Poslovni broj: 66 Povrv-618/2015-11

1

 

                                                                                                 

Poslovni broj: 66 Povrv-618/2015-11

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. P d.o.o., Š., OIB: …, zastupan po zakonskom zastupniku G. B., a on po punomoćnici M. A. T., odvjetnici iz Š., protiv tuženika N. V. iz S., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave održane 17. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 8. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

1.     Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Š., poslovni broj: Ovrv-2199/12-2 od 1. listopada 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 66,36 eura/500,00 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 25. rujna 2012. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

2.   Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Š., poslovni broj: Ovrv-2199/12-2 od 1. listopada 2012. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 27,21 eura/205,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2012. pa do isplate.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.137,50 kuna/150,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 8. veljače 2023. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 13,93 eura/105,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Javnom bilježniku I. L. tužitelj G. P. d.o.o. (dalje: tužitelj), a ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika N. V. (dalje: tuženik), a ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine u ukupnom iznosu od 500,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2012. pa do isplate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka.

 

2. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj: Ovrv – 2199/12-2 od 1. listopada 2012., protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor.

 

3. Povodom izjavljenog prigovora ovaj sud je rješenjem od 8. srpnja 2022. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4. Tuženik je u podnesenom prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, priložio sudu kupoprodajni ugovor zaključen između njega i S. P. od 19. siječnja 2011., te je naveo da je kopiju istoga u svibnju 2011. dostavio PUŠk, PPrP. Iz navedenog prigovora sud zaključuje da isti osporava pasivnu legitimaciju iz razloga što je u vrijeme nastanka predmetnog događaja automobil prodao trećoj osobi.

 

5. U odnosu na navode tužene, tužitelj se očitovao podneskom od 15. prosinca 2022. navodeći da je prema službenim evidencijama MUP-a u trenutku premještanja vozila tuženik bio evidentiran kao korisnik predmetnog vozila, da je vozilo registarske oznake … dana 17. ožujka 2011. bilo zatečeno u Š. na cesti koja ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa, da je tužitelj sukladno svojim ovlastima izvršio premještaj vozila, slijedom čega da je tuženik sukladno zakonskim i podzakonskim odredbama dužan snositi troškove premještanja vozila.

 

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: zapisnik/račun br. 4196 za preuzimanje vozila … od 21. ožujka 2011. (list spisa 3), naredbu premještanja vozila izdanu od MUP, PU Šk, PPrP Šibenik od 17. ožujka 2011. (list spisa 4, 23-24), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 19. siječnja 2011. (list spisa 6), obavijest o prometnom prekršaju od 2. svibnja 2011. (list spisa 7), zapisnik br. 4196 od 10. listopada 2022. (list spisa 25), Odluku Gradskog poglavarstva G. Š. od 14. svibnja 2009. (list spisa 26), te Zaključak G. Š. od 24. ožujka 2022. (list spisa 27-28).

 

6.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

 

7. Tužitelj je popisao trošak postupka.

 

8. Budući tužbeni zahtjev glasi na iznos od 500,00 kuna, to se sukladno odredbi članka 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u predmetnoj stvari provodi postupak u sporovima male vrijednosti, a to su sukladno odredbi čl. 458.st.1. ZPP, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna.

 

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove troška premještanja vozila reg. oznake …

 

11. Odredbom čl. 84. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08 i 48/10, dalje: ZSPC) propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost promet ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm), dok je st.3. propisano da prije izdavanja naredbe za premještanje vozila po st.1. označenog članka, položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrđuje se fotografijom, skicom ili video zapisom.

 

11.1. Odredbom čl. 86. st.1. ZSPC propisano je da troškove premještanja vozila u slučajevima iz čl. 84. ZSPC snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok je st.2. propisano da visinu troškova premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

 

11.2. Odredbom čl. 250. st.4. ZSPC propisano je da je vlasnik vozila dužan u roku od 15 dana prijaviti promjenu bilo kojeg podatka koji je upisan u prometnoj dozvoli ili knjižici vozila.

 

12. Uvidom u Naredbu PV 4191 za premještanje vozila registarskih oznaka … (HR) i fotografiju koja prileži istom utvrđeno je da je naredbu izdalo MUP, PUŠk PPrP Š. dana 17. ožujka 2011. zbog počinjenog prekršaja iz čl. 84. st.1. toč.3. ZSPC budući je označeno vozilo dana 17. ožujka 2011. u 19,02 sati bilo zaustavljeno, odnosno parkirano na nogostupu u ulici S. R. u Š., gdje je širina slobodnog prolaza između vozila i zgrade manja od 1 m.

 

13. Nalog za premještaj vozila je javna isprava, jer ju je izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti (Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, po svom djelatniku, temeljem čl. 85. ZSPC), tj. pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu.

 

14. Iz Zapisnika/računa br. 4191 za preuzimanje vozila … od 21. ožujka 2011. proizlazi da je tužitelj temeljem naredbe broj PV 4191 od 17. ožujka 2011. premjestio označeno vozilo na deponij vozila …, te da usluga premještanja vozila na deponij i čuvanja istoga iznosi 500,00 kuna. Nadalje, uvidom u isti razvidno je da je kao vlasnik vozila označen tuženik, a da je vozilo dana 21. ožujka 2011. preuzeo i račun platio N. J. iz Š..

 

15. Uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila (potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika P. Ž. iz T. broj: OV-276/11 od 19. siječnja 2011.) utvrđeno je da je tuženik S. P. dana 19. siječnja 2011. prodao osobni automobil reg. oznake …

 

16. Uvidom u Odluku o povjeravanju poslova premještanja vozila i utvrđivanje visine troškova premještanja donesenu od strane Gradskog poglavarstva G. Š. od 14. svibnja 2009. utvrđeno je da G. Š. ovlastio G.P. d.o.o. Š. za premještanje vozila u skladu s odredbom čl. 84. ZSPC, te da cijena troškova premještaja iznosi 400,00 kuna, a trošak ležarine 50,00 kuna/dan.

 

17. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a ocjenom svakog dokaza zasebno kao i ukupnosti u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrđeno je da je policijski službenik PU Šk dana 17. ožujka 2011. zatekao zaustavljeno/parkirano vozilo registarske oznake … u mjestu S. R. u Š. na nogostupu gdje je širina slobodnog prolaza između vozila i zgrade manja od 1m čime je utvrdio su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 84. st. 1. toč. 3. ZSPC, te je sukladno navedenom PUŠk izdala naredbu da se označeno vozilo, a vlasnik kojeg je u trenutku počinjenja prekršaja nesporno bio evidentiran tuženik, premjesti na drugo mjesto. Temeljem izdane naredbe tužitelj je izvršio premještaj vozila na deponij vozila …, Š., te izdao račun br. 4196 na iznos od 500,00 kuna, a koji račun tuženik nije platio, što isti ni ne osporava. Sud ne nalazi osnovanim navode tuženika da isti ne bi bio dužan podmiriti utuženu tražbinu budući je predmetno vozilo u trenutku prekršaja bilo prodano trećoj osobi. Naime, uzimajući u obzir da je prekršaj počinjen 17. ožujka 2011., da je tuženik predmetno vozilo prodao 19. siječnja 2011. S. P., te da o toj promjeni nije pravodobno obavijestio nadležno tijelo Ministarstva unutarnjih poslova sukladno citiranoj odredbi ZSPC, već je to učinio tek u svibnju 2011., to proizlazi da se je isti u vrijeme štetnog događaja u evidencijama MUP vodio kao vlasnik predmetnog vozila. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da je sukladno odredbi čl. 86. st.1. ZSPC na tužitelju pravo izbora da li će troškove premještaja tražiti od vlasnika ili korisnika vozila, te da je tužitelj utužio tuženika kao osobu koja je u vrijeme počinjenja prekršaja bio evidentirana kao vlasnik vozila, to je neosnovan tuženikov prigovor pogrešne pasivne legitimacije. Slijedom navedenog, a budući osnovanost tužiteljeva potraživanja proizlazi iz naloga za premještaj koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njemu navodi, a to je u konkretnom slučaju da je vozilo registarske oznake gore navedene, gore navedenog dana bilo parkirano tj. zaustavljeno na način gore opisan način suprotno odredbi čl. 84. st.1. toč.3. ZSPC, te da je tužitelj na temelju predmetne naredbe tuženiku kao vlasniku vozila izdao predmetni račun i Zapisnik broj 4196 za preuzimanje predmetnog vozila a visina kojih troškova proizlazi iz Odluke Gradskog poglavarstva G. Š. o povjeravanju poslova premještanja vozila i utvrđivanje visine troškova premještanja od 14. svibnja 2009., to je sud primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, te odredbe čl. 65. st.1. ZOO kojom je propisano da je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, utvrdio osnovanost tužiteljeva potraživanja, a koje potraživanje tuženik nesporno nije podmirio.

 

18. Slijedom navedenog sud je predmetni platni nalog sukladno odredbi čl. 451.st.3. ZPP održao na snazi, a kako to glasi u točki I. izreke ove odluke.

 

18.1. Zatezna kamata na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, odnosno po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

 

19. U pogledu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka prvenstveno valja reći da se prema stavu ovog suda, a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-618/2015-3 od 8. srpnja 2022. (list spisa 14-15) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također se smatra parničnim troškom. Naime, odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje i o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (navedeno proizlazi iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

 

19.1. Zbog navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove presude.

 

20. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 500,00 kuna, valjalo je tužitelju kao opravdan trošak priznati pravo na naknadu trošak donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 80,00 kuna s osnove javnobilježničke nagrade, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ u vezi s čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 151/05 i 8/11), uvećano za troška pdv u iznosu od 20,00 kuna sukladno čl. 8. Pravilnika. Nadalje, tužitelju zastupanom po punomoćniku je sukladno Tbr.7. toč.8. u svezi Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa) valjalo priznati pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 750,00 kuna uvećano za pripadajući pdv po stopi od 25% u iznosu od 187,50 kuna sukladno odredbi Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22), što ukupno iznosi 1.037,50 kuna/137,70 eura. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura sukladno odredbi čl. 4. toč. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u svezi s Tbr. 2. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19), slijedom čega je istom dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.137,50 kuna/150,97 eura.

 

20.1. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja predmetne odluke pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ovog rješenja.

 

20.2. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu administrativnog troška u iznosu od 30,00 kuna, te troška dostave u iznosu od 30,00 kuna uvećano za pdv jer tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da mu je navedeni trošak čiju naknadu traži zaista i nastao, niti je dokazao visinu istoga. Također istome ne pripada ni pravo na naknadu troška izdavanja potvrde pravomoćnosti budući rješenje o ovrsi uslijed izjavljenog prigovora od strane tužene nije postalo pravomoćno i ovršno. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ovog rješenja.

 

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

 

 

U Šibeniku 8. veljače 2023.

 

                                                                                                                                   Sudac:

                                                                                                 Marija Knez, v.r.