 kuna od 15. kolovoza 2016.,
- za kolovoz 2016., na iznos od 785,86 kuna od 15. rujna 2016.,
- za rujan 2016., na iznos od 783,33 kuna od 15. listopada 2016.,
- za listopad 2016., na iznos od 785,56 kuna od 15. studenog 2016.,
- za studeni 2016., na iznos od 789,84 kuna od 15. prosinca 2016.,
- za prosinac 2016., na iznos od 787,00 kuna od 15. siječnja 2017.,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 746,57
eura (slovima: sedam stotina četrdeset šest eura i pedeset sedam centi) / 5.625,00
kuna (slovima: pet tisuća šest stotina dvadeset pet kuna)2 sa zateznom kamatom po
stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotnih poena, tekućom od 8. veljače 2023. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom
mjestu doktora medicine, liječnika specijalista. Ističe kako je plaća tužiteljice
definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i
39/09 – dalje u tekstu ZPJS), dok je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu
ZOPJS). U spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12, 150/13,
153/13 - dalje u tekstu TKU 141/12) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi
sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koji imaju svojstvo
kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaće u javnim
službama: "Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama" od 23. studenog

2006. – kojim je u članku I. ugovorena osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila

5.415,37 kuna, "Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama" od 13.
svibnja 2009. – kojim je u članku II. određeno privremeno smanjenje osnovice u

2009. s 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i u članku III. vraćanje osnovice na razinu
od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a,
"Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama" od

26. listopada 2011. – dalje u tekstu IDDS, kojim je u članku III. određeno da će
osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec
u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje
stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015.
Državni zavod za statistiku RH objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom
tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015.

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

2,8% slijedom čega je razvidno kako je dva tromjesečja za redom prosječni
međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za
povećanje osnovice plaće na temelju odredaba Izmjene i dopune Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama - dalje u tekstu IDDS). Navodi
kako tužitelj ne raspolaže svojim platnim listama za 2016. niti stručnim znanjem iz
područja računovodstva zbog čega nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni
zahtjev, a što će učiniti kasnije po pribavi navedene dokumentacije.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,
ali ističe da nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Ističe kako je tužiteljica
u posjedu svih obračunskih lista plaća koje je mogla dostaviti uz tužbu te da shodno
tome nije potrebno podnositi stupnjevitu tužbu. Nadalje, tuženik osporava valjanost
IDDS-a s obzirom da isti nije potpisan od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma
o osnovici za plaće u javnim službama (- dalje u tekstu Sporazum) kao i činjenicu da
Vlada RH nije navedene izmjene i dopune potvrdila na idućoj sjednici Vlade RH s
obzirom da ih je prethodno donijela na način da su članovi Vlade glasali preko
telefona. Do primjene povećane osnovice je moglo doći tek 1. siječnja 2019., jer
sukladno članku VII. stavku 1. IDDS-a usklađenje je potrebno odgoditi za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Nadalje, nakon objave
službenih podataka DZS-a, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice
plaće u javnim službama niti ju je smatrala da su temeljem pokazatelja iz Priopćenja
za javnost DZS-a u prosincu 2015. ispunjeni uvjeti iz IDDS-a članka III. sukladno
kojim bi se od siječnja 2016. primjenjivala osnovica za obračun plaće u iznosu

5.415,37 kuna. Slijedom navedenog u informacijskom sustavu Centralnog obračuna
plaća (– dalje u tekstu COP) putem kojeg tuženik isplaćuje plaću tužiteljici nije došlo
do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos 5.415,37 kuna.
Zaključno navodi da poslodavac ima ključnu poziciju i odgovornost u određivanju
plaća zaposlenika u javnim službama te kako tuženik nije imao tada, a nema niti
danas nikakvog utjecaja na mogućnost utvrđivanja iznosa, odnosno visine osnovice
za izračun plaća zaposlenika, kao niti drugih elemenata propisanih od strane Vlade
RH za obračun plaće u javnim službama te ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti
tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u
cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te u e-Spisu i to: Sporazum o osnovici
za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,
Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011., Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009., Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4.
prosinca 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28.
kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27.
studenog 2015., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, Procjena Državnog zavoda za statistiku od 4.
rujna 2015. te platne liste za tužiteljicu. Po prijedlogu tuženika sud je izvršio uvid i u
Stručni časopis Računovodstvo i financije (broj: 1/2015, 1/2016 i 1/2017), Odluku
Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine",
broj: 40/09), Odluku Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama
("Narodne novine", broj: 123/16), članak iz Novog lista od 29. prosinca 2016. Sud je
izveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći. 5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

4 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u
utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je
to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženik obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog
izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna
visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi
Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženik u utuženom
razdoblju trebao obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili
prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Istaknuti prigovor zastare tuženika u odgovoru na tužbu nije osnovan.
Člankom 139. ZOR-a propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju
za pet godina, a budući da je najstarije potraživanje iz veljače 2016. dospjelo 16.
ožujka 2016., a da je tužba podnesena 12. ožujka 2021. očito je kako je ista
podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

8.1. Nadalje, punomoćnica tuženika je na ročištu 24. siječnja 2023. istaknula
prigovor zastare radi preinake tužbenog zahtjeva. Istaknuti prigovor zastare tuženika
nije osnovan iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog
zahtjeva. Tužiteljica je 12. ožujka 2021. postavila tužbeni zahtjev sukladno
odredbama članka 186b. (tzv. stupnjevita tužba) te je konačno postavila tužbeni
zahtjev podneskom zaprimljenim kod ovog suda 16. siječnja 2023. na iznos 8.638,81
kuna / 1.146,57 eura i to nakon što je izravnom dostavom među strankama tuženik
punomoćniku tužiteljice dostavio platne liste. Odredbom članka 191. stavka 3.
propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio tužbenu osnovu
tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili
ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.
Tužiteljica je u postupku postavila stupnjevitu tužbu pa je konačni tužbeni zahtjev
postavila u skladu s dostavljenim obračunskim listama od strane tuženika, a
navedeno je u skladu s gore istaknutom zakonskom odredbom, jer se zatražena
isplata u ovom postupku odnosi na istu činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva koja je
već navedena u tužbi. Sukladno navedenom, takvim postupanjem tužiteljica nije
objektivno preinačila tužbu te se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, slijedom čega
sud istaknuti prigovor zastare radi preinake smatra neosnovanim.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih
službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat
zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat
medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi
zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim
su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine,
povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu
za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009.
zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon
što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,

5 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne
mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada

2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na
tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI.
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na
način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje
odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III.
utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn
bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom
sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je
utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.
do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog
BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.
9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada

2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII.
Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako
je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.
9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je
izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas
u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i
sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.
9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49.
stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen

23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni
dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj
Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

6 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10,
dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne
strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji
se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz
radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije
drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju

2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog
materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi
tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik
IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada
u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga
valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-
408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe
kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio
isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora.
U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je
parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u
pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po
stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i
citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu

7 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju.
To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je
člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje
vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.
10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III.
IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a.
Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V.
IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen
način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena
stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015.
od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2
% te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su
se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od

5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena
do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja
je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10.3. Kako je tuženik na ročištu 21. prosinca 2022. izjavio da visinu tužbenog
zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije
niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku
manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 1.146,57 eura, s mjesečnim
iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u podnesku od 16.
siječnja 2023., a kako je navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP)
kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto
iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto
iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,
48/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje u tekstu ZOO).
14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154.
stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom
punomoćniku i to za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog
podneska od 25. listopada 2022. 75 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav obrazloženog
podneska od 16. siječnja 2023. 75 bodova (Tbr. 8.1.) te za zastupanje na ročištu 24.
siječnja 2023. 75 bodova. Sukladno Tbr. 50. Odvjetničke tarife vrijednost boda iznosi
15,00 kuna pa iz toga proizlazi da tužiteljici za sastav tužbe pripada iznos 1.125,00
kuna, za sastav obrazloženog podneska 25. listopada 2022. iznos 1.125,00 kuna, za
sastav obrazloženog podneska 16. siječnja 2023. iznos 1.125,00 kuna te za
zastupanje na ročištu 24. siječnja 2023. 1.125,00 kuna što ukupno iznosi 4.500,00
kuna. Tužiteljica je za navedene radnje zatražila i trošak poreza na dodanu vrijednost

8 Poslovni broj: 102. Pr-3205/2021-13

25% u iznosu 1.125,00 kuna, a što joj pripada temeljem Tbr. 42. Odvjetničke tarife.
Stoga je tužiteljici dosuđen sveukupan iznos parničnog troška 5.625,00 kuna, a što
preračunato u eurski iznos iznosi 746,57 eura.

14.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i
zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova
postupka, odnosno od 8. veljače 2023. pa do isplate.

14.3. Tužiteljica je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u
iznosu 37,5 bodova plus PDV 25% (562,50 kuna plus PDV 25%), a o istom će sud
odlučiti posebnim rješenjem, ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužiteljice
pristupiti na ročište za objavu presude ili neće.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 8. veljače 2023.

Sutkinja Dubravka Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest)
dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka
uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka
prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka

354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice 2. Tuženiku

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti