Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 66 Povrv-320/2016-10
1
Republika Hrvatska Općinski sud u Šibeniku Ulica Stjepana Radića 81, Šibenik |
Poslovni broj: 66 Povrv-320/2016-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. P. d.o.o., Š., OIB: …, zastupan po zakonskom zastupniku G. B., a on po punomoćnici M. A. T., odvjetnici iz Š., protiv tužene V. M. iz Š., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave održane 19. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu presude 8. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Javnom bilježniku I. L. iz Š. tužitelj G. P. d.o.o. (dalje: tužitelj), a ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tužene V. M. (dalje: tužena), a ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine u ukupnom iznosu od 606,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2011. pa do isplate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka.
2. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj: Ovrv – 1281/11-2 od 20. lipnja 2011., protiv kojeg rješenja je tužena pravodobno izjavila prigovor.
3. Povodom izjavljenog prigovora ovaj sud je rješenjem od 8. srpnja 2022. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužena je u podnesenom prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, osporila potraživanje tužitelja navodeći da je predmetno dugovanje podmirila prije nego je zaprimila predmetno rješenje o ovrsi
5. U odnosu na navode tužene, tužitelj se očitovao na pripremnom ročištu održanom 19. siječnja 2023. navodeći da je tužitelj protiv tužene pokrenuo više ovršnih postupaka, te da je tužena podmirila potraživanje tužitelja u ovršnom predmetu broj: Ovrv-2609/16.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. 84 (list spisa 4).
6.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
7. Tužitelj je popisao trošak postupka.
8. Budući tužbeni zahtjev glasi na iznos od 606,00 kuna, to se sukladno odredbi članka 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 123/08, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u predmetnoj stvari provodi postupak u sporovima male vrijednosti, a to su sukladno odredbi čl. 458.st.1. ZPP, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 606,00 kune sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove neplaćanja dnevnih parkirališnih karata.
11. Među strankama nije sporno da bi tužena kao vlasnik vozila reg. oznake … (HR) dana 25. siječnja 2010., 15. travnja 2010., 10. lipnja 2010., 14. rujna 2010., 24. rujna 2010. i 23. listopada 2010. parkirala na javnom parkiralištu s naplatom, te nije sporna visina utuženog potraživanja, budući tužena navedeno tijekom postupka nije ni osporavala.
12. Među strankama je sporno je li tužena podmirila utuženi iznos.
13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 84 utvrđeno je da je vozilo registarske oznake … (HR), u vlasništvu tužene V. M. dana 25. siječnja 2010. bilo parkirano u mjestu Š., dana 15. travnja 2010. u mjestu Š., , dana 10. lipnja 2010. u mjestu Š., P., dana 14. rujna 2010. u mjestu Š., S. dvorana, dana 24. rujna 2010. u mjestu Š., S. d., te dana 23. listopada 2010. u mjestu Š., …., bez istaknute parkirališne karte, te da ista s osnove neplaćenih parkirališnih karata prema tužitelju ima dugovanje u iznosu od 606,00 kuna.
14. Odlukom o korištenju gradskih parkirališta („Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije“, broj 6/06 i 7/07, dalje: Odluka) propisano je da se naplata nad parkiranjem vozila na javnim parkiralištima s naplatom povjeravaju na gospodarenje trgovačkom društvu, i to G.P. d.o.o. za usluge parkiranja Š.. Nadalje je propisano da zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač, odnosno vlasnik vozila, sklapa s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte (u daljnjem tekstu: Ugovor o parkiranju uz korištenje dnevne karte) prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih Odlukom. Također je propisano da je korisnik javnog parkirališta s naplatom koji koristi javno parkiralište s naplatom uz korištenje satne karte i vremenskog ograničenja trajanja parkiranja dužan istaknuti valjanu satnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila ili zaprimiti SMS-potvrdu za plaćeno parkiranje u vremenskom roku od deset (10) minuta od dolaska korisnika na javno parkirališno mjesto s naplatom, te ukoliko korisnik parkiranja koji ne postupi sukladno navedenom da je u obvezi podmiriti dvadesetčetverostruki iznos cijene sata parkiranja. Odredbom članak 18. propisano je da se korisnikom javnog parkirališta s naplatom koji podliježe plaćanju dnevne karte smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova. Nadalje je odredbom čl. 13. Odluke propisano ako korisnik javnog parkirališta s naplatom ne plati dnevnu kartu u roku iz članka 12. Odluke, dužan je, osim iznosa dnevne karte, u daljnjih osam dana, platiti i stvarne troškove te zakonsku zateznu kamatu, na što će ga se u nalogu upozoriti. Odredbom čl. 19. Odluke propisano da cijene dnevne karte za korištenje javnih parkirališta s naplatom u 1. Zoni iznosi 95,00 kuna, a u drugoj zoni 67,00 kuna.
15. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te cijeneći sadržaj prigovora tužene, sud je utvrdio da je vozilo u vlasništvu tužene, registarske oznake … dana 25. siječnja 2010., dana 15. travnja 2010., dana 10. lipnja 2010., dana 14. rujna 2010., dana 24. rujna 2010. i dana 23. listopada 2010. zatečeno na javnim parkiralištima (…, S. d., P. koja predstavljaju javna parkirališta 0. zone i 1. zone sukladno čl. 6. Odluke) bez istaknute valjane satne karte, uslijed čega je tužitelj sukladno citiranim podzakonskim propisima tuženoj izdao i obračunao cijene dnevnih parkirališnih karata u ukupnom iznosu od 606,00 kuna, a koje iznose tužena do danas nije podmirila. Naime, navedeno proizlazi iz spisu priložene vjerodostojne isprave (izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja) koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10) i uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čiju vjerodostojnost tužena tijekom postupka nije osporavala. Sud nije našao osnovanim navode tužene da je isti platila utuženo potraživanje budući tužena te navode tijekom postupka nije dokazala u smislu odredbe čl. 219. st.1. ZPP, iako je teret dokaza na tu okolnost bio na njoj.
16. Slijedom svega navedenog, a kako je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio osnovanost tužiteljeva potraživanja, to je predmetni platni nalog sukladno odredbi čl. 451.st.3. ZPP održan na snazi, a kako to glasi u točki I. izreke ove odluke.
16.1. Zatezna kamata na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, odnosno po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.
17. U pogledu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka prvenstveno valja reći da se prema stavu ovog suda, a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-320/2016 od 8. srpnja 2022. (list spisa 17-19) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također se smatra parničnim troškom. Naime, odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje i o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (navedeno proizlazi iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).
17.1. Zbog navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove presude.
18. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 606,00 kuna, valjalo je tužitelju kao opravdan trošak priznati pravo na naknadu troška donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 80,00 kuna s osnove javnobilježničke naknade, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ u vezi s čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 151/05 i 8/11), uvećano za troška pdv u iznosu od 18,40 kuna sukladno čl. 8. Pravilnika. Nadalje, tužitelju zastupanom po punomoćniku je sukladno Tbr.7. toč.8. u svezi Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa) valjalo priznati pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 750,00 kuna uvećano za pripadajući pdv po stopi od 25% u iznosu od 187,50 kuna sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22), što ukupno iznosi 1.035,90 kuna/137,49 eura. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura sukladno odredbi čl. 4. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u svezi s Tbr. 2. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19), slijedom čega je istom dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.135,90 kuna/150,76 eura.
18.1. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja predmetne odluke pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ovog rješenja.
18.2. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu trošak sastava prijedloga za ovrhu budući isti u predmetnoj stvari predstavlja tužbu u odnosu na koju mu je priznato pravo na naknadu u okviru jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak. Nadalje, istome ne pripada ni pravo na naknadu administrativnog troška u iznosu od 20,00 kuna i troška dostave u iznosu od 36,90 kuna, sve uvećano za trošak pdv jer tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da mu je navedeni trošak čiju naknadu traži zaista i nastao, niti je dokazao visinu istoga. Također istome ne pripada ni pravo na naknadu troška izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti budući rješenje o ovrsi uslijed izjavljenog prigovora od strane tužene nije postalo pravomoćno i ovršno. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.
19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.
U Šibeniku 8. veljače 2023.
Sudac:
Marija Knez, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije iznosi 1euro=7,53450 kuna
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.