Gž-992/2022-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           Gž-992/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u pravnoj stvari tužiteljice S. D., OIB…,P., zastupane po punomoćnici I. M. P., odvjetnici u S., protiv tuženika M. P., OIB…, P., radi isplate, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, broj P-677/2019 od 23. rujna 2022. godine, dana 8. veljače 2023. godine

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, broj P-677/2019 od 23. rujna 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice zavedena pod brojem P-677/2019 jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:

5.1. da je tužiteljica, kao punomoćnica, zastupala tuženika, kao policijskoj službenika u disciplinskom postupku koji se vodio pred sudom ministarstvo, a povodom otkaza tuženika, te da tuženik tužiteljici nije platio odvjetničke usluge,

5.2. da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj P-197/2008 od 4. lipnja 2009. godine tužiteljici dosuđen iznos od 3.210,79 kn, što se odnosi na troškove zastupanje u disciplinskom postupku, kao i parnični trošak u iznosu od 860,49 kn, a sve sa pripadajućim zateznim kamatama,

5.3. da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku broj Ovr-1198/2010 od 26. kolovoza 2013. godine (potvrđeno rješenje Županijskog suda u Sisku broj GžOvr-213/2017 od 7. lipnja 2017. godine) na temelju ovršne isprave (presude iz toč. 5.2.) bila određena ovrha na plaći ovršenika a tužiteljici bili dosuđeni troškovi ovrhe u iznosu od 615,00 kn i u kojem postupku je to rješenje zaključkom od 7. studenog 2013. godine dostavljeno ovršenikovom (tuženikovom) dužniku usluga P. d.o.o. radi zapljene plaće,

5.4. da je tuženik pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona i osuđen uvjetnom osudom, a zbog toga što kao osnivač i direktor trgovačkog društva U. P. d.o.o., u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, nije isplatnoj blagajni navedenog trgovačkog društva naložio obustavu svoje plaće koju je primao kao jedini zaposlenik tog trgovačkog društva u iznosu utvrđenog duga prema odvjetnici S. D. te je tako propustio provesti pravomoćno rješenje Županijskog suda u Sisku broj GžOvr-213/2017 od 7. lipnja 2017. godine i zaključak Općinskog suda u Sisku broj Ovr-1198/2010 od 7. studenog 2013. godine, čime je oštetio S. D. za iznos od najmanje 4.686,28 kn (presuda Općinskog suda u Sisku broj K-324/2018 od 21. siječnja 2019. godine).

6. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je – suprotno žalbenim prigovorima – pravilno zaključio da između parnice broj  P-197/2008 i parnice broj P-677/2019 postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Naime, u pravomoćno završenoj parnici broj P-197/2008 tužiteljica je prema istom tuženiku istakla isti zahtjev, radi isplate koja se odnosi na istu stvarnu osnovu – neplaćanje odvjetničkih usluga time da je u parnici P-677/2019 zahtijevala isplatu iznosa od 4.071,28 kn (što je zbroj pravomoćno dosuđene glavnice i troškova postupka iz parnice broj P-197/2008) i iznosa od 615,00 kn što su priznati troškovi ovrhe u predmetu broj Ovr-1198/2010.

7. Neosnovani su žalbeni prigovori tužiteljice da bi pravomoćna kaznena presuda broj K-324/2018 ukazivala na drugačiju stvarnu osnovu tužbe jer tom presudom ništa nije naloženo tuženiku da plati tužiteljici.

8. Dakle, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ovršni postupak i kazneni postupak su bez utjecaja na istovjetnost stvarne osnove tužbe.

9. Razlozima prvostupanjske presude treba tek dodati da kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/11 nije imovinsko kazneno djelo već kazneno djelo protiv pravosuđa, pri čemu za ostvarenje bića tog kaznenog djela nastupanje štete nije bitan elemenat, zbog čega  prvostupanjski sud u kaznenoj presudi niti ne dosuđuje imovinskopravni zahtjev jer bi se radilo o dvostrukom dosuđivanju iste tražbine tužiteljice koja je već pravomoćno dosuđena presudom broj  P-197/2008.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. ZPP kojom je propisano da će tijekom cijelog postupka paziti po službenoj dužnosti je li stvar pravomoćno presuđena, pa ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, da će  odbaciti tužbu, a što je ovdje slučaj, jer između pravomoćno okončane parnice broj P-197/2008 i parnice broj P-677/2019 postoji objektivni i subjektivni identitet spora.

11. Budući pri donošenju prvostupanjskog rješenja nisu ostvarene postupovne povrede na koje se pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) valjalo je neosnovanu žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP).

U Šibeniku, 8. veljače 2023. godine

                                                                                                                              S U D A C

                                                                                                                        Dalibor Dukić