Poslovni broj: 7 Pr-1405/2021-12

                                                                                                                                           

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod     

Poslovni broj: 7 Pr-1405/2021-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice A. Č. iz S. B., J. R. …, OIB: …, zastupane po punomoćnici I. Đ. V., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika H. Z. Z. Z., Z., S. c. …, OIB: …, zastupanog po ravnatelju A. L., a on po punomoćniku V. J., dipl.iur., radi isplate razlike u plaći, dana 12. siječnja 2023., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, te punomoćnika tuženika, dana 8. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku H. Z. Z. Z., Z., S. c. …, OIB: …, da tužiteljici A. Č. iz S. B., J. R. …, OIB: …, isplati bruto iznos od 642,11 eura (šesto četrdeset dva eura i jedanaest centi) / 4.838,25 kn[1]  (četiri tisuće osamsto trideset osam kuna i dvadeset pet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, osim na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom:

 

-          na iznos od 54,94 eura / 413,97 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

-          na iznos od 54,94 eura / 413,97 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 54,94 eura / 413,97 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 54,94 eura / 413,97 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 54,94 eura / 413,97 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,14 eura / 415,43 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,21 eura / 416,01 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,21 eura / 416,01 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,21 eura / 416,01 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,21 eura / 416,01 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

-          na iznos od 55,21 eura / 416,01 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

-          na iznos od 36,22 eura / 272,92 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

 

II Nalaže se tuženiku H. Z. Z. Z., Z., S. c. …, OIB: …, da tužiteljici A. Č. iz S. B., J. R. …, OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 311,07 eura / 2.343,75 kn [2], sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 8. veljače 2023., do isplate, sve u roku od 15 dana. 

 

III Tužiteljica A. Č. iz S. B., J. R. …, OIB: …, odbija se sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 103,69 eura / 781,25 kn [3].

 

              IV Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je utužila tuženika radi isplate razlike u plaći navodeći u tužbi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika. Nadalje je navela da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09).

Dana 23. studenog 2006., između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i Sindikata javnih službi,  sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

Zbog nastupa recesije, dana 13. svibnja 2009., Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su  Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009., sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

Dana 26. listopada 2011., između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, za koje je tužiteljica navela da predstavljaju osnovu tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu), a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istoga 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine.

Vlada RH i Sindikati javnih službi, dana 28. prosinca 2012., usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5., u vezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.    

Tužiteljica je navela da je odredbom čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno slijedeće: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." 

Navela je i da je dana 28. kolovoza 2015., Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine.

Dana 27. studenog 2015., DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015., u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi  upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), tužiteljica smatra da je krajem studenog 2015., ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a budući da je odredbom čl. VII c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, da se onda osnovica u prosincu 2015., povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Budući da joj je tuženik u utuženom razdoblju, plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu, po osnovici od 5.415,37 kn, tužiteljica smatra da za utuženo razdoblje postoji dug tuženika s osnove razlike u plaći uvećan za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

Navela je i da osim gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka Sporazuma u člancima IV i V, predviđaju i dodatna povećanja koja nisu predmet ove tužbe, te da ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazumu.  

 

1.1.               Nakon što je tuženik u spis dostavio izračun razlike neisplaćenih plaća za utuženo razdoblje, tužiteljica je sukladno istome specificirala tužbeni zahtjev, te je predložila donošenje presude opisane u izreci.

 

2.               U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da činjenica što sa tužiteljicom ima sklopljen Ugovor o radu, nema za posljedicu njegovu odgovornost za utvrđenje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama, već samo ima obvezu isplatiti plaću sukladno potpisanom Ugovoru o radu.

Nadalje je tuženik naveo da su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenika u javnim službama (Narodne novine 84/2007), kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama, potpisali Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac i Sindikati javnih službi. Tuženik je istakao da je javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem tada važećeg čl. 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine 80/2008), te da se financira sredstvima iz proračuna temeljem čl. 51. Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Narodne novine 109/2012 i 12/2014).

Učinio je nespornim da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila njegov radnik, te da on – tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/2001 i 39/2009), te da je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, kako je propisano odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/2009 i 124/2009).

Nadalje je naveo da je pravna osoba s javnim ovlastima, te da je obvezan pridržavati se Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i drugih zakonskih i podzakonskih propisa, te da su sve njegove ovlasti definirane i utvrđene navedenim Statutom, što je posebno naznačeno u odredbama čl. 32. Statuta.

Osim toga, tuženik je naveo i da je obvezan pridržavati se Zakona o fiskalnoj odgovornosti (Narodne novine 139/2010 i 19/2014). Izvještavanja o namjenskom trošenju sredstava objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva financija, sve osnovom Izjave o fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika,  dakle obvezan je svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnoj odgovornosti, kako bi se mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava Državnog proračuna u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima, a nepridržavanje navedenih propisa, povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika. Stoga smatra da nema ovlast, niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama koje donosi Vlada Republike Hrvatske.

Tuženik je u cijelosti osporio pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici za utuženo razdoblje.

Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama koji je na snazi od 24. listopada 2009., propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske, posebnom odlukom.

Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/2012), utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljeni između Vlade RH i sindikata javnih službi, 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi, važeći dokumenti. S obzirom na činjenicu da je navedenim TKU utvrđeno da Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune, važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, ne mogu se niti smatrati kolektivnim ugovorom, kako je to bilo određeno odredbom čl. 49. st. 4. ranije važećeg TKU (Narodne novine 84/2007), pa je stoga prilikom obračuna plaća tuženik primijenio važeći dokument, odnosno Odluku Vlade RH od 1. travnja 2009. i od 30. prosinca 2016. godine.

Tuženik se pozvao i na odredbe čl. 3. i čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te je naveo da smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama, te kao takve ne proizvode pravne učinke. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009., dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn, ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj.

Napose je tuženik osporio pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma od 26. listopada 2011., kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., navodeći da je na strani Sindikata bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenik RH, pa su stoga navedeni akti ništetni. Pri tome je istakao i da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću s važećim odlukama Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je ta osnovica bila utvrđena, te se pozvao na Odluku donijetu na sjednici Vlade RH 29. prosinca 2016., koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine.

 

2.1.              Predložio je da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

3.               U postupku su provedeni dokazi uvidom u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, Zakon o osnovici plaće u javnim službama, Zakon o plaćama u javni službama, te izračun razlike neisplaćenih plaća.

 

4.               Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

5.               U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika što proizlazi iz ugovora o radu sklopljenog između parničnih stranaka, a navedenu činjenicu je i tuženik učinio nespornom u odgovoru na tužbu,  

- da tuženik kao poslodavac tužiteljice, predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09),

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, što tuženik ne osporava,

              - da razlika neisplaćene plaće po osnovici od 5.415,37 kn, u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn, odnosno u odnosu na osnovicu od 5.211,02 kn (siječanj 2017.), za utuženo razdoblje iznosi kako je pobliže označeno u izreci ove presude pod točkom I, koju visinu je tuženik učinio nespornom,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, dana 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008., te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je Vlada Republike Hrvatske, dana 21. prosinca 2006., donijela Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika Državnog proračuna u 2007. godini, kojom je osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena u visini od 4.819,66 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2007. (Narodne novine 142/06), u uvodu koje Odluke je navedeno da je ista donijeta na  temelju Sporazuma od 23. studenoga 2006. godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi, dana 13. svibnja 2009., sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojega su se u čl. II, suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008., u visini od 5.108,84 kn bruto, u čl. III utvrdili su način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.", a u čl. IV, odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima toga sindikata parafirane, kojim Izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te čl. IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanim u čl. III do V tih Izmjena i dopuna,

- da je dana 7. prosinca 2011., arbitraža koja je sastavljena na temelju Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te na temelju sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., na način prethodno opisan,

-  da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., dana 28. prosinca 2012., donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za plaće u javnim službama i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. dvanaest tromjesečja uzastopno,                

- da je u drugom tromjesečju 2015., zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015., rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% (1,2% + 2,8% podijeljeno sa 2), time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku, objavljen dana 4. prosinca 2015.,

              - da je Vlada RH, dana 29. prosinca 2016., donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

 

6.              Sporna je pasivna legitimacija tuženika, te osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužiteljici za utuženo razdoblje pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn bruto, jesu li nastupile pretpostavke za primjenu odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te jesu li navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu neprimjenjive u konkretnom slučaju iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu.  

 

6.1.              Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, što nije sporno među parničnim strankama. Nadalje, odredbom čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, propisano je da je Hrvatski zavod za zapošljavanje, jedna od javnih službi. Navedena odredba Zakona o plaćama u javnim službama je referentna točka od koje treba poći prilikom utvrđivanja toga što su javne službe, a javni službenici su sve osobe koje su u radnom odnosu kod poslodavca koji se smatra javnom službom. Napose, prema praksi VSRH i USRH, kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve ugovorne strane, te da bi isti mogao proizvesti valjane pravne učinke dovoljno je da je potpisan od jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata. Slijedom navedenoga tuženik je pasivno legitimiran u ovome postupku. 

 

7.              Uobzirujući kronologiju i sadržaj opisanih pravnih propisa, ovaj sud smatra pravno valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., to i iz razloga jer je Vlada Republike Hrvatske kao njihov potpisnik, potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., te napose i zbog pravnog stava zauzetog u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine.

 

7.1.              Osim toga, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno, koja zakonska odredba se primjenjuje i u ovoj pravnoj stvari.    

 

8.              U utuženom razdoblju, na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 51. st. 1. do 4., propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, te da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.  

 

9.              Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključenim između Sindikata javnih službi i Vlade RH, dana 25. studenog 2006., Vlada RH i Sindikati zbog utvrđenog zaostajanja plaća, istim su utvrdili dodatke i modalitete te dinamiku uklanjanja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja. U čl. 2. Sporazuma, sporazumne strane suglasno su utvrdile da je dana 23. studenog 2006., zaključen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica za izračun plaća u javnim službama, u razdoblju od 2007. do 2009. godine, uvećava za 6% sukladno točki I. navedenog Sporazuma. U čl. 3. Sporazuma, sporazumne strane nadalje su utvrdile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u čl. 2. toga Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007.: 2,0%, od dana 1. srpnja 2008.: 2,1%, od dana 1. srpnja 2009.: 2,2%, od dana 1. srpnja 2010.: 2,2%, od dana 1. srpnja 2011.: 2,2% i od dana 1. srpnja 2012.: 2,3%, te je utvrđeno da će se navedena uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine.

 

10.              Odredbom čl. I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., ugovorne strane suglasile su se da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za po 6%, u 2007., 2008. i 2009. godini i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

 

11.              Sindikati javnih službi i Vlada RH, dana 26. listopada 2011., sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojima su u čl. III, ugovorile da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., propisano je da se dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja tih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja istih, zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Uvažavajući pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14) primjena Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne 25. listopada 2016. godine.

 

12.              Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011., kako je već naprijed navedeno, prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se članak III mijenja i glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

 

13.              U čl. IV Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje izvršiti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III Izmjena i dopuna, ugovorne strane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine 25/13) Vlada RH umanjila je koeficijente za 3%, dakle umanjen je koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

 

14.              Uzimajući u obzir naprijed navedeno, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i sukladno odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10, 141/12). Isto potvrđuje i činjenica što su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012., usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u svezi sa čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, prema kojemu su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, ispunjeni krajem 2015. (tj. dana 27. studenog 2015.) sa početkom primjene od siječnja 2016., što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.

 

15.              Ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti, ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine. Naime, iz presude VSRH broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013., koja je potvrđena odlukom USRH broj U-III/3535/2012 od 5. ožujka 2015., proizlazi da: "Kolektivni ugovor ne moraju nužno sklopiti sve strane koje su sudjelovale u kolektivnom pregovaranju. Da bi isti mogao  proizvesti valjane pravne učinke, dovoljno je da je potpisan bar od po jednog subjekta na strani poslodavca i jednog na strani sindikata", te da "okolnost što jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao navedeni Aneks, nije od utjecaja na valjanost istog." Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu

isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. VSRH je u presudi broj Gž-13/02 od 30. prosinca 2012., zauzeo shvaćanje prema kojem "treba smatrati da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili", te da "treba tumačiti da je sindikat u pregovorima valjano zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima." Osim toga, u konkretnom slučaju niti jedan od potpisnika, u zakonom predviđenom postupku nije osporio valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.  

 

16.              Neosnovan je prigovor tuženika i da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Odredba čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III, nego na usklađivanje osnovice iz čl. IV i V. Smisao odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a, koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., jer je u razdoblju od svibnja 2009. do listopada 2011., zbog gospodarske krize ostvaren negativni rast BDP-a, pa se ranije opisane odredbe mogu protumačiti samo kao pojašnjenje da se na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, ne primjenjuje negativan rast BDP-a, koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu od 2009. godine.

 

17.              Vezano za navedeno, ističe se da je u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., Vrhovni sud RH naveo da je od donošenja Vjerodostojnog tumačenja od dana 28. prosinca 2012., BDP ostvario negativan rast od osam uzastopnih tromjesečja, tj. ukupno dvanaest tromjesečja, pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena odredbe čl. IV st. 5., mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno tome članku, može se zaključiti da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispunili dana 27. studenog 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III Izmjena, kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći krajem 2015., u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a, slijedom čega proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011., do sredine 2014., korišten radi odgode povećanja osnovice na temelju čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. i da se negativan rast BDP-a koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. Izmjena, tj. za odgodu "uskladbe" pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za "vraćanje" osnovice kako je dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. godine.  U presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., na postavljena pravna pitanja, odgovoreno je kako slijedi:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV i čl. V IDDS)."

 

18.              Obzirom da nije došlo do odgode primjene čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te obzirom da iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015., bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015., bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja, 1,2% + 2,8% : 2 = 2%) krajem studenoga 2015., ispunjeni su uvjeti iz čl. III Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto, te je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunati i tužiteljici isplatiti plaću po toj osnovici. 

 

19.              Nesporno je da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju, obračunavao plaće po osnovici za izračun plaća od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017., po osnovici od 5.211,02 kn, a ne po osnovici od 5.415,37 kn, te da razlika neisplaćene plaće po navedenim osnovicama za utuženo razdoblje iznosi  kako je pobliže navedeno u izreci ove presude pod točkom I, pa je slijedom naprijed navedenoga utuženi iznos tužiteljici u cijelosti dosuđen.

 

20.               Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. Odredbom čl. 92. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14), propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće dosuđen bruto iznos.  

 

21.               Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, pa su stoga tužiteljici kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog dana idućeg mjeseca.

 

22.               Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelova bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH br. Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate plaće takva obveza poslodavca nije dospjela, tužiteljica osnovano ne potražuje isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaća. 

 

23.               Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st.  2. ZOO-a. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

 

24.               Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je prema konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje OT).

 

24.1.               Trošak tužiteljice koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na sastav tužbe po tbr. 7/1 OT u iznosu od 500,00 kn, sastav podneska od 31. ožujka  2022. po tbr. 8/1 OT u iznosu od 500,00 kn, sastav podneska od 3. siječnja 2023., u kojem je specificiran tužbeni zahtjev u valuti eura, po tbr. 8/3 OT u iznosu od 125,00 kn, a ne kako je u troškovniku traženo jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz tbr. 8/1 OT, zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom 12. siječnja 2023. po tbr. 9/1 OT u iznosu od 500,00 kn, pristup na ročište za objavu presude po tbr. 9/3 OT u iznosu od 250,00 kn, a ne kako je u troškovniku traženo,  PDV u iznosu od 468,75 kn, a ne kako je traženo,  što ukupno iznosi 311,07 eura / 2.343,75 kn, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tužiteljici valjalo dosuditi, a odbiti je sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 103,69 eura / 781,25 kn.

 

25.               Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18).

             

26.               Uzimajući u obzir naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci. 

                     

U Slavonskom Brodu 8. veljače 2023.

 

     Sutkinja                                                                                         

 

                                                                                           Mirjana Šebalj Meglajec, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovome sudu pozivom na broj gornji. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

DN-a

1. I. Đ. V., odvjetnica iz S. B., T. p. …
2. H. Z. Z. Z., Z., S. c. …
3. P. u. S. B. - nakon pravomoćnosti